Sedam godina humanitarnog rada ostavilo je trag na Tamari, ne samo kroz broj porodica kojima je pomogla, već kroz svaku priču koju je ponijela sa sobom. Iza osmijeha i energije koju publika svakodnevno vidi na društvenim mrežama kriju se godine teških sudbina, neprospavanih noći i emocija koje, kako kaže, čovjeka zauvijek promijene.
„Svaki trenutak ostavi trag. Srećem velike ljude, toliko velike da je to nevjerovatno. Svaka njihova riječ i savjet oblikovali su me kao osobu“, priča Tamara za BDA, prisjećajući se da je u humanitarni rad ušla još kao djevojčica od 16 godina.
Posebno mjesto u njenom sjećanju zauzima priča ratnog veterana Mileta, čovjeka koji je, kako kaže, „dao život za svoj narod“, a starost dočekao u kontejneru.
„Prišla sam mu i rekla: ‘Mile, izgradićemo ti kuću. Mi tebi dugujemo.’ On je počeo da zahvaljuje, a ja sam mu rekla da zapravo mi njemu treba da kažemo hvala“, prisjeća se Tamara.
Kuća je izgrađena, Mile se uselio, ali sreća nije dugo trajala. Nedugo potom je preminuo.
„Nije imao ko da ga sahrani. Sve obaveze oko sahrane preuzela sam ja. A kada odete na grob i vidite samo jedan vijenac, to čovjeka slomi. Toliko veliki ljudi odlaze nepravedno i često nikada ne dožive život kakav zaslužuju“, govori kroz emocije.
Priznaje da joj na početku nije bilo lako da nosi teret tuđih sudbina.
„Ti ljudi prenesu svoju tugu na vas. Sa tim pričama živite, spavate i budite se. Sve se skuplja u grudima. Morate da nosite dio njihove boli“, kaže ona.
Vremenom je, dodaje, naučila da ojača, ali ne i da otupi.
„Shvatila sam da u svemu ovome moram sačuvati svoje srce. Danas sam mnogo jača, ali me i dalje dotaknu teške scene. Ne može čovjek ostati ravnodušan.“
Uprkos umoru, problemima na gradilištima, papirologiji i teškim životnim pričama, odustajanje nikada nije bila opcija.
„Krenula sam srcem. Sjećam se koliko je sve bilo čisto i iskreno i koliko sam se odricala da bih sve ovo stvorila. Zato mi nikada nije palo na pamet da odustanem”, kaže Tamara.
Rezultati njenog rada danas govore više od riječi, za sedam godina zbrinuto je 315 porodica.
„Nikada se nije desilo da neka priča ostane nezavršena. Na kraju uvijek bude dobro“, kaže Tamara.
Veliku ulogu u svemu imaju i društvene mreže, preko kojih svakodnevno dijeli priče ljudi kojima pomaže.
„Mislim da takav sadržaj vraća vjeru u dobro. U vremenu kada nam je dostupno svašta, ove priče podsjećaju da dobrota još postoji.“
Ipak, život pod reflektorima nosi i veliku odgovornost.
„Kada si uzor djeci, svaki korak preispituješ. Paziš šta govoriš i kako se ponašaš, jer znaš da te neko mlađi gleda.“
Mladima koji žele da pomažu, a misle da nemaju dovoljno novca ili iskustva, šalje jednostavnu poruku:
„Materijalna pomoć je najmanje važna i zaista jeste tako, kad čovjek vidi koliko smo se mi kao ljudi pre svega otuđili. Kad me pitaju kako da pomognem, ja kažem kreni od svojih najbližih, nasmej se nekome, reci nekome na ulici dobar dan, priđi, pitaj ga kako je, zagrli ga. Kroz moje priče i priloge vidjeli smo da naročito ovim ljudima koji su usamljeni, koji žive sami, kojima godinama niko nije pokucao na vrata, najvažnije od svega je da im neko dođe i da popije šoljicu kafe. Ništa njima nije potrebno. Samoća najviše i boli i od samoće se i umire. To sam najbolje videla na terenu”, ispričala je Tamara.
Posebno emotivna bila je kada je govorila o trenucima kada se kamere ugase.
„Tada ostaješ sam sa sobom i svim emocijama koje si sakupio tokom dana. Sve prepreke, problemi i tuge dođu u tišini”, priča Tamara.
U Bijeljini je boravila povodom promocije knjige „Slušaj svoje srce“, a upravo je to, kaže, rečenica koja opisuje njen život.
„Sa 16 godina rekla sam jednom deki da ću mu izgraditi kuću. Nisam imala ni novac ni iskustvo, ali to je bio glas mog srca. Kada čovjek ide srcem, na kraju stigne tamo gdje je krenuo.“
Veliki dio svog karaktera duguje i sportu. Karateom se bavi od treće godine, a upravo ju je sport naučio disciplini, strpljenju i poštovanju.
„Karate nije samo sport, već način života. Nauči vas da poštujete druge, ali i da upoznate sebe.“
Na kraju, kada bi mogla nešto poručiti sebi od prije sedam godina, odgovor je isti kao i naziv njene knjige – “Slušaj svoje srce i uspjećeš.“
(bndan)