Na čelo Vlade Minić je došao u vrijeme teških političkih pritisaka, koje su dovele do toga da praktično tri puta bude biran na istu poziciju. Za svoj mandat kaže da je bio vrijeme borbe za prostor u kojem Srpska može da odlučuje o sebi, ali i vrijeme velikih projekata, investicija i mjera za građane. Ipak, iz cijelog spiska rezultata, kao one koje su mu na srcu, izdvaja dvije stvari koje za njega imaju posebnu težinu – prava boraca i Alimentacioni fond. Vjerovatno ne bez razloga, jedna ima simbolički temelj u prošlosti, a druga u budućnosti
razgovarala SVJETLANA IVANOVIĆ
Kada je Savo Minić položio zakletvu kao predsjednik Vlade Republike Srpske, čuo se komentar da niko nikad nije skoncentrisao u rukama toliku moć – istovremeno premijer i prvi čovjek Lovačkog saveza, “najmoćnijeg udruženja u zemlji”. I bez ove šale, Minić smatra da je Lovački savez udruženje koje prednjači u Srpskoj, i u organizacionom, materijalnom, ali i moralnom smislu. Izbor ove riječi bio je ciljan tako da istakne ljudske kvalitete koji, po Minićevom mišljenju, krase lovce.
Nekada advokat, načelnik Šamca, direktor kompanije koja se bavi proizvodnjom elektro opreme, ministar poljoprivrede, na mjestu premijera je godinu dana. Bilo je to dinamičnih godinu dana, tokom kojih se činilo da je stalno u akciji. Politička kriza i pritisci zbog kojih je tri puta biran na istu funkciju, izazovi, realizacija i započinjanje projekata. U ovom intervjuu pokušali smo saznati šta od svih aktivnosti Minić ističe kao najvažnije, te koliko je plan rada za prvih sto dana Vlade, što ej zatražio od svih ministara, realizovan.
– Dakle, radi se o neformalnoj tradiciji i jednom kratkom periodu, roku za rane pokazatelje nove Vlade. Moj cilj je bio da taj medijski i politički presjek rada bude jasan pokazatelj puta kojim idemo, a idemo od početka pun gas! U tom periodu, s početka mog prvog mandata, nisam očekivao da ćemo voziti tri kruga po 100 dana. Međutim, to su bili neophodni politički manevri kojima smo izbjegli pokušaj potpune paralize Republike Srpske, od strane pojedinih političara iz Federacije BiH potpomognutih djelom međunarodnog faktora. Danas sam ponosan na činjenicu da smo u tom periodu obezbijedili nesmetano funkcionisanje izvršne vlasti kao i sve obaveze koje jedna Vlada ima. Zadovoljan sam i realizacijom zacrtanih zadataka unutar tih 100 dana. Gledajte to je plan naravno, ali u mnogo segmenata uradili smo daleko više. Evo, na primjer nismo planirali, ali smo realizovali besplatne udžbenike za sve osnovce, obezbijedili jednokratnu pomoć učenicima i studentima. I još nešto, još sam predsjednik Vlade i radićemo na onom što nije završeno.
Pominjali ste investicije u vrednosti od šest milijardi KM. U koje tačno sektore i infrastrukturne projekte je usmeren najveći deo ovih sredstava i kako se to odražava na standard običnog čoveka?
– Evo, ni to nismo najavili u prvih, drugih ni trećih sto dana Vlade, a realizujemo investicioni ciklus u ukupnoj vrijednosti od oko 7,4 milijarde KM. Od toga najviše se izdvaja za energetske, infrastrukturne i ostale javne projekte. Takođe, rebalansom budžeta povećali smo ukupni budžet na poziciji Javnih investicija na 517.74 miliona KM što je ujedno i najveći budžet do sada na toj poziciji. Za projekte Jedinica lokalne samouprave izdvojeno je 206.81 milion KM gdje su direktni nosioci opštine i gradovi, dok je iznos od 310.92 miliona KM raspoređen po ministarstvima i institucijama na republičkom nivou koji će imati efekat kako na određenu jedinicu lokalne samouprave, tako i na cijelu Republiku Srpsku. Obuhvat prava i korisnika tih prava je uvećan i proširen, veće penzije, plate, materinski dodatak, borački dodatak, prava roditelja-njegovatelja, posebna novčana naknada za borce-logoraše, obuhvaćeni su i pripadnici Vojske Republike Srpske Krajine. Zakon o privremenom izdržavanju djece, djeca su dobila besplatne udžbenike, povećan je iznos stipendija, pomogli smo i smještaj djece u predškolskim ustanovama. Mislim da nema generacije na koju nismo uticali nekom od mjera. Sve navedeno sigurno se i te kako odrazilo na standard naših građana. I kao što sam rekao, nema umora ni umaranja, idemo dalje, pun gas!
Kao bivši resorni ministar, kako iz pozicije premijera ocjenjujete trenutnu raspodelu agrarne raspodjele sredstava?
– Poljoprivreda je moj teren, svaki pedalj ove zemlje i gotovo svakog većeg domaćina ja lično poznajem. I baš zato, sa pozicije predsjednika Vlade, na taj resor gledam sa posebnom odgovornošću, ali i sa mnogo emocija. Poljoprivreda za Republiku Srpsku nije samo ekonomska grana, ona je temelj opstanka našeg sela i naša prehrambena sigurnost. To je strateško pitanje broj jedan. Istaći ću ono najbitnije, pored činjenice da u ovoj godini imamo najveći Agrarni budžet, raspodjele su pravedne i transparentne. Naš cilj je da svaka marka uložena u poljoprivredu proizvede što veći efekat, da ohrabrimo domaću proizvodnju i stvorimo uslove da ljudi mogu da žive od svog rada. A to nije nimalo lako. Tu su klimatske promjene, tržišni uslovi, rast troškova proizvodnje, nedostatak radne snage, potreba za novim znanjima i tehnologijama. Poljoprivreda je temelj života na selu, od velikog je značaj za prehrambenu sigurnost i jedno od strateški važnih pitanja za cijeli svijet. I to je jedna od najvažnijih razvojnih šansi Republike Srpske. Tako se i odnosimo prema tom resoru.
Više puta ste isticali značaj dijaloga sa socijalnim partnerima. Vlada je potpisala nekoliko memoranduma i Posebni kolektivni ugovor za zaposlene u javnim službama. Šta su konkretne koristi tih dogovora za više od 6.500 zaposlenih i kada će se vidjeti njihov puni efekat?
– Dijalog sa socijalnim partnerima za ovu Vladu nije samo formalnost. Drago mi je što smo instituciju socijalnog dijaloga izdigli na nivo koji zaslužuje. Vlada na čijem sam čelu uvažila je i dala maksimalan doprinos, prije svega kroz sistemska rješenja i finansijska izdvajanja da naši radnici imaju što bolji položaj. Potpisivanje memoranduma i Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u javnim službama predstavlja direktan dokaz naše posvećenosti unapređenju položaja radnika. Kada govorimo o konkretnim koristima za više od 6.500 zaposlenih u ovom sektoru, ključno je istaći tri stvari: Pravna i ekonomska sigurnost: Poboljšanje uslova rada: Vrednovanje rada kroz koeficijente: Pun efekat će se vidjeti u narednom budžetskom periodu.
Jedna od tema koju ste posebno isticali jeste ostanak mladih. Rekli ste i da biste voljeli da mladi budu „glasniji“. Koje ste konkretne mjere do sada sproveli kako bi mladi imali više razloga da ostanu u Republici Srpskoj, a ne samo više razloga da o tome slušaju?
– Ajmo redom iako je malo redova u vašem magazinu da bih sve pobrojao od mjera, ali evo nekih. Ako pričamo o studentima povećali smo stipendije, obezbijedili besplatne studentske domove. Ako govorimo o mladima koji su se odlučili na zajednički život, proširili smo sa IRB-om obuhvat kredita za mlade, povećali iznose, podigli starosne granice kako bi im omogućili da lakše dođu do svog prvog doma. Ako su im djeca osnovci dobili su besplatne udžbenike. Evo, upravo ovih dana smo svjedoci početka podjele prvih rješenja za povrat PDV-a na kupovinu prve nekretnine. A kada se porodica proširi mi smo opet tu. Vlada Republike Srpske obezbjeđuje jednokratnu novčanu pomoć od 500 KM za opremu novorođenčeta za svako novorođeno dijete, uključujući i prvorođenu bebu. Ova pomoć se isplaćuje potpuno nezavisno od materijalnog statusa porodice ili mjesta gdje je beba rođena. Ima toga još, poput podsticaja za pokretanje biznisa… Svi naši resursi, odluke, investicije okrenuti su perspektivi zbog kojih će mlad čovjek reći „Ovdje vrijedi živjeti.“ Ali, znate šta? Pored svih ovih miliona i mjera, postoji nešto što nema cijenu. To je osjećaj pripadnosti. Ovdje su njihovi roditelji, djedovi, naši običaji, naša tradicija i naš jezik. Mi ovu državu gradimo za njih, da ostanu na svojoj djedovini, u svojoj otadžbini.
U ekspozeu ste govorili o demografiji kao jednom od strateških pitanja. Koja mjera Vlade je direktno usmjerena na povećanje nataliteta i poboljšanje položaja mladih porodica koju bi vi izdvojili?
– Evo upravo sam dijelom odgovorio i na to pitanje. Ne radi se o jednoj mjeri, radi se o nizu mjera koja je proistekla iz gotovo svakog ministarstva, a koja utiče na standard naših građana. Takođe, ovdje moram pomenuti stabilnost i perspektivu. Ljudi vole kada se osjećaju sigurno. Kada mogu da planiraju, kada ne moraju da se pitaju da li je sada pravo vrijeme za odmor, kupovinu veš mašine, auta i slično. Moj cilj je da im pružim upravo tu vrstu dugoročne sigurnosti. Vi dobro znate pod kakvim smo brutalnim pritiscima bili. Pokušali su da nas blokiraju, da nam vežu ruke političkim i ekonomskim sankcijama. Danas s ponosom mogu reći da smo se potpuno oslobodili tih okova! Srpska danas diše punim plućima i ta energija se osjeti na svakom koraku. Znam, jer sam najmanje u zgradi Vlade, a najviše sa našim građanima. Slušam ih i gledam u oči. I vjerujte mi na riječ, jasno osjećam tu promjenu nabolje i snažan unutrašnji optimizam koji se vraća. Najteže dane smo ostavili iza sebe, pokazali smo zube i opstali, a ono najbolje za Republiku Srpsku tek dolazi!
Šta je po vama najznačajnije, ili možda lično najvažnije, što je urađeno za vrijeme vašeg mandata?
– Ako me pitate kao predsjednika Vlade, mogao bih vam nabrajati kilometre auto-puteva, milijarde investicija ili makroekonomske uspjehe. Ali odgovoriću vam lično. Dvije stvari su mi najvažnije i najdraže u ovom mandatu. Definitivno je to Zakon o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno – otadžbinskog rata Republike Srpske. Sjesti sa mojim saborcima, sa predstavnicima svih udruženja proisteklih iz Odbrambeno – otadžbinskog rata i rješiti sistemski njihova prava, visinu naknada i proširiti prava i korisnike tih prava je nešto za mene posebno. Ne mogu reći zavjet, ali recimo nešto što mi se činilo kao dug prema svim onima koji su stradali u ratu.
I moram dodati još i ovo riješili smo pitanje Alimentacionog fonda. Kao društvo nismo smjeli dozvoliti da djeca budu taoci neodgovornih pojedinaca koji izbjegavaju svoje roditeljske dužnosti. Pokretanjem ovog fonda stali smo kao štit ispred odgovornih roditelja, najčešće samohranih majki, i njihove djece. Vlada je preuzela na sebe da zaštiti najranjivije, a država ima mehanizme da se obračuna sa onima koji bježe od sopstvene krvi. Eto, to su te pobjede koje čovjeku griju srce i zbog kojih vrijedi svaki minut proveden na funkciji.
Kada biste morali da izdvojite jednu stvar koju želite da Vlada ostvari do kraja mandata, šta bi to bilo?
-Pa čekajte još sam ja predsjednik Vlade, što da biram jednu kada planiram više od toga. Pun gas je moj moto. Igra se do zadnje sekunde.
Šta je, po vašem mišljenju, najveća neiskorišćena šansa Republike Srpske?
Ljudi! Rekoh prije nekoliko dana, kao da se malo libimo da imamo više samopoštovanja, da se malo dičimo, a kao da se s druge strane štedimo. Nemojmo. Jedan je ovozemaljski život. Živimo ga punim plućima, dajmo sebe u svemu. Budimo najbolja verzija sebe. Budimo ljudi. Mjerimo sreću onim što imamo, a ne onim što nemamo.
Djeluje da vam pozicija premijera odgovara temperamentu, biti na terenu, biti u akciji… Na predstojećim izborima kandidat ste za funkciju čiji simbol je kabinet. Kako vidite tu promjenu?
– Što se toga tiče, jedina promjena će biti promjena radne adrese.
Vi ste strastveni lovac, a ta oblast je bila u vašem resoru kada ste bili ministar poljoprivrede. Možete li nešto reći više o toj oblasti, koliko bogatstvo leži u našim šumama, odakle sve dolaze lovci iz inostranstva, koliko lovstvo može napredovati kao grana privrede?
– Da, ja sam lovac i to je ljubav koja traje godinama. Kad odem u lov, meni nije najvažniji sam lov već prije svega boravak u prirodi, mir, druženje sa ljudima, naši razgovori. Čovjek u lovu ponekad provede sate u šumi, a da ništa ne „ulovi“, i opet se vrati kući zadovoljan. Jer nije sve u tome šta ste ponijeli iz šume. Nešto ponesete i u sebi. Mi imamo ogromno bogatstvo, lovne površine u Republici Srpskoj obuhvataju oko 2,17 miliona hektara. Imamo izuzetno raznovrsna staništa, od ravničarskih do planinskih krajeva, i autohtone vrste divljači koje su veoma atraktivne lovcima iz drugih zemalja. Kod nas možete doći zbog srne, divlje svinje, divokoze, medvjeda, vuka, tetrijeba i drugih vrsta. To je resurs koji treba sačuvamo i ostavimo budućim generacijama. Ali, taj potencijal moramo znati i ekonomski iskoristiti jer kada nam dođe lovac iz inostranstva, on koristi čitav niz usluga, smještaj, hranu, prevoz, usluge vodiča, lovačke pse, plaća boravak i sve ono što prati jedan takav dolazak. Naše lovstvo mora biti dio šire turističke ponude. Čovjek koji dođe iz inostranstva zbog lova treba da upozna i našu prirodu, hranu, domaćinstva, kulturu i ljude. Treba da ode odavde sa željom da se vrati. Što se tiče stranih lovaca, interesovanje postoji i dolaze ljudi iz različitih evropskih zemalja, upravo zato što traže ono što mi ovdje još uvijek imamo – očuvanu prirodu, divljač i autentičan lovački ambijent. Naš zadatak je da im ponudimo uređena lovišta, profesionalnu uslugu i jasna pravila. Ima, naravno, još mnogo posla. Moramo više ulagati u lovišta, u infrastrukturu, lovočuvarsku službu, promociju i organizaciju lovnog turizma. A evo da navedem, mi imamo sistem na osnovu kojeg znamo koliko divljači imamo, te na osnovu toga znamo i kako da njome gazdujemo i kako da od lova više koristi imaju lokalne zajednice. I na kraju, sistem koji podrazumjeva da ne izgubimo ono što je suština lova, a to je priroda, druženje, poštovanje divljači i odgovornosti prema onom što nam je priroda dala.
U PENZIJU KAO ADVOKAT
Više od dvije godine sam radio u Agenciji za agrarno plaćanje, koje je pri Ministarstvu poljoprivrede. Nakon toga sam bio skoro tri godine direktor u Kalderi, gdje je nakon promjene vlasničke strukture trebalo primijeniti pravničko iskustvo, novi ugovori sa svim radnicima, novi ugovori sa dobavljačima, kako bi došli do statusa da struka koja se tiče proizvodnje može da dođe do izražaja. Možda sam subjektivan, ali onog trenutka kad sam prestao biti advokat, za svaki sledeći posao sam znao da iz njega neću otići u penziju, kao što ni sa ove pozicije neću. Dok god ima volje i energije da obavlja neke poslove čovjek treba da ih radi. Treba da proba i razne branše. Treba da bude spreman, nisam se ujutru obrijao i otišao u Kalderu, već sam obavio mnogo razgovora sa direktorima, menadžerima, vlasnicima, da bi se spremio i znao šta je konkretno moja uloga. U principu sam bio menadžer. Taj posao podrazumijeva nešto što trebate imati u sebi kao sposobnost organizacije, da prepoznate u datom trenutku šta je najbolje da se uradi. Naravno da bude grešaka, ali cijeli život je takav. Na kraju, smatram da ću se vratiti u advokaturu i da ću iz nje otići u penziju. Tu se osjećam najbolje i najslobodnije.
PRIJE SVEGA PRAVNIK
Pravo je moje opredjeljenje i ja sam nakon završenog pravnog fakulteta, položio pravosudni ispit u Beogradu, izvršio nostrifikaciju diplome i ponovo nostrifikovao sve to iz Beograda, položio advokatski ispit. Znao sam da želim biti advokat, pa sam baš iz sve snage pristupio fakultetu. Sjećam se da sam u četvrtak završio fakultet, a već u ponedeljak počeo da radim pripravnički stažu u advokatskoj kancelariji Pisarević u Šamcu, koja je između ostalog, zastupala neke optuženike u Hagu. Tu sam imao prostora, vremena i materijala da se maksimalno posvetim struci, a advokatura je bila moje prvo zanimanje. Razlog zašto sam u Beogradu polagao pravosudni ispit je zbog toga što beogradski pravni fakultet nije prestajao biti član ELSA (Asocijacija evropskih pravnih fakulteta). Isto tako sam htio da se pokažem u jačoj konkurenciji, da pokažem da je i fakultet u Banjaluci fakultet sa relevantnim kriterijem, dobrim profesorima i programom. Takođe, to mi je dalo mogućnost da zastupam stranke i u Srbiji, te smo stvarali poslovne veze sa kolegama
Kasnije sam otvorio svoju advokatsku kancelariju, gdje sam radio do 2008. kad sam izabran za načelnika opštine u dva mandata. Pravo je jedna divna nauka, ustave i zakone prave pravnici, pretaču životne odredbe i potrebe u zakonske norme. Pravo je toliko široko, a osim njega na fakultetu imate i niz predmeta koji vam kasnije daju širok spektar rada u brojnim oblastima. Pomoglo mi je i kad sam bio načelnik, i kroz Lovački savez Republike Srpske, jer ste u materiji i sve se svodi na akta, rješenja, pravilnike, zaključke, naredbe, odluke, a sve je to u principu – pravo.
NAČELNIK I MINISTAR
Biti načelnik opštine je veoma težak posao. Svi vas znaju, vi sve znate, vi ste prva, fokalna tačka nekog problema, bez obzira da li ga vi možete riješiti ili ga morate delegirati drugome. Posao je izuzetno sadržajan i zahtjevan, upoznate i ljude i materiju, kako funkcioniše sistem, posao koji traži od čovjeka maksimalnu posvećenost. Morate biti i u vremenu i u prostoru baš kad treba rješavati problem. Ministarstvo je znatno širi pojam, jer se uz poljoprivredu bavi i šumama i vodama, hidrometeorološki zavod, veterinarsko – stočarski centar, protivgradna preventiva, institut za genetičke resurse, sve je to u našoj nadležnosti. To je velika oblast koju uređuje izvršna vlast, tako što postoje pomoćnici, načelnici odjeljenja i svih onih koji posao disperzuju, ali isto tako su filter za informacije koje trebaju da dođu u ministarstvo i da budu obrađene. Ministarstvo je za cijelu Republiku Srpsku i odražava gotovo čitavu teritoriju, što ga čini najsadržajnijim kada je u pitanju izvršna vlast.