Narod koji zaboravi svoju istoriju i ne zna svoju prošlost, posebno sa aspekta stradanja, onda nije u mogućnosti da spozna ni sadašnjost niti da predvidi budućnost. Rekao je to u intervju za “Glas Srpske” ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Radan Ostojić povodom 34. godišnjice obilježavanja stradanja srpskog stanovništva u Podrinju i Birču.
Sa Ostojićem smo razgovarali i o institucionalnoj borbi za istinu, anomalijama državnog pravosudnog sistema, izgradnji budućeg spomen-kompleksa u Bratuncu, te zbog čega smatra da je iluzorno vjerovati u iskreno pomirenje i budućnost BiH na ovakvim principima.
– Često kažu “pravda je spora, ali dostižna”, ali ta maksima, što se tiče srpskih žrtava, nikada nije važila. Jedino čemu se mi možemo nadati jeste Božija pravda i sud za one koji su vršili zločine nad srpskim narodom – poručio je Ostojić.
GLAS: Predstavnici institucija Republike Srpske, građani i porodice stradalih ponovo će se ove godine okupiti u Podrinju kako bi odali počast hiljadama srpskih žrtava. Koliko je ključno istrajavati na kulturi sjećanja?
OSTOJIĆ: Okupićemo se u Bratuncu i moliti da se takvo stradanje više nikada ne ponovi i da godine koje prethode budu godine mira za srpski narod, posebno za mlađa pokoljenja. Ne idemo tamo da bilo čije žrtve omalovažavamo, niti da se inatimo i bilo kome prkosimo, nego jednostavno idemo da obilježimo stradanje srpskog naroda i da se molimo Bogu za duše nevino postradalih Srba. Obaveza nam je i da upozorimo na sve anomalije pravosudnih institucija, pravosudnog sistema BiH, kao i države u kojoj živimo. Više od 30 godina od završetka rata sa ove vremenske distance treba da postavimo pitanje da li je ovakva država uopšte moguća i da li ona ima bilo kakve šanse za opstanak ako na ovakav način tretira srpske žrtve i sve ono što se dešavalo u toku Odbrambeno-otadžbinskog rata.
GLAS: Svjedoci smo da se istina o stradanju Srba u Podrinju i Birču potiskuje u širim regionalnim i međunarodnim krugovima. Na koji način institucije Republike Srpske mogu snažnije predstaviti svijetu razmjere zločina na tom prostoru?
OSTOJIĆ: Sa istorijskog aspekta često zaboravljamo stradanja koja su se desila u prošlosti. S tim u vezi imali smo Drugi svjetski rat, baš i na tom području, ali i na području čitave BiH. Jednostavno, danas se priča kako nam je to neko zabranio, kako nismo mogli, ali jednostavno, mi i danas, poslije i više od 70 godina od završetka Drugog svjetskog rata, ne znamo tačno koliko smo žrtava imali, ni gdje su egzekucije izvršene, ne znamo stratišta… Nismo čak uspjeli sva ta mjesta da obilježimo i da na adekvatan način odemo i odamo zahvalnost i pomolimo se Bogu za nevino postradale. I zato to mora da bude sigurno jedna istorijska lekcija, da to više tako ne može. Moramo prvo dobro to da naučimo sve, da bismo mogli da djelujemo institucionalno u smislu da na sve moguće načine pokušavamo približiti međunarodnoj zajednici razmjere stradanja srpskog naroda kroz istoriju, ali i razmjere stradanja srpskog naroda u toku posljednjeg građanskog rata. Postoji velika veza između međunarodne zajednice, posebno ovog zapadnog dijela, sa svima onima što se dešavalo u toku građanskog rata u BiH. Oni koji su rukovodili i upravljali tim državama, zapadni centri moći vrlo dobro znaju šta se dešavalo, znaju i razmjere stradanja srpskog naroda. Ali su kroz politiku koju vode pokušavali na sve moguće načine da to minimiziraju. Njima nije potrebno ni dokazivati šta se desilo, jer oni to neće i ne žele da shvate. Ali moramo na sve načine da onu pravu i istinitu sliku pošaljemo običnim ljudima koji žive i u Austriji, Njemačkoj, Mađarskoj, Francuskoj, Engleskoj… U narednom periodu institucionalno trebamo dosta više da radimo da bi običan svijet na zapadu saznao koje su razmjere zločina i stradanja srpskog naroda na ovim prostorima.
GLAS: Nakon više od tri decenije, porodice žrtava iz Bratunca, Srebrenice i okolnih sela i dalje čekaju na pravdu. Kako gledate na to da za masovne zločine nad srpskim stanovništvom u Podrinju, i pored brojnih dokaza i svjedoka, niko nije procesuiran?
OSTOJIĆ: Podaci su frapantni u smislu broja presuđenih egzekutora, zločinaca, naredbodavaca, neposrednih izvršilaca što se tiče Bošnjaka, koji su izvršili zločine nad Srbima. Prema podacima, deset puta je manje njih osuđeno nego što je Srba. Ako se gledaju ukupno izrečene kazne, što se tiče godina zatvora, deset puta je više izrečenih kazni prema Srbima nego prema Bošnjacima. To govori o apsurdnosti pravosudnih institucija, ali i sigurno o jednoj smišljenoj strategiji da se to namjerno tako radi. Ono što je zabrinjavajuće jeste činjenica šta će se dešavati u narednom periodu. Umjesto da očekujemo da oni koji su činili zločine nad Srbima budu procesuirani i osuđeni, imamo činjenicu da se više od 200 Srba trenutno procesura. Prema nekim statističkim podacima, više od 50 odsto tih ljudi koji su u procesu optužbe i suđenja, tereti se za navodno počinjene zločine na teritoriji užeg i šireg prostora Podrinja i Srebrenice što se tiče Srba. I u narednom periodu možemo opet očekivati apsurdnost pravosudnog sistema u smislu da će i na ovaj broj, koji apsolutno ne odgovara stvarnom činjeničnom stanju, i dalje biti suđeno samo Srbima, dok oni koji su činili zločine nad srpskim stanovništvom niti će biti procesuirani niti će odgovarati. To je smišljena strategija od strane međunarodne zajednice koja se preslikala na pravosudne institucije BiH. Sve ono što je radio Haški tribunal, predmete koje tamo nisu dovršeni, preuzeo je Sud BiH i bukvalno nastavio onu istu strategiju i onaj isti narativ koji je imao Haški tribunal, a to je narativ da se sudi samo Srbima.
GLAS: Može li se uopšte govoriti o iskrenom pomirenju u BiH kada imamo selektivan pristup pravdi, gdje se srpske žrtve konstantno minimiziraju ili potpuno ignorišu od strane pravosudnih institucija u Sarajevu?
OSTOJIĆ: Nažalost, istorija se ponavlja. Masovni zločini koji su se desili u Drugom svjetskom ratu nad srpskim narodom apsolutno nikada nisu procesuirani, i evo, poslije građanskog rata u BiH, imamo, nažalost, istu situaciju. Često kažu “pravda je spora, ali dostižna”, ja mislim da ta maksima, što se tiče srpskih žrtava, nikada nije važila. Sve ovo što se sada dešava ide u prilog tome. Imajući u vidu vremensku distancu od završetka Odbrambeno-otadžbinskog rata, starost ljudi, umiranje, mislim da pravda nikada neće biti dostižna što se tiče srpskih žrtava i što se tiče njihovih potomaka. Iluzorno je to očekivati. Jedino čemu se mi možemo nadati jeste Božija pravda, odnosno da će Božiji sud, ruka i kazna stići one koji su vršili zločine nad srpskim narodom. Ako gledamo sa tog aspekta, iluzija je očekivati da na ovim principima država može u budućnosti opstati. Zagovornik sam samostalne Republike Srpske.
GLAS: Šta je sa izgradnjom spomen-kompleksa žrtvama u Podrinju?
OSTOJIĆ: Sa tom pričom se krenulo prije dvije godine. Idejno rješenje za spomen-kompleks je urađeno, kao i projektna dokumentacija. Krenulo se u eksproprijaciju zemljišta gdje treba da se gradi spomen-kompleks. Mislim da bi ove godine trebalo da se sa tim projektom krene u smislu započinjanja izgradnje memorijalnog centra u Bratuncu. Da li će ove godine biti postavljen kamen temeljac, vidjećemo, ali i to je u planu. To je veoma značajno. Pored Gradine, koja je simbol stradanja u Drugom svjetskom ratu, Bratunac i ovaj memorijalni centar treba da bude simbol stradanja Srba u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, ne samo sa tog područja, nego sa područja čitave BiH i Republike Srpske.
POLOŽAJ BORAČKIH KATEGORIJA
GLAS: Kakav je danas socio-ekonomski položaj demobilisanih boraca, ratnih vojnih invalida i porodica poginulih na području Podrinja i Birča?
OSTOJIĆ: Sigurno da je u ruralnijim sredinama, gdje je privreda manje razvijena, teža situacija u smislu da ljudi teže dolaze do zapošljavanja i da postoje određeni problemi kojih nema u nekim sredinama kao što je, na primjer, Banjaluka, Bijeljina, Doboj, Prijedor, Trebinje… Sigurno postoji određenih opština na teritoriji Podrinja u kojima se lakše živi, a u drugim teže. Institucije Republike Srpske i u narednom periodu nastaviće posvećivati onaj stepen pažnje koji su i do sada posvećivale boračkim kategorijama kako bi status i položaj boračkih kategorija podigli na veći nivo.
(glassrpske.com)