Vaspitanje djece nije nimalo lak zadatak, te je očekivano da se pravi puno grešaka iz kojih treba učiti. To je proces u kome i mi učimo od naše djece. Roditelji treba da znaju da su djeca rezultat našeg uticaja od samog rođenja, a da su neke stvari i nasljedne“, objašnjava za „Semberske novine“ Cvijanka Rakić, psiholog u Centru za socijalni rad Bijeljina.
Fizičko kažnjavanje nije dobar način vaspitanja i disciplinovanja djece
Fizičko kažnjavanje djece kao metod vaspitanja je duboko ukorijenjeno u mnogim porodičnim tradicijama u cijelom svijetu. Batine se primjenjuju s ciljem da dijete koje se neprimjereno ponašalo osjeti bol, stid, krivicu i strah kako tako nešto ne bi ponovilo. Iza ovakvog roditeljskog ponašanja u većini slučajeva stoje dobre namjere i vjerovanje da se tako prave poslušna, uspješna i odgovorna djeca. Mnogi roditelji to normalizuju navodeći da su i sami dobijali batine.
Danas rezultati brojnih istraživanja u oblasti humanističkih nauka govore da batine kao način vaspitanja djece treba izbjegavati. Ako hoćemo samostalno i odgovorno dijete ne trebaju nam metode koje se zasnivaju na poslušnosti i strahu od autoriteta. Uz svakodnevno prisutan strah od mogućnosti da se desi fizičko kažnjavanje dijete teško može postati emotivno stabilno, samopouzdano, kritično i zdravo zainteresovano za svijet oko sebe. Zapitajmo se, koliko toga će propustiti plašeći se greške i roditeljske kazne? Koliko će njegove misli biti zaokupljene razvojem strategija za izbjegavanje batina, a koliko na ono što je za njega zaista važno.
Kako djeca reaguju obzirom na uzrast
Jako mala djeca do tri godine ne prave štetu namjerno. Na tom nivou kognitivnog razvoja oni ne razlikuju dobro od lošeg, uzročno posljedične veze i ne prave razliku između sebe i svoje želje. Opasno ponašanje treba odmah zaustaviti ili još bolje stvoriti preduslove da do njega i ne dođe. Malo dijete batine doživljava kao odbacivanje i užas koji ne razumije.
Školska djeca razumiju kažnjavanje batinama. Ukoliko se često kažnjavaju na taj način razvijaju sposobnost da ne plaču i tako negiraju osjećaj povrijeđenosti, a u odnosu na osobu koja ih tako kažnjava razvijaju nepovjerenje.
Adolescenti su puni gnjeva pa i mržnje kada ih fizički kažnjavaju. Njima nije u prvom planu fizički bol nego omalovažavanje i povreda dostojanstva. Teško im je da na batine ne uzvrate udarcem.
Posljedice
Ukoliko u roditeljskom vaspitnom stilu dominira vaspitanje batinama djetetu se šalju razne po psihološki razvoj štetene poruke kojih možda roditelj nije ni svjestan. Djeca uče po modelu, pa lako zaključuju da je u redu biti kratkog fitilja i reagovati agresijom na svaki osjećaj ugroženosti. U redu je tući one koje volimo i biti tučen u odnosu koji treba da bude izvor bazične sigurnosti i prihvatanja. Zbog takvog iskustva u kasnijem dobu osoba može imati problem sa povjerenjem, ići linijom manjeg otpora, biti submisivna i podložna uticaju autoriteta. Stalni kriticizam sa ili bez batina vremenom se internalizuje te je osoba nesigurna sa lošom slikom o sebi, ima osjećaj da joj nešto fali, potcjenjuje svoje sposobnosti, preispituje se u vezi sa donošenjem odluka jer se pogrešan izbor kažnjava.
Kako postaviti granice bez batina
Batine su najčešće znak roditeljske bespomoćnosti te je važno uzeti predah i naći drugi način, a puno je načina da se reaguje na djetetovo nepoželjno ponašanje. Kada se bira strategija važno je da imamo realna očekivanja usklađena sa djetetovim stepenom razvoja i temperamentom.
Za malu djecu uskraćivanje igračaka i crtanih filmova može biti adekvatna kazna. Školarcima se može zabraniti izlazak napolje, igranje sa drugarima, a sa adolescentima je najbolje kada postoji dogovor šta se može, a šta ne i koja je kazna ako se prekrši. U svakom slučaju radi se o oduzimanju privilegija koje imaju.
Sve ovo ima smisla ako je mjera takva da roditelji mogu da ostanu istrajni. Nije dobro reći da će mu izlazak sa drugarima biti zabranjen mjesec dana, a da mu se već sljedeći dan to dozvoli.
Djeca treba da znaju da svaki postupak ima posljedice – prijatne i neprijatne. Tako postaju funkcionalni i dobro adaptirani.
Za njih je korisno kada osjete prirodne posledice zbog nepoželjnog ponašanja. Ukoliko dijete nešto slaže ono treba da osjeti posljedicu, a to je narušeno povjerenje u za njega važnom odnosu ili ako nešto namjerno pokvari mora to da nadoknadi od svog novca. Tako možemo da disciplinujemo djecu bez kažnjavanja, tretirajući ih kao smislena bića.
Zakonsko regulisanje ovog pitanja
Po pitanju uvođenja zakona koji izričito zabranjuje fizičko kažnjavanje djece mišljenja su podijeljena. Mnogi roditelji burno reaguju, smatraju da je to atak na njihovu slobodu u vaspitanju djece, dovođenje u pitanje njihove roditeljske komepetentnosti. Iskustva zamalja koje su uvele takav zakon govore da to nije dovoljno. Potreban je sistem vrijednosti koji to podržava kao i kampanje o pozitivnom roditeljstvu i širenje svijesti o vaspitanju bez batina, što zahtijeva duži vremenski period.
(semberija.info)