Mačka koja iznenada češće prilazi činiji za vodu ili ostavlja veće, teže grudvice u posipu ne mora samo da ima „takav period“. To mogu biti prvi simptomi bolesti bubrega kod mačke – problema koji se često razvija polako, naročito kod starijih ljubimaca, i dugo ostaje neprimećen. Mačke umeju da prikriju nelagodnost, pa male promene u njihovoj rutini zaslužuju pažnju.
Bubrezi imaju važan posao: filtriraju otpadne materije iz krvi, održavaju ravnotežu vode i minerala, učestvuju u regulaciji krvnog pritiska i stvaranju crvenih krvnih zrnaca. Kada ne rade kako treba, posledice se ne vide samo u mokrenju. Mogu uticati na apetit, energiju, telesnu težinu, krzno i opšte ponašanje mačke.
Simptomi bolesti bubrega kod mačke koje vlasnici najčešće primete
Pojačana žeđ i češće mokrenje najpoznatiji su znaci. Oštećeni bubrezi teže koncentrišu urin, pa mačka izlučuje više tečnosti i zatim pokušava da nadoknadi gubitak pijući više vode. Kod mačaka koje koriste posip vlasnik to često primeti po većim grudvicama, češćem čišćenju toaleta ili urinu koji deluje svetlije nego inače.
Ipak, nemojte čekati samo žeđ. Neke mačke sa bubrežnim problemima u početku piju sasvim uobičajeno, a promene postanu vidljive tek kada je bolest uznapredovala. Zato je korisno pratiti širu sliku, naročito ako je mačka starija od sedam ili osam godina.
Gubitak kilograma, uz očuvan ili čak povremeno pojačan apetit, čest je znak hronične bolesti bubrega. Vlasnik može osetiti izraženiju kičmu, kukove ili lopatice dok mazi mačku. Kod drugih mačaka prvo se javlja slabiji apetit: priđu hrani, ponjuše je i odu, jedu male obroke ili postanu izbirljivije nego ranije.
Mučnina se ne mora uvek završiti povraćanjem. Mačka može da mljacka, oblizuje usne, guta „na prazno“, odbija hranu koju je ranije volela ili se povuče posle obroka. Povraćanje, naročito ako se ponavlja, nije nešto što treba pripisati samo dlakama ili osetljivom stomaku bez pregleda.
Obratite pažnju i na sledeće promene, posebno ako traju više dana ili se ponavljaju:
- bezvoljnost, više spavanja i slabija želja za igrom;
- suvo, raščupano ili manje negovano krzno;
- neprijatan miris iz usta, ponekad nalik na amonijak;
- zatvor, slabost ili znake dehidratacije, kao što su suvlje desni;
- povišen krvni pritisak, koji se može ispoljiti proširenim zenicama, dezorijentacijom ili naglim problemima sa vidom.
Ovi znaci nisu specifični samo za bubrege. Mogu pratiti bolesti štitaste žlezde, šećernu bolest, stomačne tegobe, bolesti zuba i mnoga druga stanja. Upravo zato vlasnik ne treba da postavlja dijagnozu kod kuće, već da veterinaru opiše sve promene koje je primetio.
Hronična bolest bubrega i akutni problem nisu isto
Kod starijih mačaka češća je hronična bolest bubrega. Ona se razvija mesecima ili godinama i ne može se uvek potpuno izlečiti, jer se oštećeno bubrežno tkivo ne obnavlja lako. Dobra vest je da se uz pravovremeno otkrivanje, odgovarajuću ishranu, terapiju i kontrole mnogim mačkama može obezbediti kvalitetan i udoban život.
Akutno oštećenje bubrega nastaje naglo, ponekad u toku jednog ili nekoliko dana. Uzrok mogu biti ozbiljna dehidratacija, infekcije, opstrukcija, trauma ili kontakt sa supstancama koje su otrovne za mačke. Posebno su opasni antifriz, pojedini lekovi za ljude, neke hemikalije i biljke poput ljiljana. U tim situacijama mačka može naglo postati klonula, povraćati, odbijati vodu i hranu ili mokriti veoma malo.
Ako sumnjate da je mačka pojela biljku, lek ili hemikaliju, ne čekajte da se simptomi razviju. Odmah pozovite veterinara i, ako je moguće, ponesite pakovanje proizvoda ili fotografiju biljke. Ne izazivajte povraćanje na svoju ruku i ne nudite kućne „protivotrove“.
Kada je pregled hitan
Otežano mokrenje nije tipičan znak hronične bolesti bubrega, ali je uvek razlog za hitnu reakciju. Mačak koji često odlazi u toalet, napinje se, glasno mjauče, izbacuje samo kapi urina ili uopšte ne mokri može imati začepljenje mokraćne cevi. To je hitno, životno ugrožavajuće stanje i zahteva pregled istog trenutka.
Hitno se javite veterinaru i ako mačka ne zadržava vodu, više puta povraća, izrazito je malaksala, tetura, ne jede ceo dan ili deluje zbunjeno. Mačići, starije mačke i one koje već imaju dijagnostikovanu hroničnu bolest mogu se brže pogoršati zbog dehidratacije.
Kod blažih, ali upornih promena – veće žeđi, mršavljenja, slabijeg apetita ili promena u toaletu – zakažite pregled u narednim danima. Rano otkrivanje pravi veliku razliku, čak i kada mačka spolja još deluje sasvim dobro.
Kako veterinar postavlja dijagnozu
Pregled obično počinje razgovorom o tome koliko mačka pije, jede, mokri i da li je povraćala. Korisno je da unapred zabeležite kada ste prvi put primetili promenu, da li se telesna težina menjala i koje lekove, suplemente ili hranu mačka dobija.
Dijagnoza se ne zasniva samo na jednom parametru iz krvi. Veterinar najčešće preporučuje pregled krvi, analizu urina i merenje krvnog pritiska. U krvi se procenjuju, između ostalog, kreatinin, urea, SDMA, fosfor i elektroliti, dok analiza urina govori koliko bubrezi koncentrišu urin, da li postoje proteini, kristali, znaci infekcije ili druge nepravilnosti.
Nekada su potrebni ultrazvuk ili rendgen abdomena, urinokultura i dodatne analize. Rezultati se tumače zajedno sa kliničkim stanjem mačke. Na primer, dehidratacija može privremeno promeniti neke vrednosti, zbog čega kontrola i praćenje kroz vreme imaju značaj.
Ishrana i nega nakon dijagnoze
Kod hronične bolesti bubrega veterinar može preporučiti veterinarsku renalnu ishranu. Takva hrana je prilagođena potrebama bubrežnih pacijenata, najčešće sa pažljivo kontrolisanim fosforom i proteinima odgovarajućeg kvaliteta. Ne uvodite strogu dijetu naslepo, posebno ako mačka već slabo jede. Kod mačke koja odbija hranu prvi cilj je da ponovo počne da unosi dovoljno kalorija, a zatim se plan ishrane prilagođava uz savet veterinara.
Prelazak na novu hranu obično ide postepeno, osim ako veterinar ne kaže drugačije. Neke mačke prihvate novu formulu lako, dok je drugima potrebno više vremena, drugačija tekstura ili blago zagrevanje obroka da bi miris bio privlačniji. Važan je i unos tečnosti: više posuda sa svežom vodom, fontana ako je mačka voli i vlažni obroci mogu pomoći, ali nisu zamena za propisanu terapiju.
Terapija zavisi od stadijuma bolesti i nalaza. Pojedinim mačkama potrebni su lekovi za mučninu, regulaciju fosfora, krvnog pritiska ili proteina u urinu. Nekima veterinar preporuči potkožnu nadoknadu tečnosti kod kuće. Nikada ne dajte lekove za ljude protiv bolova ili mučnine bez veterinarskog saveta, jer pojedini mogu ozbiljno oštetiti bubrege.
Šta možete pratiti kod kuće
Vaga, posip i činija za vodu mogu vam dati korisne informacije između kontrola. Merite mačku u približno isto vreme i vodite kratak dnevnik apetita, povraćanja, unosa vode i mokrenja. Ne morate opsesivno brojati svaki gutljaj, ali jasna promena u rutini je podatak koji veterinaru mnogo znači.
Omogućite mački miran pristup vodi, hrani i čistom toaletu. Starija ili slabija mačka može teže da uđe u toalet sa visokim ivicama, a bolesna mačka će radije jesti na tihom mestu, dalje od drugih ljubimaca. Male prilagodbe u domu nisu terapija, ali mogu smanjiti stres i pomoći joj da održi redovan unos hrane i tečnosti.
Bolest bubrega nije presuda da mačka više ne može imati lep svakodnevni život. Najvažnije je da ne čekate da tegobe postanu očigledne: pažnja prema sitnim promenama, redovne kontrole i dobar dogovor sa veterinarom pružaju vašoj mački najbolju šansu da se oseća stabilno, bezbedno i voljeno.
(petmagazine.rs)