ZA ,,SEMBERSKE NOVINE’’ PIŠE BUDIMIR STAKIĆ, PROFESOR EMERITUS
-Od svega što čovek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji, opštiji od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvjek smisleno, na mjestu na kome se ukršta najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno i zlo’’, napisao je Andrić u eseju ,,Mostovi’’. Vjerovatno je asocirao na Višegradsku ćupriju na Drini, koju je sagradio veliki vezir Mehmed paša Sokolović (1571-1577). Gradio ga je tadašnji najčuveniji turski arhitekta Sinan Kodža. Most je 2007. godine upisan u Uneskovu listu svjetske baštine
Ono što je posebno značajno za Pavlovića most o kome govorimo, jeste da je to prvi ugovor koji je u Srbiji zaključen po modelu koncesije, od 1937. godine, kada je Rudnik Majdanpek bio predat u koncesiju Francuzima, a koji nije dugo trajao zbog opšte nacionalizacije poslije Drugog svjetskog rata. Poslije prvenca – koncesije Pavlovića mosta, do danas je Komisija za javno-privatno partnerstvo Srbije odobrila, ni manje ni više nego, 289 ugovora. Zahvaljujući tim ugovorima Srbija se preporodila. Među taj model ugovora spadaju: ulaganja ZIĐIN u RTB Bor, putevi, brze pruge, mostovi, tuneli i brojni drugi projekti. Sjetimo se kakav je preokret nastao u Kini, kada je bivši premijer Deng Ksijaoping 90-ih godina promjenio ustav gdje je ukinuo monopol državne svojine, stavivši u istu ravan, privatnu, državnu i mješovitu svojinu. Njegov slogan se i danas često citira u Kini: ,,Nije važna boja mačke, važno je da lovi miševe.’’
Inače, koncesije su pravni institut koji je u svijetu u primjeni već više stotina godina. Sjetimo se od kolikog je značaja davanje koncesije od strane Egipta Francuzima da izgrade Suecki kanal, uz naplatu usluge prolaza. Kanal je građen od 1859. do 1869. godine, a koncesija je zaključena na rok od 99 godina, što je inače uobičajeni rok za takvu vrstu ugovora. Zbog sukoba u regionu, ta koncesija je prekinuta nekoliko godina prije isteka ugovornog roka. U Srbiji je Zakon o koncesijama usvojen u oktobru 1990. godine, u kome je propisano da rok koncesije može biti do 30 godina, po ugledu na Španiju, čiji je zakon korišćen kao uzor kod donošenja srpskog zakona. Prije nekoliko godina srpski zakon je izmjenjen tako da je rok na koji se može odobriti koncesija produžen na 50 godina. Zanimljivi su primjeri finansiranja Olimpijskih igara u Grčkoj 2004. godine i u Britaniji 2012. godine. Pošto Grčka nije imala dovoljno sredstava za finansiranje tog sportskog događaja, morala se zadužiti u inostranstvu, više milijardi evra. Novinari sa Zapada su poslije nekoliko godina zapazili da na nekim terenima u Grčkoj raste korov. Nasuprot Grčkoj, za organizaciju Olimpijskih igara u Britaniji 2012. godine, korišćen je model koncesije. Izgradnja objekata prepuštena je privatnom sektoru na 20 godina, od kojih su mnogi objekti bili montažnog tipa i mogli su se poslije tog događaja demontirati i prodati čak i van zemlje.
Na osnovu ugovora o koncesiji, koji je Drina River a.d. iz Beograda, zaključila novembra 1990. godine, sa Vladom Republike Srbije, na Petrovdan 1991. godine položen je kamen temeljac za izgradnju Pavlovića ćuprije. Ugovor je zaključen po modelu koncesije, na 30 godina, sa pravom naplate mostarine u visini koju propiše Vlada Srbije.
Pavlovića most – premostio Drinu za sva vremena
U proljeće 1992. godine položena je glavna greda mosta i Drina je premošćena, a u saobraćaj most je pušten na Petrovdan 1992. godine, iako još uvjek nije bio izgrađen novi asfaltni put od mosta do Bijeljine, pa je privremeno korišćen makadam. Vlada Srbije je uradila pristupnu saobraćajnicu od kraja Badovinaca do Drine u dužini od oko jednog kilometra i dovela je električnu energiju do mosta.
Umjesto presjecanja vrpce, tadašnji predsjednik Vlade Srbije dr Radoman Božović, dao je znak za tri šlepera pšenice (jedan iz Semberije, drugi iz Mačve, a treći iz Srema), da krenu u pravcu Knina, kao poklon braći, koja su se našla u velikoj nevolji.
Krajem maja 1992. godine SRJ su uvedne sanckije, pa je nastao problem uvoza nafte, iz koje se dobija bitumen za pravljenje asfalta. Bukvalno ,,na kašičicu’’ je Srbija isporučivala ovaj derivat nafte, da bi cijela trasa puta od Bijeljine do mosta, dužine oko 9 km, bila gotova i puštena u saobraćaj za Veliku Gospojinu 1996. godine. Tadašnji ministar građevine u Vladi Republike Srbije prof. dr Branislav Ivković, pustio je u saobraćaj tek izgrađenu saobraćajnicu.
Zanimljivo je reći da je sudbina mosta ,,preživela’’ tri države: Započeta je u SFRJ, gradnja završena u SRJ, a koncesija završena u Republici Srbiji.
Najbitniji trenutak, za koji vjerujem da je svim odraslim građanima ovih prostora, ostao u trajnom sjećanju, bio je početkom maja 1995. godine, kada je kolona duga više desetina kilometara prelazila preko mosta na Rači i preko Pavlovića ćuprije. Bili su to prognanici iz Kninske Krajine, koji su spas potražili u majci Srbiji.
Prisjećamo se da će krajem decembra ove godine biti pet godina od kako je u saobraćajnoj nesreći u Čikagu stradao, gospodin Slobodan Pavlović, idejni tvorac i finansijer Pavlovića mosta. Naravno taj projekat je podržala i njegova supruga Mirjana koja i danas živi u Čikagu. Njemu je uzor bio Knez Ivo od Semberije kome je u Popovima podigao bistu, a sagradio je i hram Hrista Spasa u selu. Takođe je podigao bistu Filipu Višnjiću u centru Bijeljine, ispred biblioteke.
Gospodin Pavlović je izgradio zavičajni muzej u Badovincima, most kod manastira Dobrun blizu Višegrada.
Pavlovića most će, kao i onaj u Višegradu, stotinama godina nositi njegovo ime – sve dok Drina teče ispod mosta.
Kako reče veliki Njegoš – ,,Blago onom ko dovijeka živi – Imao se rašta i roditi’’.
Za svoja dobročinstva, ktitorstvo, zasluge za prosvjetu, i kulturu, gospodin Pavlović je dobio Orden Svetog Save Prvog reda, najveće priznanje SPC. Time se svrstao među mali broj ličnosti koje posjeduju taj orden, među koje spadaju, Patrijarh Pavle i svi srpski patrijarsi, Nikola Tesla, Vladimir Putin, Novak Đokovićš i Emir Kusturica.
U subotu 5. septembra 2026. godine, u Badovincima kompanija Drina River organizuje svečeno obilježavanje isteka koncesije Pavlovića ćuprije, a od početka septembra ukida se naplata mostarine pošto most prelazi u vlasništvo Republike Srbije.
(semberija.info)