Nijedno dijete tokom prošle godine nije usvojeno u Republici Srpskoj.
Šta treba da znate:
- U Republici Srpskoj prošle godine nije zabilježeno nijedno usvojenje djeteta.
- Stručnjaci kao glavni problem navode izostanak saglasnosti bioloških roditelja.
- Djeca zbog toga često ostaju u hraniteljskim porodicama ili institucijama.
- Kako izgleda život djece koja ipak dobiju novu porodicu?
Pokazuju to podaci Republičkog zavoda za statistiku, objavljeni u godišnjem saopštenju “Starateljstvo, hraniteljstvo i usvojenja u Republici Srpskoj”.
Komentarišući ovu situaciju, Irena Joldžić, direktorica Centra za socijalni rad Banjaluka, u razgovoru za “Nezavisne novine” objašnjava da Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske posjeduje registar potencijalnih usvojitelja, kao i registar djece koja se mogu usvojiti.
Zašto djeca ne mogu biti usvojena bez saglasnosti roditelja?
“Najveći problem godinama je taj što ako biološki roditelj ne potpiše saglasnost za usvojenje, dijete ne može biti usvojeno. Zato mi imamo djecu u hraniteljskim porodicama, imamo djecu u Domu ‘Rada Vranješević’. Ta djeca se jednostavno ne mogu usvojiti iz razloga što prema svim konvencijama mora da bude saglasnost biološkog roditelja da se dijete usvoji”, ističe ona.
Kako dodaje, mogućnost usvajanja djece postoji ukoliko su oba roditelja preminula.
Kako sudovi tumače interesovanje bioloških roditelja za dijete?
“Čak i sudovi neće da oduzimaju roditeljsko pravo. Kažu da se roditelji skladno svojim kapacitetima brinu o djetetu. Ukoliko majka, na primjer, jednom godišnje nazove ustanovu gdje je dijete smješteno i pita kako je njeno dijete, sud smatra da se ona interesuje za svoje dijete”, priča nam Joldžićeva.
Kako usvajanje mijenja život djece?
A važnost usvajanja direktorica banjalučkog Centra za socijalni rad ilustruje kroz dva primjera iz svoje prakse, ističući da djeca koja dobiju novu porodicu dobijaju u potpunosti novi život.
“Imamo porodicu koja je bila hraniteljska porodica. Djeca su bila u hraniteljstvu, a kad su roditelji potpisali saglasnost djeca su usvojena u te porodice. Žive sasvim drugi život. Tu nema nasilja. Roditelji su posvećeni djeci i ta djeca stvarno izrastaju u divne ljude”, priča Joldžićeva za “Nezavisne novine”.
Drugi primjer koji navodi desio se prije nekoliko godina.
“Imali smo djevojčicu koja je bila u hraniteljskoj porodici. Ona je usvojena malo prije korone. Sada žive kao porodica u Italiji. Dolaze bar tri puta godišnje u Banjaluku, obavezno nam se javi i vi vidite koliko je to dijete srećno. To dijete sada ima 14 godina i roditelje, a svoje usvojitelje zove mama i tata”, ističe ona.
Zašto su pojedine dječje sudbine posebno teške?
S druge strane, Joldžićeva navodi i primjere koje opisuje kao najteže trenutke…
“To je bio slučaj u jednoj hraniteljskoj porodici gdje je bilo smješteno troje djece i gdje je jedno dijete usvojeno. Drugo dijete, za koje, nažalost, biološki roditelj nije potpisao papire za usvojenje, je pitalo: ‘A zašto mene nisu odabrali?’. To su tako teške dječje priče. Mi jednostavno zbog Konvencije o ljudskim pravima ne možemo da usrećimo tu djecu”, ističe ona za “Nezavisne novine”.
Koliko je važna uloga hraniteljskih porodica?
I dok su usvajanja rijetka, Joldžićeva ističe važnost hraniteljskih porodica.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, lani je 170 djece bilo u hraniteljskim porodicama.
“Svi koji su zainteresovani da postanu hraniteljska porodica mogu da nam se jave. Znam da je jako teško za nekoga da se prihvati odgovornosti da brine o tuđem djetetu, ali vrlo se često dešava u praksi da dijete koje dođe u hraniteljsku porodicu tu i ostane do kraja života. Mi kao sistem gledamo da izbjegnemo smještaj djece u ustanovu. Djeca ne treba da budu u nekom grupnom smještaju. Djetetu je najbitnija ljubav, da ima nekoga da ga zagrli, da ga vodi kod doktora, da ima s kim da se ispriča, da mu oni budu zamjenski mama i tata”, ističe ona.
(nezavisne.com)