Agro savjet: Štetočine na sobnim biljkama

Sobne biljke nisu pošteđene napada štetočina, a neželjeni insekti i grinje u dom mogu dospjeti s novokupljenim cvijećem, biljkama koje su tokom ljeta boravile na balkonu ili u vrtu, pa čak i putem kupovnog supstrata. Ako se ne otkriju na vrijeme, mogu se brzo razmnožiti, oštetiti lišće i mlade izdanke i ugroziti cijelu kolekciju sobnog cvijeća.

Zato je važno prepoznati prve znakove napada, utvrditi o kojoj je štetočini riječ i odabrati odgovarajući način zaštite. Nisu sva sredstva jednako djelotvorna protiv različitih insekata i grinja, pa pravilno prepoznavanje štetočine predstavlja prvi korak u njenom suzbijanju.

Izolujte zaraženu biljku

Prvo što treba uraditi jeste premjestiti zaraženu biljku u zasebnu prostoriju ili je barem udaljiti od ostalog cvijeća kako njeni listovi ne bi dolazili u dodir s drugim biljkama.

Zatim pažljivo pregledajte ne samo napadnutu biljku već i sve one koje se nalaze u njenoj blizini. Posebnu pažnju obratite na naličje listova, spojeve lisnih drški i stabljika, mlade izdanke i pupoljke. Upravo na tim mjestima često se skrivaju insekti, njihove larve i jaja.

Po potrebi upotrijebite lupu. Neke štetočine, poput paukovih grinja, toliko su sitne da se lako mogu zamijeniti za prašinu ili sitne mrlje na površini lista.

Uklonite jako oštećene listove i osušene cvjetne drške. Odrezane dijelove nemojte ostavljati pored saksija, već ih odmah stavite u vrećicu i bacite. Operite prozorsku dasku, saksije i podmetače na kojima je stajala zaražena biljka. Nakon upotrebe očistite i dezinfikujte sav alat kako ne biste prenijeli štetočine na zdravo cvijeće.

Kako prepoznati najčešće štetočine sobnog cvijeća

Prije početka suzbijanja potrebno je utvrditi koja se štetočina nastanila na biljci. Ne postoji univerzalno sredstvo koje je podjednako djelotvorno protiv svih štetočina. Insekti i grinje pripadaju različitim grupama organizama, pa sredstvo koje djeluje na jednu vrstu ne mora biti efikasno protiv druge.

Najčešće štetočine sobnih biljaka su:

  • paukove grinje;
  • lisne uši;
  • brašnaste vaši;
  • štitasti insekti;
  • bijele mušice;
  • tripsi;
  • gljivične mušice.

Paukove grinje spadaju među najčešće štetočine sobnog cvijeća. Obično se pojavljuju u toplom i suvom vazduhu, naročito kada se biljke nalaze u blizini radijatora.

Zbog veoma male veličine, često manje od jednog milimetra, teško ih je uočiti. Mogu izgledati kao sitne crvenkaste, žućkaste ili tamne tačkice koje se polako kreću po površini listova.

Napad se prepoznaje po mnoštvu sitnih, svijetlih tačkica na listovima, koje nastaju na mjestima gdje grinje isisavaju biljne sokove. Vremenom se one spajaju u veće bezbojne površine, listovi žute i suše se. Kod jačeg napada između listova, lisnih drški i izdanaka pojavljuje se tanka paučina.

Za njihovo suzbijanje koriste se akaricidi, odnosno sredstva namijenjena suzbijanju grinja. Mogu se primjenjivati i preparati koji djeluju i na insekte i na grinje, dok obični insekticidi ne moraju biti djelotvorni protiv paukovih grinja.

Lisne uši su sitni insekti koji se najčešće okupljaju u velikim kolonijama na mladim izdancima, cvjetnim drškama i naličju listova. Mogu biti zelene, crne, žućkaste ili smeđe boje.

Njihovo prisustvo prepoznaje se po deformisanim vrhovima izdanaka, uvijenim mladim listovima i usporenom rastu biljke. Na površini se često pojavljuje i ljepljiva materija, poznata kao medna rosa, koju ovi insekti izlučuju tokom ishrane.

Lisne uši relativno se lako uklanjaju mehanički, pranjem biljke ili brisanjem listova, a kod jačeg napada mogu se koristiti odgovarajuća sredstva za njihovo suzbijanje.

Brašnaste vaši prepoznaju se po bijelim naslagama koje podsjećaju na sitne grudvice vate. Posebno pažljivo treba pregledati sukulente, orhideje, fikuse i biljke s debljim listovima.

Insekti se kriju ispod bijele voštane prevlake, najčešće u pazušcima listova, na lisnim drškama, uz lisne nerve i pri osnovi izdanaka. Hrane se biljnim sokovima i postepeno slabe biljku. Kod jačeg napada listovi žute, deformišu se i otpadaju.

Štitasti insekti mogu se zamijeniti za sitne smeđe ili sivkaste izrasline na stabljikama i listovima. Tijelo im je prekriveno čvrstim zaštitnim štitićem, zbog čega se slabo kreću. Pričvršćuju se za biljku i hrane njenim sokovima.

Žućenje listova i usporen rast takođe mogu ukazivati na njihov napad. Često se pojavljuju na orhidejama, citrusima, fikusima i drugim sobnim biljkama.

Bijele mušice su sitni bijeli insekti koji podsjećaju na male moljce. Kada se biljka lagano protrese, odrasli insekti uzlijeću s listova, a zatim se ponovo vraćaju na njih.

Odrasle jedinke i larve isisavaju biljne sokove, zbog čega biljka slabi i listovi žute. Dodatni problem predstavlja to što su larve gotovo nepokretne i izgledaju kao sitne, pljosnate, prozirne ljuspice na naličju listova.

Tripsi su veoma pokretni štetni insekti izduženog tijela i sitnih dimenzija. Njihovo prisustvo može se prepoznati po karakterističnim oštećenjima na listovima: srebrnastim prugama, mrljama i dijelovima promijenjene boje. Ponekad se u njihovoj blizini mogu uočiti i sitne crne tačkice koje predstavljaju izmet insekata.

Tripsi oštećuju ne samo listove već i cvjetne pupoljke i cvjetove. Jači napadi mogu izazvati deformacije mladih listova i narušiti dekorativni izgled biljaka.

Njihovo suzbijanje otežava činjenica da se često skrivaju u pupoljcima, naborima listova i drugim teško dostupnim dijelovima biljke.

Gljivične mušice najčešće se primjećuju kao sitne crne mušice koje lete iznad saksija, dok se njihove larve mogu pronaći u površinskom sloju supstrata.

Odrasli insekti uglavnom ne predstavljaju ozbiljnu opasnost za biljku, ali njihove larve mogu oštetiti mlado korijenje, naročito kada ih ima u velikom broju. Razvijaju se u vlažnom zemljištu bogatom organskom materijom koja se razgrađuje. Njihovoj pojavi najčešće pogoduje pretjerano zalivanje.

Kako se riješiti štetočina na sobnim biljkama

Kod slabijeg napada nije potrebno odmah posezati za hemijskim sredstvima. Najprije se mogu primijeniti mehaničko uklanjanje štetočina, pranje biljaka i druge blaže metode. Tako se smanjuje njihova brojnost i olakšava dalja zaštita.

Pranje listova i izdanaka

Za biljke s glatkim i čvrstim listovima može se koristiti mlak tuš. Površinu supstrata prekrijte plastičnom folijom kako biste spriječili ispiranje zemlje i prekomjerno natapanje korijena.

Pažljivo operite obje strane listova, posebno njihovu donju površinu i mjesta na kojima se spajaju s lisnim drškama.

Voda treba biti umjereno topla, a mlaz dovoljno blag da ne ošteti izdanke, ali i dovoljno snažan da ukloni insekte s površine biljke. Nakon pranja ostavite da se višak vode ocijedi, a biljku smjestite na toplo mjesto, zaštićeno od promaje i direktnog sunčevog zračenja.

Biljke s dlakavim listovima, poput afričkih ljubičica, gloksinija i pojedinih begonija, ne treba prati pod tušem. Vlaga koja se zadržava na površini listova može izazvati pojavu mrlja i truljenje. Njih je bolje čistiti ručno ili primijeniti drugi odgovarajući način zaštite.

Ručno uklanjanje štetočina

Neke štetočine nije moguće ukloniti samo mlazom vode, pa ih je potrebno odstraniti drugim metodama.

Lisne uši mogu se pažljivo ukloniti s listova i stabljika mekom četkicom ili komadićem vate. Ako ih ima malo, mogu se isprati vodom ili obrisati vlažnom krpom.

Brašnaste vaši mogu se ukloniti pincetom ili komadićem vate. Vata se ponekad natapa alkoholom, ali ova metoda nije pogodna za sve biljke jer alkohol može oštetiti osjetljive listove i izazvati ožegotine. Zato je prije primjene potrebno isprobati djelovanje na manjem dijelu biljke. Ako se pojave oštećenja, bolje je koristiti druge načine čišćenja.

Postavljanje ljepljivih ploča

Žute i plave ljepljive ploče pomažu u smanjenju brojnosti letećih štetočina. Žute privlače bijele mušice, gljivične mušice i neke druge insekte, dok se plave prvenstveno koriste za praćenje i suzbijanje tripsa.

Postavljaju se neposredno uz zaraženu biljku, vodeći računa da ljepljiva površina ne dodiruje listove.

Ipak, važno je znati da ove ploče hvataju uglavnom odrasle leteće insekte, ali ne uništavaju njihova jaja i larve. One ostaju na biljci ili u zemljištu, zbog čega je potrebno primijeniti i druge metode suzbijanja.

Biološka i prirodna sredstva protiv štetočina

Kada se brojnost štetočina smanji mehaničkim uklanjanjem i pranjem biljaka, može se pristupiti dodatnim mjerama zaštite. Izbor sredstva zavisi od vrste štetočine, jačine napada i osjetljivosti biljke.

Jedna od mogućnosti su preparati na bazi kalijumovih soli masnih kiselina, poznati kao insekticidni ili zeleni sapuni. Oni djeluju neposrednim kontaktom sa štetočinom, narušavajući njenu zaštitnu površinu. Mogu se koristiti protiv lisnih uši, bijelih mušica i pojedinih drugih štetočina, ali je važno da rastvor dospije direktno na insekte.

Za zaštitu se koriste i sredstva na bazi biljnih i hortikulturnih ulja. Ona prekrivaju tijelo štetočina tankim slojem i ometaju njihove životne funkcije. Međutim, nisu pogodna za sve sobne biljke, jer pojedine vrste mogu biti osjetljive na ovakve tretmane. Zato je prije primjene potrebno provjeriti uputstvo i isprobati djelovanje na manjem dijelu biljke.

Biološka zaštita zasniva se na korišćenju korisnih mikroorganizama i njihovih proizvoda koji djeluju na određene štetočine. Postoje sredstva namijenjena suzbijanju insekata koji sišu biljne sokove, grinja, ali i larvi štetočina koje se razvijaju u zemljištu. Njihova prednost je selektivnije djelovanje, ali izbor mora odgovarati konkretnoj vrsti štetočine.

Od prirodnih sredstava koriste se i različiti rastvori na bazi sapuna, kao i pripravci od ljuski bijelog i crnog luka. Ipak, njihova djelotvornost je ograničena i uglavnom dolazi do izražaja kod slabijih napada, uz redovnu primjenu. Ne treba ih smatrati zamjenom za odgovarajuće mjere zaštite kod jače zaraze.

Kada su potrebna sredstva za zaštitu bilja

Ako blaže metode ne daju rezultate, a brojnost štetočina nastavlja da raste, može biti potrebno primijeniti specijalizovana sredstva za zaštitu bilja.

Za suzbijanje insekata koriste se insekticidi, dok su za grinje namijenjeni akaricidi. Postoje i sredstva kombinovanog djelovanja koja su namijenjena suzbijanju obje grupe štetočina.

Prema načinu djelovanja, insekticidi mogu biti kontaktni i sistemični. Kontaktna sredstva djeluju kada dospiju direktno na štetočinu, dok sistemična biljka usvaja preko listova ili korijena, a zatim ih raspoređuje kroz svoja tkiva. Kada se štetočina hrani sokovima tretirane biljke, unosi aktivnu materiju i dolazi do njenog uginuća.

Sistemična sredstva mogu biti korisna kod štetočina koje se skrivaju u teško dostupnim dijelovima biljke, ali njihova primjena mora biti usklađena s namjenom preparata i uputstvom proizvođača.

Kod pojave paukovih grinja potrebno je odabrati sredstvo koje je namijenjeno upravo njihovom suzbijanju. Pojedini preparati djeluju na jaja, larve i odrasle jedinke, dok su drugi efikasni samo protiv određenih razvojnih stadijuma.

Prilikom izbora sredstva obavezno provjerite da li je registrovano za konkretnu namjenu i da li je njegova primjena dozvoljena u zatvorenom prostoru. Poštujte propisanu dozu, način primjene i mjere zaštite.

Kako suzbiti gljivične mušice u saksijama

Kod gljivičnih mušica postupak zaštite nešto je drugačiji jer se glavni izvor problema ne nalazi na listovima, već u zemljištu.

Prije svega, potrebno je provjeriti način zalivanja. Ovim štetočinama odgovara stalno vlažan supstrat koji sadrži organske materije u fazi razgradnje. Zato treba omogućiti da se površinski sloj zemlje prosuši, u mjeri koja odgovara potrebama konkretne biljne vrste. Ipak, kod biljaka koje zahtijevaju stalnu vlagu ne treba dozvoliti da se cijela korijenova bala potpuno osuši.

Ne ostavljajte vodu u podmetačima i ukrasnim posudama. Provjerite da li su drenažni otvori prohodni i da li je zemljište postalo trajno natopljena i zbijena masa.

U blizini saksija postavite žute ljepljive ploče koje će hvatati odrasle mušice i pomoći u smanjenju njihove brojnosti. Ako ih ima mnogo, mogu se primijeniti i biološka sredstva namijenjena tretiranju zemljišta.

Kod jačeg napada mogu se koristiti i odgovarajući preparati za suzbijanje larvi u supstratu, ukoliko su registrovani za tu namjenu. Važno je imati na umu da takva sredstva ne uništavaju nužno odrasle insekte, pa ih treba kombinovati s ljepljivim pločama i pravilnim režimom zalivanja.

Ako je napad ozbiljan i postoji sumnja na oštećenje korijena, može biti potrebno presađivanje biljke u svjež i kvalitetan supstrat. Staru zemlju najbolje je ne koristiti ponovo, a saksiju treba temeljno oprati.

Površina zemljišta može se prekriti odgovarajućim mineralnim materijalom koji otežava polaganje jaja i razvoj larvi. Ipak, ova mjera ne zamjenjuje pravilno zalivanje i druge postupke zaštite.

Pravila za tretiranje sobnih biljaka

Prilikom zaštite sobnog cvijeća najprije pažljivo pročitajte uputstvo za upotrebu sredstva. Provjerite da li je preparat dozvoljen za primjenu na sobnim biljkama i nemojte povećavati preporučenu dozu u želji da brže uništite štetočine. Prevelika koncentracija može izazvati ožegotine na listovima i oštetiti biljku.

Prije tretiranja cijele biljke preporučuje se da se djelovanje sredstva provjeri na manjem dijelu. To je posebno važno kod orhideja, paprati, afričkih ljubičica i drugih osjetljivih vrsta.

Prilikom prskanja potrebno je ravnomjerno navlažiti obje strane listova, stabljike, lisne drške i ostale dijelove na kojima se nalaze štetočine. Naličje listova često se zanemaruje, iako se upravo tu mogu nalaziti brojni insekti i njihove larve.

Za tretiranje odaberite dobro provjetreno mjesto, a ako je moguće, postupak obavite na otvorenom. Koristite rukavice i drugu propisanu zaštitnu opremu. Nemojte prskati u blizini hrane, posuđa i predmeta koji se svakodnevno koriste.

Ako je primjena sredstva dozvoljena u zatvorenom prostoru, otvorite prozore i udaljite djecu i kućne ljubimce iz prostorije. Nakon tretiranja pridržavajte se propisanog vremena do ponovnog unošenja biljke u stambeni prostor. Tretirane biljke ne izlažite direktnoj sunčevoj svjetlosti dok se sredstvo ne osuši.

Čak i nakon pažljivog tretiranja pojedine štetočine mogu preživjeti, zbog čega je često potrebno ponoviti postupak. Broj tretiranja i razmak između njih zavise od vrste štetočine, aktivne materije i uputstva za konkretno sredstvo.

Kako spriječiti ponovnu pojavu štetočina

Da bi se spriječila ponovna zaraza, potrebno je obratiti pažnju i na redovnu njegu sobnog cvijeća. Svaku novu biljku, kao i onu koja se nakon ljeta provedenog na balkonu ili u vrtu vraća u kuću, treba držati odvojeno od ostalih jednu do dvije sedmice.

Tokom tog perioda pregledajte obje strane listova, stabljike, mlade izdanke i površinu zemljišta. Ako se uoče sumnjivi znakovi, biljku je moguće tretirati prije nego što se štetočine prošire na ostatak kolekcije.

Redovno uklanjajte osušene listove, čistite prozorske daske i podmetače za saksije i ne dozvoljavajte nakupljanje biljnih ostataka. Važna je i pravilna njega biljaka. Suv vazduh, nedostatak svjetlosti, pretjerano zalivanje i drugi nepovoljni uslovi slabe sobno cvijeće i smanjuju njegovu sposobnost da se oporavi od oštećenja.

(agrosavjet.com)

PODJELITE

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *