Sadnju bijelog luka u našim klimatskim uslovima najbolje je obaviti sredinom oktobra jer će se u tom slučaju biljke dobro ukorijeniti te na taj način lakše podnijeti hladnu zimu i mrazeve.
Bijeli luk je biljka koja je otporna prema hladnoći. Kao što smo već rekli, dobro ukorijenjene biljke podnose bez ikakvih povreda temperaturu i do – 30 °C. Počinje da niče na 3-5 °C a optimalna temperatura rasta je 15-20 °C. U fazi zrenja neophodne su temperature 20-25 °C.
Za uspješan rast iziskuje postojanu zemljišnu vlažnost i relativno visoku vlažnost zemljišta (80 % i više), naročito u fazi nicanja i punog rasta lišća. Smanjenje vlažnosti izaziva rano podgorevanje i sušenje lista, što prouzrokuje skraćenje vegetacije i formiranje sitnih lukovica. Navodnjavanje ili veće padavine u vrijeme formiranja i zrenja glavica pogoršavaju kvalitet proizvoda.
Kakvo zemljište je pogodno za proizvodnju bijelog luka?
Za bijeli luk najbolja su duboka, strukturna i plodna zemljišta koja dobro čuvaju vlagu. Pošto se gusto sadi i ima slabo razvijen korijenov sistem, raspoređen u površinskom sloju, borba portiv korova je znatno otežana, pa ga treba gajiti na parcelama koje nisu zakorovljene.
Đubrenje bijelog luka
Bijeli luk ne podnosi direktno đubrenje stajnjakom jer se time produžava vegetacija i pogoršava kvalitet. Mineralna đubriva daju odlične efekte a upotrebljavaju se kao pojedinačna ili kao kompleksna đubriva. Norme su različite za razna zemljišta i kreću se od:
- 50-100 kg/ha azota
- 60-100 kg/ha fosfora
- 80-120 kg/ha kalijuma
Polovina fosfora i kalijuma može se unijeti pri osnovnoj obradi, a ostatak prilikom predsjetvene prirpeme zemljišta. Dio azotnog đubriva može se upotrijebiti za prihranjivanje.
Plodored
U plodoredu bijeli luk obično ide poslije kultrua koje su đubrene stajnjakom i koje ne ostavljaju zakorovljene parcele, posle kupusa, krompira, paprike, mahunarki na primjer. Na istu parcelu ne bi ga trebalo saditi dok ne prođu 3-4 godine. Iza jesenjaka koji stiže ranije, mogu se u istoj godini gajiti drugi usjevi poput kupusa, krastavca, boranije i dr.)
Jesenja sadnja bijelog luka
Za sadnju koja se obavlja od polovine oktobra trebalo bi upotrijebiti što krupnije lukovice i samo krupne čenove. Da bi se posadio 1 ha potrebno je 1000-1500 kg sadnog materijala. Sadi se na sličan način kao i proljetni luk samo na veću dubinu 6-7 cm. Za sadnju koja se obavlja ručno motikom se otvara brazda u koju se sade dva reda na 20 cm, a zemlja koja se skida tom prilikom se koristi za pokrivanje prethodne brazde sa dva reda. Na svake tri brazde ili 6 redova trebalo bi ostaviti razmak od pola metra. Ovako obavljena sadnja u šestorede trake omogućava lak pristup biljkama prilikom njege usjeva tokom vegetacije. U redu se sadi na rastojanje od 10 cm. Čenovi se ubadaju u zemlju dijelom kojim su bili srasli za pliticu, iz koje izbijaju žile.
U proljeće i pred prvo okopavanje, usjev bi trebalo prihraniti azotnim đubrivima (120-150 kg/ha KAN-a). Ako u martu nastane suvo vrijeme, što je u našem podneblju česta pojava, neophodno je usjev dobro zaliti. Mladi luk stiže za upotrebu već početkom aprila, a prinosi zrelih glavica kreću se od 7-10 t/ha.
(agrosavjet.com)