Pravilna sadnja voćaka jedan je od najvažnijih preduslova za dobro ukorjenjavanje, pravilan razvoj i dugovječnost stabala. Posebnu pažnju potrebno je posvetiti pripremi sadnih jama, njihovim dimenzijama, dubini sadnje i pravilnom raspoređivanju organskih i mineralnih đubriva. Od načina na koji se ovi radovi obave zavisi kako će se sadnica primiti i razvijati u prvim godinama nakon sadnje. U nastavku donosimo savjete za pravilno kopanje rupa i tehniku sadnje voćaka.
Kopanje rupa za sadnju
Veličina rupe za sadnju voćaka zavisi od kvaliteta i prethodne pripreme zemljišta za sadnju. Na dobro pripremljenim zemljištima rupe za sadnju mogu biti malih dimenzija. Dovoljne su rupe širine 0,6 – 0,8 m, i dubine 0,5 m, a za žbunaste voćne vrste 0,4 m širine i 0,3 m dubine. Kod gustih zasada mogu se koristiti svrdla manjih dimenzija ili se sadnja vrši u otvorene brazde. Na slabo pripremljenim zemljištima, i ako se voćnjak podiže na ledini, potrebne su rupe većih dimenzija – širine 1,2 – 1,5 m i dubine 0,5 – 0,6 m.
Na većim površinama rupe za sadnju se kopaju traktorskim svrdlom, a rjeđe ručno. Rupe većih dimenzija, potrebne za sadnju voćaka na slabo pripremljenom zemljištu i ledini, moraju se kopati ručno. Pri kopanju ovih rupa potrebno je odvojiti slojeve zemljišta. Prvi sloj, dubine ašova, stavlja se na jednu stranu, a drugi na drugu. Sloj dubine trećeg ašova se ne vadi iz rupe, dovoljno je da se zemljište na toj dubini dobro prorahlji ašovom.
Rupe za sadnju poželjno je kopati ranije u jesen, bez obzira na to da li se planira proljećna ili jesenja sadnja. Ako se planira proljećna sadnja voćaka, niske temperature u toku zimskog perioda će uticati na rastresitost glinovitog sloja, karakterističnog za teže tipove zemljišta. Na produktivnim, dobro pripremljenim zemljištima rupe se mogu kopati neposredno pred sadnju. Na lakom pjeskovitom zemljištu rupe se mogu kopati vodenim rasprskivačem pod pritiskom, neposredno pred sadnju.
Tehnika sadnje
Postupak pri sadnji voćaka vrlo je značajan za budući razvoj voćke. Posebno treba obratiti pažnju na: dubinu sadnje, količinu i način davanja humusa i mineralnih đubriva i uspostavljanje dobrog kontakta korijena sadnice sa zemljom u rupi.
Dubinu sadnje određuje korjenov vrat sadnice. Korjenov vrat sadnice mora biti u visini površine zemlje. Da bi se to postiglo, pri sadnji treba koristiti sadnu dasku. Korjenov vrat sadnice se postavlja u visini centralnog isječka na sadnoj dasci. Za određivanje dubine sadnje može poslužiti i letva ili držak ašova, ako se postave preko sredine rupe.
Duboka sadnja negativno utiče na rastenje stabala. Korjenov sistem ovih stabala ima povratan rast, od dubljih ka plićim slojevima zemljišta, što dovodi do usporenog razvoja nadzemnog sistema. Ova stabla kasnije počinju da plodonose. To je česta pojava kod voćaka posađenih na površinama pod nagibom.
Pri sadnji se obavezno daje određena količina organskih (stajnjak, humus i sl.) i mineralnih đubriva (NPK). Ova đubriva data u rupe u toku sadnje pozitivno utiču na razvoj mladih stabala. Davanje đubriva u rupe preporučuje se bez obzira na količinu đubriva datu u toku pripreme. Kao orijentacija može poslužiti podatak da za jednu rupu treba obezbijediti: 10 kg dobro zrelog stajnjaka ili 3 – 5 litara humusa ili glistenjaka; 150 – 200 g složenog mineralnog đubriva sa većim sadržajem fosfora i kalijuma.
Potrebno je predviđene količine organskog i mineralnog đubriva dobro izmiješati sa zemljom rastresitog površinskog sloja i sa njom popuniti 2/3 rupe. Ostatak rupe se popuni slojem čiste zemlje. Na ovako napravljenu humku postavlja se korijen sadnice, koji se prekriva ostatkom čistog zemljišta, a zatim se laganim potresanjem sadnice i pritiskom noge uspostavlja dobar kontakt korijena sadnice sa zemljom. Poželjno je da se zasađena sadnica dobro zalije vodom, posebno ako se sadnja obavlja u proljeće.
(agrosavjet.com)