Ljetni period, naročito za vrijeme visokih temperature i dugotrajne suše predstavlja povećan rizik od nastanka i brzog širenja požara na otvorenom. U takvim uslovima posebno je opasno paljenje strnjišta, biljnih ostataka, trave i drugog rastinja, kao i nepažljivo rukovanje sa otvorenim plamenom.
Paljenje strnjišta nakon žetve ljudi često smatraju jednostavnijim načinom uklanjanja žetvenih ostataka, naročito onih koji imaju manje površine pod žetvenim ostacima i raspolažu manjom i zastarjelom mehanizacijom te im je na taj način lakša kasnija obrada zemljišta. Međutim, posledice takve prakse često ostavljaju dugotrajne posledice po samo zemljište, prirodu i biodiverzitet uopšte.
Spaljivanjem strnjišta ne uništavaju se samo biljni ostaci već i površinski sloj zemljišta i korisni mikroorganizmi koji imaju vežnu ulogu u očuvanju plodnosti i strukture zemljišta. Takođe, gubi se dio organske materija, a sa njom i važan izvor hranjiva koji se razlaganjem biljnih ostataka može vratiti u zemljište. Pored svega, dim nastao spaljivanjem zagađuje vazduh što negativno utiče na zdravlje ljudi i životinja.
Paljenja tokom suše predstavlja veliku opasnost od širenja požara naročito uz prisustvo čak i slabijeg vjetra. Osušena trava, korovi, strnjišta i dr biljni ostaci predstavljaju lako zapaljiv materijal, a vjetar za samo nekoliko sekundi može prenijeti plamen na susjednu površinu, voćnjak, šumu, objekte ili čak naseljeno područje.
Zbog toga otvoreni plamen tokom ljeta i sušnog perioda predstavlja rizik ne samo za onog ko vatru pali već i za cijelu ljudsku zajednicu i prirodni ekosistem.
Umjesto spaljivanja biljni ostaci se mogu iskoristiti na način koji doprinsi očuvanju plodnosti zemljišta.
Apelujemo našim sugrađanima, poljoprivrednicima i ostalima da odgovorno postupaju prema prirodi i da se odgovorno ponašaju prema svakom izvoru vatre naročito tokom ljetnih mjeseci kako nebi doveli u opsanost ni sebe ni druge oko sebe.
(pssrs.net)