S obzirom da je govedarstvo najznačajnija grana stočarske proizvodnje, ono je pokazatelj ukupne razvijenosti poljoprivrede u jednoj zemlji, pa tako i kod nas. Jedan od najvećih zahtjeva u govedarskoj proizvodnji je povećanje plodnosti krava i to zbog povećane potrebe za proizvodnjom mlijeka, mesa i pojeftinjenjem proizvodnje.
Na plodnost krava utiče veliki broj genetskih i paragenetskih faktora, a najviše onih koji pripadaju grupi spoljnih uticaja, s obzirom da je većina varijacija u parametrima reprodukcije pod njihovim uticajem. To znači da je plodnost najviše uslovljena paragenetskim faktorima i u prvom redu zavisi od ishrane, zdravstvenog stanja, uslova držanja i njege. Dokazano je da ishrana i pravilan menadžment mogu uticati na plodnost i do 70%, a samo sinhronizovanim praćenjem reprodukcije, godišnje se može postići plodnost krava i preko 80%. S obzirom da je najkritičniji period za krave prva nedjelja prije i prva nedjelja poslije telenja, jedna od najznačajnijih mjera u tom periodu je adekvatna ishrana, kako bi se omogućilo da krave poslije telenja imaju što kraći negativni energetski bilans.
Upravljanje farmom visokomliječnih krava podrazumjeva niz usklađenih aktivnosti i saradnju između proizvođača, veterinara i agronoma. Plodnost muznih krava manifestuje se kroz kumulativni efekat metaboličkih, endokrinih i zdravstvenih komponenti, a koji su posledica intenzivne selekcije u smjeru dobijanja visoko produktivnog grla. Ovi faktori određuju ulogu veterinara koja se sve više ogleda u podršci upravljanju farmom, pa bez uloge veterinara, farme ne mogu da ostvare željene rezultate u pogledu zdravstvene zaštite životinja, uspješne reprodukcije, njege, ishrane i drugih zdravstvenih i zoohigijenskih mjera. S tim u vezi, cilj je da farmeri imaju zdrav zapat, dobru reprodukciju i visoku proizvodnju na farmi. To podrazumjeva upravljanje zdravljem životinja, reprodukcijom i proizvodnjom kao redovnim nadzorom na farmama. U tom pogledu, veoma je važno pratiti pokazatelje proizvodnje odnosno reprodukcije.
Upravljanjem i kontrolom reprodukcije najviše se postiglo u mliječnom govedarstvu. Cilj govedarske proizvodnje je u stvari skraćivanje srvis perioda, odnosno postizanje međutelidbenog razmaka od približno godinu dana.
Plodnost krava se ocjenjuje na osnovu broja oteljene teladi i dužini zadržavanja u proizvodnom ciklusu, a za ocjenu plodnosti stada koriste se sledeći pokazatelji: vrijeme trajanja međutelidbenog i servis perioda, procenat oteljenih i izlučenih krava u jednoj godini, prosječna starost krava u stadu i prosječan broj laktacija po kravi.
Takođe, za reproduktivnu efikasnost goveda mogu se koristiti i sledeći pokazatelji:
- ukupan broj telenja,
- broj živorođene teladi,
- broj hranidbenih dana,
- kao i procenat neplodnih krava.
Parametri u jednom međutelidbenom razmaku mogu se svrstati u tri fiziološka perioda:
- period telenja (tok telenja i vitalnost teleta),
- poslije telenja (retencija, ispoljenost znakova estrusa, anestrije, ovarijalne ciste i trajna neplodnost) i
- period koncepcije (servis period, međutelidbeni period, procenat steonih krava, kao i broj inseminacija do koncepcije-indeks osjemenjavanja krava).
Pokazatelj efikasnosti plodnosti je broj oteljene teladi koji se godišnje dobije po kravi, a profitabilna je plodnost od 80% u stadu, tj. 0,80 teladi po kravi. Takođe se preporučuje utvrđivanje steonosti do šezdesetog dana nakon osjemenjavanja. Ako posmatramo servis period kao zasebnu komponentu reproduktivnog ciklusa, možemo zaključiti da on predstavlja najvažniji ekonomski momenat u proizvodnji mlijeka i teladi. Dužina servis perioda zavisi od toka porođaja i patologije puerperijuma. Krave poslije normalnog telenja imaju kraći servis period od krava koje su imale retenciju posteljice.
Pored individualnih pojedinačnih reproduktivnih poremećaja kod krava, ispoljavaju se i poremećaji reprodukcije na nivou cijelog stada ili populacije, kada te poremećaje nazivamo stadni sterilitet.
(pssrs.net)