Klimatske promjene predstavljaju jedan od najvećih i najkompleksnijih izazova za moderno voćarstvo, jer direktno narušavaju prirodni životni ciklus voćaka, smanjuju prinose i ugrožavaju kvalitet plodova. Budući da su voćke višegodišnje kulture, one ne mogu brzo da se prilagode na nagle promjene vremena, što proizvođače stavlja u veoma tešku poziciju.
Ključni izazovi sa kojima se današnji proizvođači voća suočavaju su:
Poremećaji zimskog mirovanja i rano cvjetanje voćaka. U nedostatku hladnog vremena voćarske kulture poput jabuke, kruške ili šljive ulaze u fiziološke poremećaje koji se kasnije manifestuju kroz nepravilno razvijanje generativnih pupova, što utiče na slabiji prinos tokom naredne godine. Voćkama je za normalan razvoj potreban određeni broj dana sa temperaturama nižim od 5°C tokom jeseni i zime, što prethodnih godina nije bio slučaj. Ovakvi fiziološki poremećaji se manifestuju u neravnomjernom listanju, slabijoj bujnosti i deformitetu cvjetova. U nekim ekstremnim slučajevima dolazi do retrovegetacije, što dodatno iznuruje biljku i iscrpljuje rezervne materije koje su neophodne za standardno plodonošenje u narednoj vegetaciji. To u konačnici utiče na ukupno smanjivanje količine ploda po jedinici površine te umanjuje profit poljoprivrednom proizvođaču i dovodi ga na razmišljanje o opravdanosti bavljenja ovim tipom proizvodnje i mogućnosti trajnog odustajanja od ove djelatnosti. Pored toga, i cijena na tržištu je za naše standarde pretjerano niska zbog sve većeg uvoza robe iz zemalja gdje je proizvodna cijena umnogome niža nego za našeg poljoprivrednog proizvođača.
Topli talasi odmah u januaru i februaru pokrenu fiziološke procese preranog kretanja vegetacije, manifestujući se preranom pokretanjem sokova, odnosno buđenjem biljke iz prinudnog mirovanja, što nije bio slučaj u prethodnim decenijama iza nas. Iz svih tih razloga biljka prerano otvori cvjetove i postaje „laka meta“ za kasne mrazeve koji rijetko izostaju u aprilu i maju mjesecu. Dovoljno je samo nekoliko sati u ovom periodu i može doći do propadanja cvjetova, odnosno kompletnog uništenja ploda za narednu vegetaciju.
Ali to nije sve, ovi poremećaji u atmosferi se za vrijeme ljeta ogledaju i u ekstremno visokim temperaturama i izrazitom nedostatku padavina koji kasnije utiču na razvoj ploda. Plodovi ostaju sitni, čak u ekstremnim slučajevima dolazi do isušivanja istih jer biljka povlači vodu i hranjive materije da bi sebi spasila život. Plodovi tada gube na težini i procenat šećera se smanjuje. Nadalje, zbog povećanog sunčevog zračenja plodovi dobijaju i ožegotine, što dodatno umanjuje njihovu tržišnu vrijednost.
Zbog ovih ekstremnih promjena vremena, toplo – hladno, dolazi do pojave olujnog nevremena koje, praćeno gradom i jakim vjetrom, mehanički uništava plodove i otvara put za pojavu bolesti. Djelimično ili u potpunosti uništeni plodovi ne mogu ući u prvu klasu da se koriste u svježem stanju. U najboljem slučaju mogu se samo koristiti u industrijskoj proizvodnji ako ih na vrijeme uberemo i transportujemo do fabrike koja vrši preradu proizvoda u sekundarni proizvod.
Iz ovoga svega gore navedenog tradicionalni ili ekstenzivni način uzgoja više ne dolazi u obzir. Rješenje ovog problema leži u ulaganju u nove tehnologije prilikom podizanja novih voćnjaka. Moderni voćnjaci moraju da instaliraju protivgradne mreže koje služe da smanje i prejako sunčevo zračenje da ne bi došlo do stvaranja ožegotina. Sljedeće tehnološko rješenje se ogleda u postavljanju sistema za navodnjavanje „kap po kap“ i sistema za fertirigaciju, odnosno upuštanje đubriva kroz sistem za navodnjavanje radi boljeg usvajanja hranjiva neophodnih za postizanje visokih prinosa i obezbjeđivanja konkurentnosti na tržištu. Da bismo uspjeli smanjiti troškove proizvodnje i postati konkurentni na tržištu, od ključnog je značaja povećati količinu robe po jedinici površine. Ovdje možemo doći do zaključka da i nema nekog smisla gajiti voće na mjestima gdje se ne može obezbijediti voda, a podsticajna sredstva treba ulagati tamo gdje se ovi uslovi mogu zadovoljiti, u protivnom ne možemo pričati o konkurentnosti na slobodnom tržištu robe. Sljedeća odrednica za uspješnu proizvodnju bilo bi ugrađivanje sistema za zaštitu od mraza – „anti frost“ sistemi, što nas ponovo vraća na dostupnost velikih količina vode u ključnim periodima vegetacije. Da bi uspjela zaštita od mraza u datom momentu, potrebna je velika količina vode u istom vremenskom intervalu da bi zaštita od mraza bila uspješna.
Nadalje, moramo se prilikom podizanja zasada odlučivati za voćne vrste i sortiment koji ima što kasnije cvjetanje da bi se smanjio rizik od kasnih mrazeva.
Ovo su osnovni postulati kojih bi se naši poljoprivredni proizvođači trebali držati da bi se izborili na tržištu na kojem se iz godine u godinu povećavaju tehnološki napreci u poljoprivrednoj proizvodnji, u ovom slučaju kada pričamo o voćarstvu. Utrka je sve nemilosrdnija, a klimatske promjene nam ne idu naruku. Zato samo ispravan pristup i kretanje prema novim tehnologijama može obezbijediti opstojnost poljoprivredne proizvodnje.
(pssrs.net)