Stojite kod vrata sa povocem u ruci, a pas se ukoči, okrene glavu ili ode pravo u svoj krevet. Kada pas ne želi napolje, lako je pomisliti da je tvrdoglav ili lenj. Ipak, odbijanje šetnje najčešće je poruka: nešto napolju mu je neprijatno, zastrašujuće ili ga boli. Najvažnije je da tu poruku ne preglasate povlačenjem povoca, već da otkrijete njen uzrok.
Ponekad je razlog sasvim prolazan – pljusak, jaka vrućina, buka od radova ili petarde. Ali ako pas koji je do juče radosno izlazio odjednom odbija šetnju, promenu treba shvatiti ozbiljno. Posebno kod starijih pasa, štenaca i pasa koji već imaju zdravstvene tegobe.
Kada pas ne želi napolje zbog straha
Strah je jedan od najčešćih razloga zbog kojih pas zastane već na pragu. U gradskim sredinama okidač može biti zvuk autobusa, motocikla, lifta, građevinskih radova ili drugog psa koji je prethodno zalajao i zaleteo se. Nekada vlasnik ne vidi događaj koji je psa uznemirio, ali pas ga vrlo dobro pamti i sledeći put počinje da izbegava isto mesto, ulicu ili samo oblačenje amova.
Štenci su naročito osetljivi. Ako nisu postepeno upoznavali spoljašnji svet, gužva i saobraćaj mogu delovati previše intenzivno. Slično se dešava psima udomljenim iz azila ili onima koji su imali malo prijatnih iskustava van stana i dvorišta. Njima je potreban ritam u kome mogu da posmatraju, njuše i povlače se na sigurnu udaljenost, a ne forsiranje da „se naviknu”.
Obratite pažnju na govor tela. Rep podvučen pod telo, spuštene uši, dahtanje kada nije toplo, lizanje njuške, drhtanje, ukočenost i pokušaj bekstva ukazuju da pas nije neposlušan, već preplavljen. U tom stanju ne može uspešno da uči niti da posluša komandu kao inače.
Ne vucite psa preko praga
Povlačenje povocem, podizanje psa bez potrebe ili grdnja mogu trenutno izvesti psa napolje, ali često učvršćuju problem.Pas tada povezuje izlazak ne samo sa bukom ili strahom, već i sa gubitkom kontrole pored vlasnika.
Bolji pristup je da se vratite korak unazad. Nagradite psa kada priđe vratima, zatim kada stane na otirač, pa kada izađe u hodnik ili dvorište. Za neke pse je prvi cilj samo nekoliko mirnih sekundi ispred zgrade. Tek kada taj korak prolazi opušteno, produžite šetnju. Koristite sitne, ukusne poslastice koje pas inače ne dobija često, ali ih ne nudite tako da njime mamite psa pravo u situaciju koja ga plaši.
Bol i zdravstveni problem kao razlog odbijanja šetnje
Iznenadna nevoljnost za izlazak može biti prvi znak bola. Šetnja uključuje ustajanje, stepenice, skakanje preko ivičnjaka i kretanje po različitim podlogama, pa se tegobe sa zglobovima, kičmom, šapama ili mišićima tada često jasnije ispolje. Pas koji bezvoljno ide napolje možda ne odbija prirodnu potrebu, već pokušava da izbegne napor.
Pregledajte šape u miru, naročito prostor između prstiju i jastučiće. Zimi problem mogu biti so i led, leti vreli asfalt, a u svako doba godine trn, posekotina, iritacija ili predugačak nokat. Pas koji uporno liže šapu, šepa, hoda sporije, nerado se penje uz stepenice ili cvili kada mu dodirnete određeni deo tela treba veterinarski pregled.
Mučnina, proliv, zatvor, urinarne tegobe, povišena temperatura i opšta slabost takođe mogu promeniti odnos psa prema šetnji. Kod mužjaka i ženki koji često pokušavaju da mokre, a izlazi samo malo urina ili ga nema, ne treba čekati. To može zahtevati hitnu veterinarsku pomoć.
Savet veterinara: kada ne čekati
Istog dana kontaktirajte veterinara ako odbijanje izlaska prati šepanje, nagli bol, povraćanje, proliv, otežano disanje, izrazita malaksalost, drhtanje, nadut stomak ili problemi sa mokrenjem. Hitno reagujte ako pas ne može da ustane, kolabira, pokušava da povraća bez sadržaja ili deluje dezorijentisano.
Ne dajte lekove za ljude na svoju ruku. Čak i uobičajeni analgetici mogu biti opasni za pse, a privremeno prikrivanje bola može odložiti pravo lečenje.
Vreme, podloga i oprema mogu biti problem
Nisu svi psi jednako spremni za kišu, vetar i hladnoću. Mali psi, psi kratke dlake, mršavi, vrlo mladi i stariji psi brže gube telesnu toplotu. S druge strane, gustodlaki pas može teško podneti sparinu i vruć asfalt. Ako pas odbija izlazak samo u određenim vremenskim uslovima, posmatrajte obrazac pre nego što njegovo ponašanje nazovete izvoljevanjem.
Leti šetajte ranije ujutru i kasnije uveče. Dlanom proverite asfalt – ako je vama neprijatno vreo nekoliko sekundi, može oštetiti i jastučiće šapa. Tokom kišnih dana nekim psima pomaže kraća, funkcionalna šetnja za obavljanje nužde, uz dodatnu mentalnu aktivnost kod kuće. Njuškanje poslastica po stanu, kratke vežbe poslušnosti i igračke za hranjenje mogu ublažiti višak energije, ali nisu trajna zamena za svakodnevno kretanje.
Pogledajte i opremu. Am koji se urezuje iza prednjih nogu, ogrlica koja je postala tesna ili povodac koji zateže pri svakom koraku mogu stvoriti otpor prema izlasku. Kod pasa koji se plaše buke, dobro prilagođen am je sigurniji od ogrlice jer smanjuje rizik da se pas izvuče u panici. Proverite da između opreme i tela mogu da stanu dva prsta, ali da pas ne može lako da se izvuče unazad.
Kako vratiti rutinu bez pritiska
Kada veterinar isključi zdravstveni uzrok, a sumnjate na strah ili neprijatnu asocijaciju, plan treba da bude jednostavan i dosledan. Izlazite u mirnijim terminima i birajte kratku rutu sa manje saobraćaja. Nije važno koliko ste metara prešli, već da se pas vraća kući bez dodatnog straha.
Počnite ritual ranije. Stavite povodac, ponudite nagradu i ostanite nekoliko trenutaka u stanu. Zatim otvorite vrata i pustite psa da odluči da li će prići. Nagradite svaki dobrovoljni korak, bez uzbuđenog nagovaranja. Ako se pas ukoči, povećajte udaljenost od onoga što ga plaši ili se vratite kući. Povlačenje nije neuspeh – to je informacija da ste tog dana otišli predaleko.
Budite pažljivi i sa utehom. Miran glas i prisustvo vlasnika pomažu, ali stalno sažaljivo tešenje dok pas gleda okidač može nenamerno održavati napetost. Ponašajte se smireno, dajte mu prostor za izbor i nagradite trenutke kada opusti telo, pogleda vas ili zainteresovano ponjuši okolinu.
Ako se problem ponavlja nedeljama, pas paniči ili je došlo do ujeda, pokušaja bekstva i ozbiljnog straha, uključite veterinara i stručnjaka za ponašanje pasa koji radi metodama bez prisile. Neki psi uz plan rada napreduju brzo, dok je drugima potrebno više vremena, naročito ako je strah dugo prisutan.
Šta ne treba raditi kada pas odbija šetnju
Nemojte kažnjavati psa, vući ga kroz strah niti računati da će ga duga šetnja „izmoriti” i rešiti problem. Izbegavajte i pretrpane parkove za pse kao način socijalizacije psa koji već pokazuje nelagodu. Za nekog psa je prijateljski susret sa jednim stabilnim psom prijatan, dok mu grupa nepoznatih pasa može biti previše.
Takođe, ne pretpostavljajte da pas samo želi da ostane na kauču zato što mu je udobno. Psi često kriju bol i nelagodu, a promena rutine je vredan signal. Zapišite kada se odbijanje javlja, na kom mestu, pri kakvom vremenu i uz koje telesne znake. Taj mali dnevnik može mnogo pomoći veterinaru ili bihejvioristi.
Šetnja ne mora svakog dana izgledati isto. Nekada će vaš pas želeti dugu rutu i mnogo njuškanja, a nekada će mu biti dovoljan kratak, miran izlazak. Kada poštujete njegove signale, a istovremeno nežno gradite sigurnost, vrata ponovo mogu postati početak prijatnog dela dana, a ne mesto na kome počinje borba.
(petmagazine.rs)