Na jučerašnjoj četvrtoj redovnoj sjednici Skupštine Grada Bijeljina posebnu pažnju izazvala je rasprava o Prijedlogu odluke o kupovini građevinske parcele na kojoj je kuća u kojoj je živio i stvarao prvi bijeljinski akademski slikar Milenko Atanacković. Ideja da se ova nekretnina sačuva kao kulturno dobro naišla je na razumijevanje odbornika, ali i na argumentovane komentare o finansijskoj održivosti ovog prijedloga.
U ime razuma i odgovornosti, oglasio se odbornik Milenko Zupur, koji je ukazao na ključni problem – finansijske mogućnosti grada u ovom trenutku.
„Nije upitno uopšte da li treba dati omaž uvaženom akademiku. Nije upitno ni jesmo li za kulturu i umjetnost uopšte. Nije sporno ni kolika je cijena te građevine, neko je napravio procijenu. Ali ljudi, sporno je što ne možemo kupiti nešto za 500.000 maraka, ako nemamo para. Ima li ovdje domaćina ikakvog? Jel’ se može nešto kupovati za 500.000 maraka ako smo dužni i Bogu i narodu? Recite mi gospodine gradonačelniče, jel to je domaćinluk? Jel to je domaćin? O čemu pričamo? Kako ćemo kupiti kad nemamo para?”, upitao je Zupur, pozivajući na racionalnost i odgovorno upravljanje gradskim budžetom.
Njegov istup nije bio protiv umjetnosti niti protiv ideje očuvanja kulturne baštine, već poziv na promišljeno donošenje odluka i planiranje u skladu s finansijskom stvarnošću.
(bndan.com)