U Republici Srpskoj prošle godine usvojen je samo jedan dječak, uzrasta do dvije godine, pokazuju podaci Republičkog zavoda za statistiku, dok stručnjaci ističu da je razlog to što biološki roditelji ne žele da potpišu saglasnost za usvojenje.
Kako je za “Nezavisne novine” rekla Irena Joldžić, direktorica Centra za socijalni rad Banjaluka, u Domu “Rada Vranješević” u Banjaluci, ali i u hraniteljskim porodicama smješten je veliki broj djece.
“Njihovi biološki roditelji neće da potpišu saglasnost za usvojenje i samim tim je onemogućeno usvajanje djece”, kazala je Joldžićeva.
Kazala je da ustanove ne oduzimaju roditeljska prava, te da se to vrlo rijetko desi – jedan od 100 slučajeva.
Kako je rekla, djeca se izuzimaju iz svojih bioloških porodica zato što njihovi roditelji ne vode računa o njima, djeca su zanemarena, zlostavljana i tako dalje.
“Centar za socijalni rad izuzima djecu iz takvih porodica jer u većini slučajeva roditelji nisu samovoljno dali djecu u neki smještaj i oni jednostavno ne haju za njih i misle da će se njima djeca vratiti”, ističe Joldžićeva i dodaje da se 10 odsto djece koja su smještena u neku ustanovu vrati u svoju biološku porodicu.
“S druge strane, 90 odsto djece ostane u sistemu dok se školuje, bude zbrinuto ili u dom ili u hraniteljsku porodicu”, kazala je Joldžićeva i dodala da imaju porodice gdje su im izuzeli djecu, ali oni rode novu.
“A ova djeca ostaju u hraniteljstvu”, istakla je Joldžićeva.
Kako je pojasnila, dijete se može usvojiti do 18. godine jer je još maloljetno.
“Jako se teško odlučuju usvojioci da usvoje djecu stariju od 10 godina. Imamo djecu od 14-15 godina koji imaju mogućnost usvajanja, ali niko ne želi djecu tog uzrasta”, kazala je Joldžićeva i dodala da potencijali usvojioci traže djecu do dvije godine.
Ističe, kada razgovaraju na tu temu, da je njima prihvatljivo dijete od pet godina jer, po njihovim riječima, to su već formirane ličnosti.
Ona je objasnila i koja je razlika između potpunog i nepotpunog usvojenja te dodala da je od 1. septembra 2023. godine došlo do promjena jer je usvojen novi Porodični zakon.
“Razlika između potpunog i nepotpunog usvojenja je ta da je dijete koje se potpuno usvaja starosti do deset godina. Kada se desi potpuno usvojenje djeteta, biološki roditelj nema informaciju ko je usvojio dijete i gdje je usvojeno”, kazala je Joldžićeva.
Dodala je da tada dijete ima mogućnost mijenjanja kompletnih podataka, u rodnom listu se upisuju imena usvojitelja kao roditelja, a mijenja se i JMBG.
Ističe, kada je u pitanju nepotpuno usvojenje, da biološki roditelji znaju gdje mu je dijete, mogu da ga posjećuju i u rodnom listu pišu usvojioci, ali i roditelji.
Sociolog Vladimir Vasić ističe za “Nezavisne novine” da je usvojenje djece u našem društvu i dalje tabu tema.
“Negdje i razumijem tu rigidnu zakonsku regulativu, jer može doći do zloupotrebe djece da su procedure jednostavnije. Zbog predrasuda, ali i neznanja, kod nas se i dalje o ovoj veoma važnoj temi govori sa mnogo podozrenja, ali i iz ugla nekakvih negativnih konotacija i osude. Najvažnije u svemu tome jeste da usvojitelj i usvojeno dijete pruže, odnosno dobiju ljubav koja je neophodna”, kaže Vasić.
Takođe, prema podacima Zavoda za statistiku RS, lani je ukupno 399 djece bilo pod starateljstvom, a 161 je bilo smješteno u hraniteljske porodice.
(nezavisne)