Udruženje roditelja djece sa poteškoćama u razvoju, djece u riziku i na marginama društva “Bijeljinska djeca suncokreti” iz Bijeljine, organizovali su Vaskršnju prodajnu izložbu na Gradskom trgu, gdje će građani danas i sutra moći na kupe radove mališana i roditelja Udruženja.
”Ovo je drugi Vaskršni humanitarni bazar, a ukupno treći koji smo organizovali, što znači da Udruženje sve više radi, da nas ljudi prepoznaju u zajednici i da se odazivaju na naše pozive da vidje dječije radove. Tokom ove godine, održan je niz radionica sa djecom, uz pomoć roditelja, psihologa, defektologa i kao rezultat su nastali ovi radovi koji ovdje vidite. Naravno, bez pomoći roditelja, bez pomoći majki i očeva koji su učestvali u radovima, ne bismo mogli ovo sve da pripremimo. Cilj nam je da ponovno pozovemo zajednicu da obrati pažnju na ove kategorije djece, da se upoznaju sa djecom, da ih prihvate, jer ono što mi često govorimo da djeca jesu sa poteškoćama, ali nisu sa posebnim potrebama i oni imaju iste potrebe kao i mi – ljubav, prihvatanje, zajedništvo i drago nam je da imamo priliku ponovno da se obratimo građanima i i pokažemo što smo radili u ovoj godini”, rekla je Snežana Dačić, volonter Udruženja.
Kako kaže, okupaciona teraija je bitna, jer djeca dobijaju individualnu pomoć u savladavanju poteškoća, a sa druge strane imaju priliku da se okupljaju, da se druže.
“Sve češće Udruženje posjećuju i pojedinci i firme, pružaju nam podršku, pozivaju nas i u njihove prostorije, pozivaju da posjetimo i mi njih… Zaista, počela su polako da se otvaraju vrata, da ljudi vide da to nije kategorija koju treba zanemariti ili zaboraviti ili da oni mogu sami. S obzirom da se sve više ljudi obraća i pita za Udruženje, traži kontakt, dolazi u Udruženje, poziva nas da pokažemo svoje znanje i radove u svojim prostorijama… broj ljudi koji se odazvao kada je bila godišnica Udruženja… sve to znači da su napravljeni veliki koraci u odnosu na prethodnu godinu dana”, istakla je Dačićeva.
Ankica Krstić Pajić, član Udruženja kaže da je najčešći problem nevidljivost djece, jer društvo nije najbolje prepoznalo njihove potrebe, uključivanje u razne društvene aktivnosti, kao i ukidanje raznih beneficija koje su roditelji imali.
“Što se tiče prihvatanje činjenice da dijete ima problem, zavisi od roditelja koliko je spreman. Ne prihvataju svi roditelji isto. Bitna je pomoć šire porodice. Ukoliko nemate pomoć, onda to znači da su roditelji vezani, naročito majke, 24 sata uz svoju djecu i nemaju mogućnosti ni da rade. Tu su očevi koji rade, majke se brinu o djeci i uglavnom su poprilično izdvojeni i zatvoreni od društva”, ispričala je Krstić Pajić, majka djeteta sa dijagnozom razvojne disfazija ekspresivnog i receptivnog govora koji treba da upiše srednju školu – vjerovatno u Novom Sadu, koji predstavlja dodatni problem…
Kako kaže, Udruženje izuzetno znači djeci koja imaju priliku da budu prihvaćena i da se druže sa drugom djecom, a sa druge strane, roditelji pronalaze razumijevanje i vrijeme za druženje kog je izuzetno malo.
(Bijeljinske Dnevne Aktuelnosti)