Prošle godine u Službi za transfuzijsku medicinu u Bijeljini prikupljeno je impozantnih 5.022 jedinice krvi, od kojih je napravljeno oko 11.000 krvnih komponenti, što je velika zasluga davalaca koji nesebično od sebe daju ono najdragocjenije onima koji je to potrebno. Važno je istaći da upravo ova služba, zadovolji potrebe bijeljinske Bolnice, pomaže zdravstvene centre u Zvorniku, Foči i Istočnom Sarajevu, a najviše krvnih komponenti upućuje ka UKC Banjaluka, gdje se liječe najteži pacijenti.
Služba za transfuzijsku medicine u Bijeljini na ponos je regije, jer su I u prošloj godini nastavili trend povećanja uzetih doza krvi. Prema riječima načelnice ove službe, Dr Snežana Gegić, njima je na ponos što je dobrovoljno davalaštvo krvi veoma razvijeno na ovom području, pa tako bijeljinska transfuzija dragocjenom tečnosti nastavlja snabdijevati sve veće medicinske centre u Srpskoj.
Kroz osmijeh Gegićeva napominje da još sitno broji do penzije.
“Sve ono što sam zadala sebi kao cilj i zadatak, privela sam napominje kraju. Godine 1992, došla sam u jednu najmanje moguće organizovanu službu, koja je tada nosila naziv “Kabinet za transfuziju krvi”, a već decenijama unazad ova služba radi i funkcioniše po svjetskim postulatima. Zahvaljujući humanim i altruizmom nastrojenim ljudima ovog kraja, od tokom prošle godine proizvedenih 11.000 krvnih komponenti, više od 3.000 upravo iz ove transfuzije upućeno je dalje. Mi na ovom području možemo da uzmemo veće količine doza krvi I da ih uputimo tamo gdje je najpotrebnije”, ističe Gegićeva.
Neke krvne komponente su rijetke, druge komplikovane, ali služba svakog nivoa može da proizvede deplazmatisane eritrocite, pojašnjava načelnica oce službe.
“Radila sam i u vrijeme kada nije bilo dovoljno zaliha krvi, što je traumatična i strašna situacija”, kaže Gegićeva, ali napominje da su uz proširenje kapaciteta ove službe, te dobrovoljnog davalaštva došli u situaciju da u ovoj sredini uvijek imaju zalihe svih krvnih grupa, što je kaže ona više od zadovoljstva.
U ovoj regiji, dobrovoljno davalaštvo krvi je veoma razvijeno, često je i porodična tradicija koja se prenosi sa generacije na generaciju, pa se tako iz ovih resursa crpe i pozitivni pokazatelji, koji govore o impozantnom broju dobrovoljnih davalaca, među kojima je sve više mladih ljudi, koji se sa napunjenih 18 godina odlučuju na ovaj korak. Vjera u svijetlu budućnost davalaštva upravo su nam, kaže Gegićeva, mladi ljudi.
Prvi korak u dobrovoljnom davanju krvi počinje odlukom da želite pomoći onima u potrebi darujući najvrednije što možete – krv i tako spašavati živote ljudi. Davanje krvi je povlastica zdravih ljudi. Brojnim pravilnicima kod nas propisano je ko sve može biti dobrovoljni davalac krvi, a pri tome je jasno da nije dovoljna samo dobra volja. Bez davalaca krvi zdravstveni sistem, koliko god bio moderan i dobro organizovan, ne bi, ističe Gegićeva, imao šansu da funkcioniše.
Nameće se i pitanje koje su to najzastupljenije krvne grupe kod nas, tako se svakako izdvaja A pozitivna, zatim 0 pozitivna, pa B pozitivna, te AB pozitivna. Ono što je sigurno, razloga za brigu nema, uvjerava Gegićeva, krvi će kaže uvijek biti pa tako i svake krvne grupe koja je potrebna pacijentu. Ono što je najvažnije, ističe doktorka Gegić u razgovoru, nikada ne treba da izgubimo dušu i potrebno je da čuvamo ljudskost u sebi.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, svake dvije sekunde nekome u svijetu zatreba krv. Upravo zbog toga, darivanje krvi nije čin koji ima jednokratni efekat, već ima dugoročan značaj i stalnu potrebu. Osim što ima ogroman medicinski značaj, darivanje krvi jača duh zajedništva i solidarnosti. U vremenu kad se mnogo toga stavlja u kontekst materijalne koristi, darivanje krvi ostaje jedna od rijetkih ljudskih aktivnosti koja u potpunosti počiva na nesebičnosti.
(ntvarena.com / bndan.com)