U svijetu preduzetništva gdje su izazovi svakodnevica, a balans između privatnog i profesionalnog rijetkost, priča jedne mlade arhitektice iz Bijeljine, Sofije Bajić, pokazuje da je moguće uspješno graditi karijeru, voditi firmu i biti posvećena majka.
Njena preduzetnička priča traje već pet godina, a odluka da zakorači u svijet arhitekture donesena je još u tinejdžerskim danima.
Iako se tada dvoumila između medicine i arhitekture, poput mnogih njenih školskih drugara, odlučila se za arhitekturu. Presudnu ulogu u odluci, odigrala je podrška majke, koja je tada prepoznala da je arhitektura pravi put za nju. Tada donijeta odluka pokazala se kao ključna za ono što danas živi i radi.
Za Sofiju, arhitektura je bila jedini mogući put – jasan još iz srednjoškolskih dana, a kasnije samo nadograđivan i razvijan.
“S obzirom da sam već deset godina poslovno uspješno prisutna u struci i na tržištu, mislim da su to pokazatelji da posao ide normalnim putem i da se razvija kako bi trebalo. Imam klijente iz naše zemlje, iz inostranstva i veliki broj projekata iza sebe”, kaže Sofija, te dodaje da je ipak najznačanije da je na kraju klijent zadovoljan.
Na pitanje da li su ljudi danas više okrenuti estetici ili funkcionalnosti, Sofija kaže da zapravo sve zavisi od budžeta.
“Ako se upuštamo u manje kvadrature, ako su manje finansijske mogućnosti – onda se to svodi isključivo na funkcionalnost. Tamo gdje su finansije veće ili čak neograničene,tu klijenti ne pitaju za funkcionalnost, jer se ona podrazumijeva”, objašnjava Bajić.
Ipak, jedan od najvećih izazova u poslu arhitekte, jeste – internet. Klijenti danas imaju pristup beskonačnoj količini inspiracije, najčešće sa stranih tržišta, naročito američkih, što često stvara nerealna očekivanja.
“Da je lako – nije, ali to mi je posao. Meni je posao da klijentu udovoljim, da mu napravim prostor u kojem će da uživa. Najveći problem nastaje kada klijenti dođu sa idejama sa Pinteresta i Instagrama koje su pretežno sa američkog tržišta. Njihovi urbanistički uslovi i finansijske mogućnosti potpuno su drugačiji, kvadraturee su drugačije i to je ponekad teško objasniti klijentu da ne mogu američke kuhinje sa dva ostrva, tri trepezarijska stola i tri ugradna frižidera ne mogu stati u naše stanove”, kaže Sofija kroz osmijeh.
Radni dan ove uspješne preduzetnice počinje već u šest ujutru. Djeca, kancelarija, tereni, sastanci – sve to stane u jedan dan koji, uprkos potencijalu da traje do ponoći, nastoji završiti do 16 časova kako bi bila posvećena porodici. Ipak, sve to ne bi uspjela bez svoje saradnice.
“Trudim se da ne radim 24 sata. Posljednjih pet godina to funkcioniše i ne moram da prenoćim u kancelariji”, kaže Sofija.
Uprkos svemu, priznaje da je teško biti i majka i supruga i preduzetnica.
“Mislim daje to uvijek bilo teško – od pamtivijeka do danas. Teško je i fizički i psihički postići da ste vi aktivni od šest ujutro do jedanaest naveče. Glava je stalno na sto mjesta. U sred sastanka, projekta, zove vrtić da uzmete dijete, jer nije dobro i onda morate sve ostaviti, djeca su prioritet”, kaže Sofija, ali snalazi se, kao i mnoge žene koje u isto vrijeme vode porodicu i biznis.
“Svaka čast svakoj ženi koja uspije ovo da iznese”, poručuje Sofija.
Odluka da osnuje sopstvenu firmu bila je, kako kaže, potpuno prirodna. Odrasla je u porodici koja je cijeli radni vijek provela u privatnom sektoru, nije se dvoumila, iako su mnogi oko nje, iz straha, sumnjali u taj korak.
Međutim, nije lako biti preduzetnik, a naročito žena u preduzetništvu. Kako kaže, svakodnevno se suočava sa mentalnim i emocionalnim pritiscima koji dolaze iz svih smjerova.
“Muškarcima je lakše, jer nijednog mog kolegu, muškarca, neće nazvati vrtić u jedanaest sati da napusti sastanak. Mene zovu, majke zovu i ja moram da idem. Ta odgovornost između kuće i posla je i dalje na ženi malo više nego na muškarcu, ali što se tiče samog uspjeha, kao žene preduzetnika, mislim da je to danas potpuno irelevantno. Vi ako ste dobri, i da ste vanzemaljac – uspjećete”, zaključuje Sofija.
(Bijeljinske Dnevne Aktuelnosti/RTV Puls)