Učenik trećeg razreda Srednje muzičke škole “Stevan Stojanović Mokranjac” iz Bijeljine, Slavica Čobić zaljubljenik je u harmoniku još od malih nogu i tu ljubav je nasljedila od svog djeda, ali i najstarijeg brata.
“Djeda svira harmoniku, on je uvijek svirao harmoniku i dan danas voli da svira – za svoju dušu i smatram da sam od njega naslijedila talenat, ali i moj najstariji brat je završio Srednju muzičku školu i on je, takođe, svirao harmoniku”, kaže Čobićka za portal Bijeljinske Dnevne Aktuelnosti.
Pored talenta, tu je i ljubav, ali i mnogo rada da se uporedno završe dvije osnovne, a potom upiše i Srednja muzička škola.
“Bilo je teško prilagoditi se u sve to, pogotovo zato što sam ja kasnila, nisam na vrijeme krenula u Osnovnu muzičku školu i onda sam morala da polažem neke razrede, ali sam se prilagodila. Naravno da je potrebno mnogo odricanja, ali ja sam se posvetila tome i pristala sam na sve uslove koje sa sobom nosi takav način obrazovanja. Nakon osnovne, upisala sam Srednju muzičku školu u Bijeljini i to dva smjera – instrumentalni i teoretski. Planiram, svakako, da upišem Muzičku akademiju”, objasnila je Čobićka.
Svoj život je posvetila harmonici i sa njom i uz nju živi, tako da ima želju da i nadalje ona bude njen životni saputnik.
Pored školovanja, Slavica je sa harmonikom obišla mnoga takmičenja i sabore.
“Posljednje takmičenje na kom sam bila je bilo u Pančevu. To je takmičenje ujedno kvalifikacija za prestižno takmičenje u Sokobanji, koje datira još iz stare Jugoslavije i kvalifikovala sam se, te me čekaju pripreme za Sokobanju. Ja se uvijek radujem da odem tamo, zato što imam mnogo prijatelja i poznanika i uvijek je lijepa atmosfera, svi su prijatni, ljubazni i uvijek postoji mala trema i pozitivni adrenalin. Nadala sam se da ću svirati super, nisam se nadala nekoj nagradi, i odsvirala sam super i prezadovoljna sam. Naravno da uvijek može bolje, ali ja sam i ovim prezadovoljna. Nisam se nadala nekoj nagradi, jer na to utiče mnogo faktora od kojih je, najbitniji, ja mislim, sreća i kako žiri ocjeni, koliko bodova imamo…”, ispričala nam je iskreno Slavica.
Kako kaže, nemoguće je kod kuće posvetiti se vježbanju, pogotovo za takmičenja, manje od tri sata, a za sav uspjeh je potrebna posvećenost, rad, trud. Slavica je išla na takmičenja, kako iz narodne, tako i iz klasične muzike, a neka od njih su “Zlatne harmonike Kraljeva”, “Beogradski festival harmonike”, Republičko takmičenje u Banjaluci, “Prva harmonika Srbije”…
“Mnogobrojna su takmičenja na kojima sam učestvovala, osvajala nagrade, ali ja najviše volim festivale, gdje se niko ne nadmeće i gdje se svi družimo, gdje napravimo pravi sabor harmonika. Harmonika mi je donijela mnogo novih prijateljstava i sve što sam stekla, stekla sam uz harmoniku”, kaže Slavica i iskreno dodaje da uspijeva da uklopi i školu i takmičenja – u školi uči klasičnu muziku, a uporedo, kod kuće, narodnu.
Slavica kaže da je mnogo mladih zainteresovano za muziku i harmoniku, ali da je sve manje želje da po nekoliko sati sjede i vježbaju… Kako kaže, mnogo je zainteresovanih i mnogo uspješne djece koja vole muziku.
(bndan.com)