U vremenu kada se uspjeh često mjeri brojevima, funkcijama i titulama, rijetki su oni koji iza sebe ostavljaju i TRAG u ljudima. Jedan od takvih sagovornika je Slavenko Ristić — čovjek koji je kroz poslovni put izgradio ozbiljan industrijski sistem, ali i zadržao snažan osjećaj odgovornosti prema zajednici.
Kao generalni direktor kompanije Tehnički remont Bratunac i lider Republičke stranke Srpske RSS, Ristić danas balansira između privrede, politike i lične misije da doprinese društvu. Njegov angažman ne ogleda se samo u rezultatima, već i u konkretnim djelima. Pomoći ljudima, često daleko i od očiju javnosti.
Povodom novih političkih koraka i izazova koji su pred njim, razgovarali smo s Ristićem o životu, vrijednostima i onome što ga zaista pokreće — u otvorenom i iskrenom razgovoru za portal Tragmedia.
Tragmedia: Kada danas pogledate unazad, koji je bio najteži trenutak u Vašem životu koji Vas je zapravo oblikovao u čovjeka kakav ste danas?
Ristić: Gubitak roditelja, posebno oca, jedna je od najtežih i najličnijih stvari koje sam doživio. Odrastanje bez roditelja oblikovalo me na način koji je teško opisati riječima. Ipak, imao sam tetku, osobu koja me je, na neki način, sačuvala i izvela na pravi put.
Kroz život sam se često suočavao s nerazumijevanjem i borbom s ljudima, ali upravo su te situacije ostavile najdublji trag na mene. Naučile su me da se oslonim na sebe i da gradim svoj put bez oslonca na druge. Naravno, veliku ulogu u mom formiranju imao je i grad Bijeljina —ljudi, škola, prijatelji iz gimnazije. Svi oni su dio mozaika koji me je oblikovao kao čovjeka.
Vjerujem da sredina u kojoj odrastamo snažno utiče na to kakvi ćemo postati, a u mom slučaju, ona me je naučila snazi, istrajnosti i samostalnosti.
U životu sam, u suštini, sve gradio sam. I danas, kada pogledam unazad, mogu reći da sam upravo iz tih izazova izgradio sebe — čovjeka kakav jesam danas, u pravom smislu te riječi.
Tragmedia: Mnogi Vas vide kao uspješnog privrednika i lidera – ali šta je za Vas lično uspjeh, mimo novca i funkcije?
Ristić: Živimo u materijalnom svijetu i često se danas vrijednost čovjeka mjeri kroz materijalno. Ipak, mene je kroz život uvijek vodila jedna druga ideja: da živim sa ljudima, a ne od ljudi. Na to su posebno uticali sport, kultura i sredina u kojoj sam odrastao, ali i vrijednosti koje sam ponio iz kuće i iz života. Te vrijednosti su me usmjerile da razumijem šta je zaista važno. Često kažem da su prave „valute“ čovjeka zapravo vrijeme i znanje. Upravo zato sam u svom životu nastojao da ulažem u znanje, da učim i da napredujem, ali i da svoje vrijeme koristim na najbolji mogući način. Trudio sam se da to vrijeme ne trošim uzalud, nego da budem koristan — kako društvu u cjelini, tako i ljudima koji su oko mene. Smatram da je to suština svega i da čovjek tako ostavlja najvrijedniji trag iza sebe.
Tragmedia: Voditi kompaniju i ljude znači donositi teške odluke – kako nosite teret odgovornosti kada znate da od Vas zavise sudbine drugih?
Ristić: Nismo svi isti ljudi — jednostavno se rađamo sa različitim talentima i nosimo različite terete kroz život. Neko nosi više, neko manje, i to je potpuno prirodno. U želji da budem koristan društvu i ljudima oko sebe, ja to nikada nisam doživljavao kao veliki teret. Naprotiv, to me ispunjava i daje mi dodatnu snagu. Kada vidim da sam uspio da obezbijedim egzistenciju i da svojim radom utičem na ljude oko sebe, posebno na svoje radnike, to mi predstavlja veliko zadovoljstvo. Ponekad imam osjećaj da i drugima mogu biti primjer da stvari nisu nemoguće. Sve jeste moguće — ali je potrebno da imamo snove, da budemo posvećeni i da ulažemo sebe u ljude i u ono što radimo. Odgovornost je, po mom mišljenju, nešto što je u čovjeku — ili je ima ili je nema. I tu se opet vraćamo na to da nismo svi isti. Neko se u odgovornosti pronalazi i ona ga ispunjava, kao što je slučaj kod mene. Za mene je odgovornost i podstrek — motivacija da budem bolji, da dam više od sebe i da svaki dan pokušam napraviti korak naprijed. To je ono što me pokreće i daje smisao svemu što radim.
Tragmedia: Poznati ste po tome da pomažete ljudima – šta Vas pokreće na to i koliko je danas teško ostati čovjek u svijetu interesa?
Ristić: Lako je ostati čovjek. Zaista je lako — ako to istinski želite. U suštini, jedina iskrena i prava ljubav je davanje. Sve ostalo su, na neki način, materijalne potrebe koje ispunjavamo zbog sebe. Mene, kao čovjeka, upravo to davanje ispunjava. Vjerujem da moramo biti društveno i socijalno odgovorni. Već sam rekao — živimo sa ljudima, a ne od ljudi. Naša prava valuta je vrijeme koje imamo i koje biramo kako ćemo potrošiti.Zato želim da svoje vrijeme posvetim onome što je suštinski važno — svojoj porodici, svojim sinovima, ali i ljudima oko sebe. Riječ “rodoljublje” za mene ima posebno značenje — to je ljubav prema ljudima, prema zajednici, prema onome što nas čini onim što jesmo. Davanjem nisam ništa izgubio — naprotiv, postao sam bogatiji. Jer na kraju dana, svako od nas ostaje sam sa sobom. Svako jutro se pogledamo u ogledalo i tada nema laži. Taj odraz govori sve. Ne treba vam niko drugi da vam kaže ko ste — ako ste iskreni prema sebi, znaćete.
Tragmedia: Da li ste ikada doživjeli neuspjeh koji Vas je ozbiljno poljuljao – i šta ste iz toga naučili?
Ristić: To je prirodan proces. Od rane mladosti bavio sam se sportom i upravo tu sam naučio jednu od najvažnijih životnih lekcija — iz pobjede ne možete ništa da naučite, ali iz poraza naučite sve. Svaki dan u životu nosi i male pobjede i male poraze. To je neminovno. Suština je u tome da iz svakog poraza izvučemo lekciju i da ne dozvolimo sebi da iste greške ponavljamo. U svom životu sam dozvolio sebi da doživim neuspjeh — jednom ili dva puta. Ali treći put, to je već bilo bilo do mene. Tada više nema izgovora. Zato se vodim tim načelom — poraz mi je uvijek bio korisniji od pobjede. On me je učio, oblikovao i tjerao da budem bolji. I znam da ću se u životu još mnogo puta razočarati. Ali isto tako znam da ću iz svakog tog razočarenja izaći bogatiji za novo iskustvo.
Tragmedia: Šta razlikuje pravog lidera od nekoga ko samo ima funkciju?
Ristić: Nisam o tome previše razmišljao, ali rekao bih da lidera prije svega definišu emocija i namjera. Namjera da radi za opšte dobro. Društvena odgovornost je ključna. Lider je onaj koji stavlja ljude ispred sebe i sopstvenog uspjeha. Čovjek sam ne može uspjeti ni u čemu, ali sa ljudima oko sebe – može sve. Vjerujem da se lideri rađaju, a ne stvaraju. I zato je teško objasniti šta ih tačno izdvaja. Možda je najtačnije reći-djela.
Vodim se onom starom latinskom izrekom:”Facta, non verba”-”Djela, ne riječi”. Upravo se tom logikom i vodim. Kad pogledam iza sebe, rekao bih oni koji žele da vide istinu, ona nije nedostupna, samo mora neko da pogleda. Ona govori o liderima, djela govore o njima, a ne romani i hvalospjevi koje svakog dana slušam.
Tragmedia: Kako ostati prizeman i svoj kada imate i moć i uticaj?
Ristić: Uz pomoć porodice i prijatelja, tako možete da ostanete prizemni. Naravno, važno je da čovjek sanja, Važno je imati svoje snove i truditi se da ih ostvarimo, jer upravo nas oni motivišu da idemo dalje. Ali mislim da je porodica ključ. Da su te tradicionalne vrijednosti itekako bitne danas. Istovremeno, mislim da često zaboravljamo jednu jednostavnu, ali suštinsku stvar – prolaznost. Život je u stvari samo jedan tren. I ništa ne nosimo sa sobom, sve što sada imamo je ovdje. Zato ne treba trošiti vrijeme na egoizam. Veće je bogatstvo biti dostupan i prizeman.
Tragmedia: Otvoren je gradski odbor Republičke Stranske Srpske u Banjaluci. Šta je Vaša lična motivacija da se danas još snažnije politički angažujete?
Ristić: Postoji jedna rečenica koju često ponavljam; “Ako se ne bavite politikom, politika će se baviti vama.” Za mene je politika alat. Sredstvo pomoću kojeg mogu da utičem na sredinu i ljude oko sebe. Jer smatram da sva moja humana djela i poslovni uspjesi, koliko god biii značajni, sami po sebi ne mogu promijeniti suštinu stvari. Zato mislim, ako se budem bavio politikom i ako budem uspio da odaberem prave ljude koji će uticati na naše živote, da će politika isto tako mjenjati na bolje. Naš fokus mora biti jasan: ekonomija, razvoj, industrija, mladi ljudi. Bez jake privrede nema ni budućnosti, ni mladih koji će ostati i graditi ovu zemlju. Politika ne smije biti destruktivna.Ne smije služiti rušenju, već izgradnji. Zato je važno ds postanemo dio procesa, dio sistema, kako bismo imali priliku da mjenjamo stvari. I ono što smatram posebno važnim:treba dati šansu ljudima koju su bolji od nas.Onima koji će taj posao raditi u interesu svih građana.
Tragmedia:Koja je Vaša vizija političkog djelovanja i koji su ciljevi koje želite ostvariti za građane Banja Luke i Republike Srpske?
Ristić: Ovo je prvi put na nastupamo na izborima kao samostalna stranka -bez koalicije i bez oslanjanja na druge. Naš cilj je da prije svega okupimo mlade ljude i da se predstavimo građanima Banja Luke na jedan iskren i odgovaran način. Želimo da kažemo da smo tu da zajedno gradimo Republiku Srpsku. Kroz razvoj ekonomije i jačanje privrede. Nismo došli da se bavimo svađama, da pokazujemo prstom i da se bavimo time ko je veći ili manji krivac. Vjerujem da takav pristup ne donosi ništa dobro društvu. Naša ideja je da budemo dio rješenja, a ne problema. Da pronađemo zajednički jezik i sa pozicijom i opozicijom, jer je to jedini način da se napravi pravi pomak. Naš cilj su konkretni rezultati, u interesu ljudi koji žive u Banja Luci I u cijeloj Republici Srpskoj. Želimo da im damo priliku da ostanu ovdje da grade svoju budućnost.
Tragmedia: Šta biste danas rekli mladom čovjeku koji razmišlja da ode – zašto da ostane i šta da gradi ovdje?
Ristić: Prirodno je da mladi ljudi odlaze. Prirodno je da žele da vide svijet, da steknu nova znanja i iskustva. Ali isto tako, mladi ljudi uvijek imaju izbor. Kao što ga ima ja, kao što ga imate vi. Ja mogu da im preporučim, ako je izbor, da ostanu u Republici Srpskoj, da se bore za svoje živote, jer ne sija nebo nigdje ljepše nego kod nas. Da mogu imati priliku, budućnost. Sve je u njihovim rukama. Jer sve je moguće ako budemo vjerovali i ako budemo birali najbolje među nama. Istovremeno, smatram da mladi ljudi treba da putuju, da vide svijet, da uče, da napreduju. Ali isto tako da se vrate. Da se vrate s tim znanjem i iskustvom u svoju zemlju, među svoj narod I da to iskustvo podijele sa svima nama. Jer samo zajedno možemo graditi društvo u kojem vrijedi ostati.
Tragmedia: Kada jednog dana podvučete crtu, po čemu biste željeli da Vas ljudi pamte – kao biznismena, političara ili kao dobrog čovjeka…po čemu biste voljeli da ostavite TRAG?
Ristić: Teško pitanje. Iskreno, nisam nikada razmišljao o tome po čemu bi volio da me pamte. Vjerujem da mi prenosimo svoja osjećanja, vrijednosti i pogled na život na svoju djecu i porodicu. Zato mislim da bi oni najbolje rekli kakav sam otac, prije svega i kakav sam kao čovjek. Dovoljno je pitati ljude koji me poznaju. Posebno moje radnike, od 2013.-te godine do danas. Oni bi dali najiskreniji odgovor. Ja samo želim da me pamte kao čovjeka u pravom smislu te riječi. Da svoj život ne potrošim uzalud, nego da ga iskoristim da budem koristan svojoj porodici, svom društvu, ljudima oko sebe. I želio bi da me pamte kao nekoga ko se nije bojao, koji je stajao uspravno u svim životnim izazovima i ko je davao ljudima prilike – bez sujete, ega i skrivenih interesa.