Za kratko vrijeme postojanja bijeljinske Gorske službe spasavanja /GSS/ građani su je prepoznali kao organizaciju čiji su članovi uvijek spremni da priskoče u pomoć, stalno su na raspolaganju i nastoje djelovati na sprečavanju nastanka ili barem smanjenju štete.
Gorska služba spasavanja Bijeljina okuplja obučene volontere koji su 24 časa dnevno na raspolaganju da djeluju u potragama za nestalim osobama, akcijama spasavanja i preventivnoj edukaciji građana.
Nenad Jovanović iz GSS Bijeljina smatra da bi svaka lokalna zajednica trebalo da ima ovakvu volontersku, neprofitnu organizaciju, čiji značaj prevazilazi lokalne okvire, formiranu da reaguje kada druge službe nisu u mogućnosti, a s ciljem doprinosa višem stepenu bezbjednosti građana Bijeljine, ali i šire regije i cijele države.
-U GSS svi su volonteri, niko nema platu – ovo je čisti entuzijazam. Ljudi koji su kod nas tu su zato što žele da pomognu i stave se građanima na raspolaganje. Trenutno imamo 25 članova spremnih da rizikuju vlastiti život i zdravlje kako bi drugima pomogli“, priča Jovanović za „Semberske novine“.
On je rekao da je GSS Bijeljina osnovana prije četiri godine, nakon zemljotresa u Kostajnici i Petrinji gdje je sa kolegom bio angažovan od Republičke civilne zaštite na saniranju štete.
-Nakon toga došli smo na ideju da osnujemo Gorsku službu spasavanja u Bijeljini. Možda zvuči neobično da Bijeljina kao ravničarski kraj ima GSS, ali to je samo stereotip. Svaka lokalna zajednica bi trebalo da ima ovakvu službu“, istakao je Jovanović.
On navodi da je fokus njihovih aktivnosti prilagođen realnim rizicima s kojima se Semberija suočava i akcenat je spasavanje prvenstveno na vodi i pod vodom.
-Imamo dvije rijeke i prethodne poplave. Upravo zbog toga naše obuke najviše su bazirane na takvim vrstama intervencija. Članovi GSS obučavaju se u Ronilačkom klubu ‘Panteri’, a instruktor obuke iz tog kluba ujedno je i naš član“, pojasnio je Jovanović.
Gorska služba spasavanja Bijeljina učestvovala je u brojnim zahtjevnim akcijama, među kojima se izdvajaju potrage za utopljenicima i nestalim licima, kako na teritoriji Republike Srpske, tako i u Srbiji, gdje su bili angažovani na poziv Žandarmerije radi asistencije u lociranju nestalih osoba. Njihov rad prepoznale su i institucije iz okruženja, što potvrđuje sve češća saradnja sa službama iz susjednih zemalja.
Najznačajnija misija za GSS Bijeljina bio je njihov angažman nakon razornog zemljotresa u Turskoj prije tri godine kada su bili raspoređeni u području Hataja. Upravo ta misija ostavila je dubok trag i na Nenada Jovanovića. Za njega je najveći emotivni i profesionalni utisak u dosadašnjem radu, trajno urezan u sjećanje, bilo spasavanje djevojčice Irme, koja je živa pronađena šest dana nakon zemljotresa, a u tragediji je izgubila najbliže članove porodice. Irma danas živi sa tetkom u Francuskoj.
Jovanović ističe da su, osim svakako važne fizičke spreme, najbitnije osobine za članove GSS volja i predanost radu.
-Nama ništa ne znači ako neko može da istrči 100 metara za 10 sekundi, ako te osobe nema kada nam je najpotrebnije. Bitno je da kandidati imaju dovoljno želje i da svoje vrijeme posvete treninzima i akcijama koje se stave pred nas“, pojašnjava Jovanović.
Nakon zemljotresa u Turskoj nastala je i jedna od posebnih inicijativa bijeljinske GSS, a to je razvoj potražnog psa Kije, koja je postala nezamjenjiv član tima u spasavanju nestalih osoba i jedini pas u BiH sa sertifikatom za izlazak u takvu misiju.
-Tim je tada uvidio koliko je ovakav kapacitet značajan za spasilačke misije. Naš prijatelj Slaviša Vuković, odgajivač belgijskog ovčara iz Bijeljine, ponudio nam je najbolje štene iz svog legla i pomogao nam u školovanju psa od najranijih dana, u socijalizaciji i obuci, doprinoseći da Kija postane kvalitetan službeni pas. Nakon toga krenuli smo sa njenim školovanjem, vodili smo je kod raznih trenera u Sloveniju i Hrvatsku. Nakon 10 mjeseci obuke uspješno je položila ispite. Ujedno sam i vodič Kiji, tako da nas dvoje činimo mini tim GSS”, pojašnjava Jovanović.
On je dodao da je za obuku potražnog psa dovoljno 20 minuta dnevno konstruktivnog treninga, koji se sprovodi parcijalno u segmentima. Na kraju se svi segmenti spajaju u cjelinu, čime se dobija pas potpuno spreman za spasilačke misije.
Jovanović naglašava da je bijeljinska GSS prepoznata i cijenjena od lokalnih zajednica u okolini, poput Lopara i Ugljevika, te da im je svaka podrška značajna za dalji rad. Imali su, kaže, dobru saradnju sa brojnim donatorima iz Bijeljine kojima su veoma zahvalni za podršku.
-Nama je novac najpotrebniji za obuke i opremu. Naši članovi moraju da idu na treninge i u druge zemlje kako bi se što više usavršavali, a sve to košta, pa je svaka pomoć dobrodošla. Oprema koju koristimo mora biti licencirana i atestirana, sa rokom trajanja i posebnim mjerama opreza prilikom korištenja”, ističe Jovanović.
Nenad se nada da će bijeljinska Gorska služba spasavanja uz podršku institucija nastaviti da raste, da će imati dovoljan broj članova i da on neće ostati jedini koji radi sa psima.
-Želimo da iskoristimo naše resurse kako bi služba postala još veća i efikasnija“, ističe Jovanović.
Njegova preporuka mladima jeste da postanu članovi bilo koje organizacije koja se bavi humanitarnim radom.
-Tek kad pomažemo drugima, možemo osjetiti pravu svrhu svog postojanja. Nema veće nagrade od toga da nekome pomognete, da spasete nečiji život. Taj trenutak, taj osjećaj je dragocjen”, poručuje Jovanović.
(semberija.info)