Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik obratio se danas na posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske povodom 30 godina od potpisivanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH.
Obraćanje predsjednika Srpske prenosimo u cijelosti:
Uvaženi predsjedniče NSRS, uvaženi poslanici Narodne skupštine, građani Republike Srpske – i naši prijatelji u Vašingtonu, Moskvi, Briselu, Pekingu i cijelom svijetu:
Danas zasjedamo na vanrednoj sjednici – zato što trenutak u kom se nalazimo nije ništa manje nego vanredan.
Prije trideset godina, na američkom tlu, sklopljen je veliki mir.
Taj mir nazvan je Dejton, i nije rođen iz ideologije, niti iz imperijalnih težnji, nego iz nužde – i jasne vizije.
Dejtonski mirovni sporazum nije bio savršen.
Nije bio utopija. Ali, jeste bio stvaran. I funkcionisao je.
Trideset godina održava mir ne zato što je potvrdio Republiku Srpsku, stvorio Federaciju BiH i BiH, nego zato što ih je prepoznao – onakve kakve jesu, sa svim raznolikostima, kompleksnošću, i da, sa svim razlikama.
Koliko je Dejtonski mirovni sporazum značajan za Republiku Srpsku, koliko na njegovom poštovanju tinsistiramo, zašto je sve što radimo u skladu sa njegovim odredbama, najbolje svjedoče dve činjenice.
Dejtonski mirovni sporazum je dokument koji je ratifikovala Narodna skupština Republike Srpske, a dan kada je potpisan proglašen je državnim praznikom.
Mi, Srbi i Republika Srpska, slavimo mir. S druge strane, ovaj dokument nikada nije ratifikovala Federacija BiH.
Umjesto dana kada je ustanovljen mir, Federacija slavi dan kada je počeo rat.
“U Bosni su ljudi uijvek u ratu sa nečim – sa drugim ljudima, sa sobom, sa svojim zabludama.” – pisao je Ivo Andrić.
A mi smo u Dejtonu našli način da konačno završimo taj rat i da se vratimo sebi, svojim kućama i svojim porodicama.
Za Republiku Srpsku, Dejton je više od mirovnog sporazuma.
To je garancija mira, ali i garancija naših prava.
Za nas u Republici Srpskoj, Dejtonski mirovni sporazum nije samo dokument koji je okončao rat.
Da bi se okončao rat uspostavljen je Ustavom BiH novi politički sistem. Dejtonski mirovni sporazum je i dokument koji je otklonio uzroke rata.
Rat u BiH nije počeo zato što su se narodi samo mrzili.
Počeo je zato što je narušen princip ravnopravnosti.
Dejton nije bio sugestija. Dejton nije bio deklarisana vizija. To je ustavnopravni ugovor.
Napisale su ga, usaglasile i potpisale sve strane – dakle, Republika Srpska, FBiH, Srbija, Hrvatska i nelegitimni Alija Izetbegović u ime nekakve BiH, realno u ime bosanskih muslimana – Bošnjaka, uz punu podršku Sjedinjenih Američkih Država, Francuske, Velike Britanije, Rusije, SR Njemačke uz asistenciju EU i drugih partnera.
I tokom trideset godina, Republika Srpska je živjela u skladu s njim.
Poštovali smo ga. Pridržavali smo ga se. Čak i kad smo se oštro protivili, čak i kada smo bili napadani, poštovali smo dogovor koji smo potpisali.
I danas, dok bošnjački političari ponovo insistiraju na konceptu BiH koji je upravo doveo do rata devedesetih, mi u Srpskoj čvrsto stojimo na braniku mira, braneći odredbe Dejtona.
Svaka naša borba za poštovanje Dejtona nije samo borba za prava Republike Srpske.
To je borba za očuvanje mira i Ustava BiH, Republike Srpske i sprečavanje novih sukoba.
I ma koliko nas zbog toga napadali, klevetali i lažno optuživali, mi smo ti koji poštovanjem Dejtona branimo mir, branimo Ugovor jer smo strana potpisnica tog ugovora.
Međutim, od 2021. godine, taj dogovor – i mir koji je donio – sve više se napada. Zato vam se danas obraćam, ne sa osjećajem ljutnje, nego sa ciljem.
Ne sa prkosom, nego sa odlučnošću. I ne sa apelom stranim silama, nego sa apelom da se poštuje Ugovor.
Na osnovu čega je BiH i stvorena kao federalno/konfederalna zajednica dva entiteta, Republike Srpske i FBiH i tri konstitutivna naroda Srba, Hrvata, Bošnjaka/Muslimana i ostalih građana.
Danas vam se obraćam sa pozivom da krenemo u direktne razgovora sa Federacijom o vraćanju na osnove.
A rezultat tih razgovora bio bi Dejton – modeliran. Dozvolite mi da objasnim šta to znači – i, što podjednako važno, šta to ne znači.
To ne znači secesiju. Ne znači eskalaciju. Ne znači odustajanje od mira. To znači povratak na sporazum koji je u prvom redu donio novi ustavno-pravni politički poredak BiH, a time i mir.
To znači ponovno potvrđivanje da se zakoni moraju tumačiti onako kako su napisani, a ne onako kako bi neki željeli da jesu.
To znači da jasno, mirno i odlučno kažemo da ne smijemo dozvoliti da se ustavni sporazum izvrće u nešto što nikada nije ni trebalo da bude.
Član 1. Ustava BiH kaže da je BiH sastavljena od dva entiteta, Republike Srpske i FBiH i tri naroda Srba, Bošnjaka/Muslimana i Hrvata.
Član 3. Ustava BiH kaže da se Ustav BiH može mijenjati ako se “entiteti”, a ne političke partije “slože” i to posebnim, naglašenim sporazumom.
Situacija sa kojom se danas suočavamo potpuno je istovjetna debati koju Amerikanci vode oko svog ustava.
Da li ustavni ugovor tumačiti onako kako je izvorno napisan? Ili ga tretirati kao “živ dokument” – koji neizabrani zvaničnici mogu proizvoljno preinačavati?
To je suština naše krize. Ne nacionalizam. Ne secesija. Ne opstrukcija. Tumačenje.
Mi u Republici Srpskoj smo originalisti Dejtona / zalažemo se za doslovno tumačenje Dejtona.
I ponosni smo na to. Zato što je Dejton funkcionisao – sve dok nisu počeli da ga mijenjaju.
Funkcionisao je – sve dok nije otet.
Funkcionisao je – sve dok ga nisu strane, neizabrane birokrate i takozvani “graditelji država” počeli tretirati kao prazno platno za svoje političke i poslovne projekte.
To nije demokratija. To nije stabilnost. I to nije mir.
To je razumno i jasno rekao predsjednik Tramp kada je rekao da SAD prestaju da grade druge države i narode miješajući se u određivanje kako da žive drugi narodi. Ako je ovo tačno, a jeste, SAD su ponovo velike.
Danas i mi kažemo: Dosta. Ne sa prijetnjama. Ne sa gnjevom. Nego istinom. Kažemo: dajte da se vratimo osnovama. Vratimo se dogovoru. Vratimo se Dejtonu.
Dame i gospodo,
Da bismo razumjeli šta to branimo, moramo se vratiti samom sporazumu koji je donio novi, ugovorni Ustav BiH, okončao rat i donio nam mir.
Dejtonski sporazum nije idealan dokument. Idealnih stvari gotovo da nema u životu. Ali on je racionalan, ostvariv i jedini moguć u okolnostima u kojima živimo.
Dejton je uvidio istoriju, nasleđe, mentalitet i odnose koji su postojali u BiH. On je definisao sistem u kome BiH može da funkcioniše kao zajednica dva ravnopravna entiteta i tri konstitutivna naroda.
Dejtonski sporazum stvorio je prostor u kojem svaki narod ima svoje mjesto, svoj identitet i svoje pravo na ravnopravnost.
Opšti okvirni sporazum za mir, sve sa 11 provedbenih aneksa u Bosni i Hercegovini, potpisan u vazduhoplovnoj bazi Rajt-Peterson u Dejtonu, Ohajo, nije bio samo politički dokument.
On je bio – i ostao – ustavnopravni instrument, osnova, temelj BiH.
Taj sporazum je stvorio dva entiteta: Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku.
Svaki sa svojom vladom, svojim zakonima i svojom nadležnostima. Svaki sa pravom da upravlja svojim narodom, teritorijom i imovinom – u miru.
“Bosna i Hercgeovina” je izvedena iz teritorije entiteta, 49 odsto Republike Srpske i 51 odsto FBiH.
Sporazum nije stvorio centralističku, unitarnu državu.
Nije zahtijevao da izbrišemo svoje razlike. Dao nam je ravnotežu, a ne dominaciju. Dao nam je funkcionisanje, a ne fantaziju. Dao nam je mir, a ne uniformnost.
A one koji sumnjaju u to pozivam da pročitaju Anekse 1 do 10. Pročitajte Ustav BiH, onakav kakav je usvojen u Dejtonu.
Ne tumačenja. Ne fusnote. Sam tekst. Ne postoji nijedna odredba — nijedna — koja stranom, neizabranom birokrati daje pravo da inkriminiše neslaganje.
Ne postoji nijedna odredba koja dozvoljava da državna imovina bude konfiskovana dekretom tog birokrate.
Ne postoji nijedna odredba koja Republiku Srpsku svodi na podređenu administrativnu jedinicu.
Ne postoji nijedna odredba da jedna strana, entitet nameće rješenja drugoj.
Dejton je federalistički/konfederalni, a ne kolonijalni ugovor.
Dejton je pragmatičan, a ne utopijski.
Dejton je poštovao pravo naroda da upravljaju sami sobom — unutar Bosne i Hercegovine, a ne pod njom.
Zato sebe nazivamo originalistima Dejtona. Ono čemu danas svjedočimo jeste ista ideološka debata koju Amerikanci vode oko svog ustava.
Da li ga tumačiti onako kako je napisan – ili ga tretirati kao “živ dokument” koji se mijenja zavisno od trenutka i raspoloženja stranih sila?
Mi u Republici Srpskoj vjerujemo samo u tekst koji smo potpisali.
Mi ne mislimo da je Dejton mrtav. Mi ne mislimo da je Dejton propao.
Mi mislimo da je Dejton tumačenjima izmijenjen do neprepoznatljivosti – od strane onih koji ga nikada nisu potpisali, i koji njegovu logiku nikada nisu poštovali.
To nije samo naše mišljenje.
To je stav pravnih stručnjaka širom Rusije, Kine, Evrope i Sjedinjenih Američkih Država.
To je realnost koja se – tiho – priznaje u diplomatskim depešama i pravnim mišljenjima. I to je realnost koja se sada mora naglas priznati.
Dozvolite mi da još jednom jasno ponovim:
Mi nismo ekstremisti. Mi nismo opstrukcionisti. Mi ne podrivamo Dejton. Mi pokušavamo da ga sačuvamo.
Mi nismo samo potpisnici ovog sporazuma, mi smo strana tog sporazuma, njegovi čuvari i zaštitnici.
Mi smo narod koji zna šta znači borba za slobodu, jer smo je platili najskupljom cijenom – životima naših sinova i kćeri.
Dejton je naš oklop, naša brana i naš štit protiv svih onih koji misle da će jednim potpisom, jednom odlukom ili jednim diktatom izbrisati ono što je stvoreno krvlju. Mi ne branimo samo svoja prava, mi branimo mir.
A braneći mir, branimo pravo našeg naroda da ostane svoj na svome, da govori svoj jezik, da slavi svoje praznike i da se ponosi svojom istorijom i pamti i obilježava svoje stradanje.
Dejton nije samo mirovni sporazum – on je pečat na našu slobodu, on je obećanje da Republika Srpska ostaje trajno utkana u ovaj prostor.
Mi ne branimo samo svoju zemlju, mi branimo principe na kojima BiH može da funkcioniše kao zajednica ravnopravnih naroda.
Pokušavamo da ispoštujemo ono što je dogovoreno 1995. godine – intervencija neizabranih i nepotvrđenih službenika koji nikom ne polažu računa, a koji su naš mir tretirali kao lični projekat, umjesto kao našu budućnost.
A ako postoji potreba da se Dejton modernizuje – mi smo spremni.
Ali dajte da to učinimo na pravi način. Ne dekretima. Ne pritiskom. Ne tumačenjima stranaca. Učinimo to kroz razgovor. Učinimo to kroz amandmane.
Učinimo uz saglasnost strana potpisnica – a ne po željama onih koji su došli decenijama kasnije.
Dame i gospodo, šta je pošlo po zlu?
Dejton je stvorio pretpostavke da BiH bude složena suverena zemlja u kojoj će odluke donositi narodom izabrani predstavnici, a ne protektorat u kome će volja naroda biti potčinjena volji neizabranog i lažnog visokog predstavnika.
Sve u ovom svijetu ima svoju cijenu.
Oni koji danas ruše temelje Dejtona, zaboravljaju da će se svako nametanje vratiti kao bumerang.
Dejton je temelj BiH i mira u njoj, a ko taj temelj ruši, ruši i mir, ruši BiH.
Ako je Dejton bio dogovor – ustavni sporazum – onda je potrebno da se iskreno zapitamo sljedeće:
Koje prekršio taj dogovor?
Ko je promijenio ne pravila, nego njegove odredbe? Ko je odlučio da riječi napisane na papiru u Ustavu BiH više nisu važne?
Јer, mi nismo. Nisu ni građani Republike Srpske.
Republika Srpska nikada nije želela da donosi odluke u ime Bošnjaka i Hrvata. Nikada nismo hteli da biramo njihove predstavnike.
Banjaluka nikada nije želela da uređuje odnose u Sarajevu, Zenici ili Mostaru.
Ali isto tako, nikada nećemo dozvoliti da oni donose odluke u ime nas.
Ne zato što smo tvrdoglavi, već zato što je to volja srpskog naroda. Nisu čak ni građani Bosne i Hercegovine. Nego oni koji su došli nakon potpisivanja sporazuma – i koji su sebi dali za pravo da ga tumače, preoblikuju i prenebregavaju.
A najvidljivije lice tog podrivanja danas je Kristijan Šmit.
Hajde da razgovaramo iskreno – ne bez uvažavanja, nego iskreno.
Šmita nikada nije potvrdio Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija.
Prema Aneksu XDejtonskog sporazuma, visoki predstavnik mora biti imenovan i potvrđen od strane Savjeta bezbjednosti, prije toga da ga izaberu potpisnici Aneksa 10. To se nikada nije desilo.
Kada su Šmita pokušali da nametnu po svaku cijenu, Rusija se usprotivila. Kina nije dala saglasnost.
Glasanje nikada nije održano.
To znači da Šmit nije visoki predstavnik imenovan u skladu sa pravom.
Pošto se Šmit ne može pozvati ni na jedan međunarodni sporazum, zakon ili obavezujući akt koji bi mu dao legitimitet,
on je običan građanin – koje izdaje dekrete bez mandata, bez legitimiteta i bez odgovornosti.
Nažalost, druga ugovorna strana tj. FBiH ga prihvata samo zato što svojim diktatom udara na Republiku Srpsku s ciljem da je sruši.
Ovo nije tehničko pitanje. Ovo je pravna i ustavna kriza.
Od kada je stigao 2021. godine – što se poklopilo upravo sa povratkom Bajdenove administracije – Šmit koristi samoproklamovana ovlašćenja da nameće, odlukama, krivične zakone, obustavlja finansiranje iz budžeta i prijeti izabranim zvaničnicima, i sve to bez saglasnosti ovog ili bilo kog parlamenta, ovog naroda ili međunarodnog tijela koje bi navodno trebalo da uređuje njegovu funkciju.
To nije samo kršenje Dejtona.
Ovo je kršenje svih načela demokratske uprave.
A ipak, samo zato što smo na to ukazali – zato što smo tražili da se Dejton poštuje – rukovodstvo Republike Srpske je sankcionisano, osuđeno, izolovano i optuženo.
Ali, da budemo jasni: ovdje nije riječ o jednom čovjeku. Kristijan Šmit nije uzrok. On je lice sa plakata. Lice sa plakata generacija “graditelja država” koji ne djeluju vojnim sredstvima, nego dekretima.
Ne tenkovima, nego kulturom elimenacije. Ne diplomatijom, nego zloupotrebom prava – pri čemu koriste privid legalnosti da unište suštinu prava. Ovo čemu danas svjedočimo nije odgovornost. To je ideološko nametanje.
To je ono što se dešava kada strani, neizabrani zvaničnik koristi samoproklamovana ovlašćenja da ukloni izabrane zvaničnike koji se usude da kažu “ne”.
To je ono što se dešava kada se demokratija tretira ne kao volja naroda, nego kao formalnost u svrhu ispunjavanja želja i stavova onih koji se smatraju višim bićima.
I ovdje, dozvolite mi da se na trenutak obratim sa važnom porukom – našim bošnjačkim komšijama, našim hrvatskim partnerima, i našim prijateljima u Sarajevu: Ono za šta se danas zalažemo nije samo u interesu Republike Srpske.
Vladavina prava, nepovredivost sporazuma i princip saglasnosti – to nisu etnička pitanja. To su univerzalne vrijednosti.
Kada branimo Dejton, mi ga branimo za sve u Bosni i Hercegovini – jer čim se jedan dio sporazuma ignoriše, svaki dio može doći na udar.
Čim jedan strani, neizabrani zvaničnik može sam da određuje šta je zakon, niko više nije zaštićen — ni Srbin, ni Bošnjak, ni Hrvat.
Zato kada kažemo da se moramo vratiti osnovama, mi ne tražimo izolaciju. Mi tražimo da ponovo okupimo zemlju oko izvornog zavjeta – dogovora koji smo svi potpisali.
Ako mir treba da traje, on mora biti izgrađen na pravu, a ne na pritisku. Na saglasnosti, a ne na prinudi.
Na dijalogu, a ne na dekretima. Visoki predstavnik može da tvrdi da brani Dejton.
Ali svaka njegova odluka ga je podrila. Zato danas kažemo: vrijeme je da budemo načisto, ova ustavna kriza može da se riješi samo ako se poništi sve što je Šmit nametnuo.
Vrijeme je da Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija glasa o legitimnosti imenovanja Kristijana Šmita, „za” ili „protiv”. Neka ga međunarodna zajednica potvrdi – ili odbaci.
Smognimo hrabrosti da se suočimo sa istinom. Јer BiH i mir ne može opstati na laži.
Dame i gospodo,
Ono što danas proživljavamo u Bosni i Hercegovini nije nešto što je specifično samo za nas.
Ono što proživljavamo – ova kampanja uklanjanja izabranih lidera, redefinisanja pravnih tekstova, delegitimizacija narodne podrške – dio je šireg obrasca koji je u novije vrijeme prisutan u mnogim demokratijama širom svijeta.
Od Brazila do Mađarske, od Rumunije do Sjedinjenih Američkih Država, i da, ovdje u BiH, svjedoci smo veoma opasne pojave.
Novog oblika političkog ratovanja.
Kulture ukidanja – koja se primjenjuje ne samo na mišljenje, nego i na suverenitet. Agresije nepravnim sredstvima – zloupotrebe prava u cilju ostvarivanja političkih ciljeva. Budimo otvoreni. Protiv mene su uvedene sankcije.
Prijete mi hapšenjem.
Predstavljaju me kao negativca oni koji odbijaju dijalog, a umjesto toga pokušavaju da ga uguše. Ali, nisam ja prava meta.
Prava meta je narod koji me je izabrao. Građani Republike Srpske. Birači koji su, na slobodnim i fer izborima, dali povjerenje viziji suvereniteta unutar Bosne i Hercegovine, a ne podređenosti stranom diktatu.
Dozvolite mi da ovdje kažem nešto što će, nadam se, čuti i naši kritičari:
Možete mi uvesti sankcije. Možete me zabraniti. Možete pokušati da me strpate u zatvor. Možete čak pokušati da me ubijete prilikom hapšenja.
Ali nijedan lider Republike Srpske – ni danas, ni sutra, ni ikada – neće se odreći prava na našu grudu, niti će ići protiv onog što je dogovoreno u Dejtonu, dakle Ustava BiH.
A ako je to test “pogodnosti”, onda nikada nećete imati pogodnog srpskog lidera.
Nikada.
Јer ovdje nije riječ o meni. Ovdje je riječ o mandatu naroda. Ovdje je riječ o demokratiji. Demokratija ne znači slaganje sa Briselom. Demokratija ne znači prihvatanje najnovijeg tumačenja nekog neizabranog izaslanika. Demokratija ne znači uklanjanje izabranih lidera zato što su “nezgodni”.
Јa sam izabran. Vlada je izabrana. Narodna skupština je izabrana.
Zato, uz uvažavanje, poručujem našim prijateljima u Evropskoj uniji i svakoj ambasadi koja je više vremena provela pišući saopštenja za javnost nego čitajući Dejton: vi ne određujete našu demokratiju.
Naš narod je određuje.
Kažemo im: čitajte Ustav BiH, niste vi dužni da ga tumačite niti je ikada bio bilo koji visoki predtavnik, a pogotovo ne ovaj lažni.
Dozvolite mi da još jednom jasno ponovim:
– Mi ne odbacujemo Bosnu i Hercegovinu, onu ustavnu, ugovorenu.
– Mi ne prijetimo miru.
– Mi ne pozivamo na jednostrane poteze ili otcjepljenje.
Mi samo odbijamo da živimo u sistemu u kojem ugovor koji smo potpisali mijenjaju drugi, a posljedice nameću nama.
Mi kažemo “ne” – ne miru, nego bezakonju pod krinkom reforme.
Mi kažemo “ne” – želimo saradnju, nećemo nametanja koja se nazivaju demokratskim, ali nemaju nikakav demokratski legitimitet.
Mi vjerujemo u dijalog. Zato i pozivamo na dijalog. Vjerujemo u Dejton. Zato ga i branimo. I vjerujemo u demokratiju.
Zato se ne bojimo da govorimo. Svijet se ne može uređivati tako što će se ućutkivati oni koji misle drugačije. BiH se ne može stabilizovati brisanjem autonomije jednog od njena dva osnivačka entiteta.
A naša budućnost ne može se graditi na ideji da je samo jedan politički stav prihvatljiv — onaj koji je odobrio neizabrani i pravno nepotvrđeni strani zvaničnik.
Poštovani građani,
Govorili smo o Dejtonu – sporazumu.
Govorili smo o Šmitu – samozvancu.
Govorili smo o demokratiji – kao načelu.
Sada, dozvolite da progovorimo o stvarnom pitanju koje se nalazi u samom središtu ove oluje: Zemljištu. Imovini. I resursima ispod površine.
U posljednjih nekoliko godina, obimna geološka istraživanja potvrdila su ono što smo dugo naslućivali:
Republika Srpska leži na ogromnim rezervama kritičnih minerala – uključujući litijum, bor, stroncijum, natrijum i kalijum.
To nisu obični minerali. To su strateški resursi. Neophodni su za električna vozila, odbrambene sisteme, skladištenje energije i napredne tehnologije – kod nas, u Americi, u Evropi i širom svijeta.
Posebno su značajna naša nalazišta u loparskom bazenu, koji jedan od najperspektivnijih neiskorišćenih ležišta litijuma i bora u Evropi – ako ne i u svijetu.
A za razliku od drugih lokacija koje se suočavaju sa ratom, nestabilnošću ili otporom lokalnog stanovništva – mi imamo geološki potencijal, društvenu stabilnost i političku volju da ih odgovorno razvijamo.
Zapitajte se:
– Zašto se Kristijan Šmit pojavio 2021. godine upravo u trenutku kada su geološki stručnjaci potvrdili ova nalazišta?
– Zašto je, nakon godina takozvane neutralnosti, pokrenuo kampanju kriminalizacije Zakona o imovini Republike Srpske, obustavio finansiranje iz budžeta naše stranke i zaprijetio našim institucijama?
– Zašto tolika žurba – toliki očaj – da se vlasništvo nad imovinom i resursima prebaci sa entiteta na Sarajevo?
Odgovor je jednostavan: minerali znače novac, i minerali znače moć.
Ovdje se ne radi o ustavnoj reformi. Ovdje se ne radi o evropskim vrijednostima. Ovdje se čak ne radi ni o Dejtonu. Ovo je borba za kontrolu nad strateškim prirodnim resursima na evropskom kontinentu.
Dozvolite mi da budem sasvim jasan: Republika Srpska se ne protivi saradnji.
Republika Srpska se ne protivirazvoju. I svakako nismo protiv toga da korist od ovih resursa podijelimo sa našim partnerima.
Vjerujemo – i danas to potvrđujemo – da ova mineralna bogatstva treba da koriste svim građanima, bez obzira na nacionalnu pripadnost, političku stranku ili mjesto prebivališta u Republici Srpskoj.
Ali ono što ne možemo prihvatiti jeste sistem gdje:
– vlasništvo treba da bude oduzeto našim institucijama dekretom stranog, neizabranog zvaničnika – u suprotnosti s Dejtonom;
– ovaj lažni Šmit djeluje kao agent za nekretnine u interesu svojih mentora koji bi za ništa dobili sve;
– I gdje se nivo BiH, formiran u Dejtonu radi koordinacije, instrumentalizuje kao sredstvo za sticanje vlasništva, a radi izvlačenja bogatstva od naroda koji žive na toj zemlji.
To nije razvoj. I to nije mir. To je očigledna prevara bezočna eksproprijacija.
A nijedan narod – nijedna demokratija – ne bi to prihvatili.
Sada, dozvolite mi da se obratim Vašingtonu. Znamo da su Sjedinjene Američke Države duboko zabrinute zbogstrateške zavisnosti od kineskih minerala.
Znamo da je administracija predsjednika Trampa prioritet dala vraćanju i obezbjeđivanju lanaca snabdijevanja kritičnim mineralima kroz partnerstva sa prijateljskim državama.
Znamo da su SAD istraživale mogućnosti saradnje u Ukrajini, Јužnoj Americi i Africi — sa većim ili manjim uspjehom.
Zato danas, po prvi put, javno izjavljujem: Republika Srpska je spremna da istraži partnerstvo u oblasti strateških minerala sa Mađarskom i Sjedinjenim Američkim Državama.
Spremni smo da ponudimo vrijednost. Spremni smo da ponudimo transparentnost. Spremni smo da ponudimo saradnju zasnovanu na suverenitetu – a ne na korupciji, ne na ratu, ne na manipulaciji.
Dajte nam slobodu, potvrdite naš već postojeći suverenitet, garantujte dejtonski ugovor, našu političku samostalnost i nezavisnost – i mi smo partneri.
Dajte da dogovorimo okvir koji poštuje:
• dejtonsku strukturu,
• ustavne nadležnosti entiteta koje je precizirao Ustav BiH član 3. Ustava BiH – Pravni poredak i nadležnosti institucija
a) Sve vladine funkcije i ovlaštenja koja nisu ovim ustavom izričito povjerena institucijama BiH pripadaju entitetima
• i jednako dostojanstvo svih naroda u Bosni i Hercegovini.
Hajde da to učinimo na ispravan način – ne na Šmitov način. Јer mi vjerujemo u partnerstvo – ali samo u ono koje počinje poštovanjem prava i saglasnosti.
Dame i gospodo,
Vratimo se sada tamo gdje je ovo obraćanje i počelo. Ovo nije poziv na pobunu. Ovo nije prijetnja miru. Ovo nije — kako će neki tvrditi – projekat podjele. Ovo je poziv na povratak. Povratak ravnoteži. Povratak saglasnosti. Povratak Dejtonu — onakvom kakav je potpisan.
Ali, mi smo takođe realni. Znamo da je prošlo dosta vremena. Znamo da je vrijeme prošlo. Ne pretvaramo se da je BiH 2025. ista kao što je bila 1995. godine. Zato danas Republika Srpska iznosi prijedlog – a ne zahtjev.
Predlažemo strukturiran, vremenski ograničen dijalog strana potpisnica Dejtonskog sporazuma.
– Dijalog koji se ne vodi dekretom, već uz posredovanje diplomatije.
– Dijalog koji se ne odvija tajno, već uz punu transparentnost.
– Dijalog koji postavlja jedno jednostavno pitanje: Kako narednih 30 godina mira učiniti boljim od prethodnih?
Ako odgovor na to pitanje podrazumijeva izmjene Dejtonskog sporazuma — onda hajde da o tome razgovaramo – otvoreno i iskreno.
Koristeći instrumente koje sam Dejton predviđa vezano za:
– izmjene Ustava,
– parlamentarni dogovor,
– komisije sa predstavnicima različitih strana,
– i saglasnost dva entiteta i sva tri naroda – kao što Dejton i zahtijeva.
Ali, odbacimo jednom za svagda ideju da jedan strani birokrata, ili jedno neizabrano vijeće, može nametnuti ustavne promjene bez saglasnosti. I to nije mir. To nije pravo.
To je kolonijalizam pod maskom izgradnje države. Sve je to prevara, laž.
Dozvolite mi da kažem nešto što će odjeknuti u Vašingtonu. Ne možemo očekivati da Sjedinjene Američke Države rješavaju naše probleme. I ne tražimo to od njih.
Mi ne vjerujemo u trajnu zavisnost. Ne vjerujemo u eksperimente izgradnje države. I ne vjerujemo da je Bosna i Hercegovina projekat.
Ona je ugovorom u Dejtonu, Ustavom BiH, utvrđena kao zajednička tvorevina.
Kako je predsjednik Tramp rekao u svom istorijskom obraćanju prošle sedmice u Rijadu: “Rođenje modernog Bliskog istoka nije došlo od zapadnih intervencionista … već od samih naroda tog regiona”.
Neka tako bude i s nama. Hajde da započnemo Dejton modeliran – ne u suprotnosti sa prošlošću, već kao njeno ispunjenje. Hajde da preuzmemo odgovornost – ne za sukob, nego za dijalog.
Hajde da budemo generacija koja će obnoviti slovo Dejtona – i ostaviti iza sebe Šmitove dekrete, lekcije iz Brisela i neuspjele eksperimente onih koji ovdje nikada nisu živjeli.
Uvaženi poslanici ove skupštine,
Do sada sam govorio o onome u šta vjerujemo, šta odbacujemo, a šta predlažemo.
Sada dozvolite da govorim o tome s kim tražimo partnerstvo. Mi tražimo Sjedinjene Američke Države— ne kao protivnika, ne kao okupatora, ne kao arbitra.
Tražimo Ameriku onakvu kakva je bila 1995. godine – i kakva ponovo može biti 2025. godine. Kao garanta mira, partnera u razvoju i zaštitnika našeg suvereniteta.
Јer upravo su Sjedinjene Države kreirale Ustav BiH. Sjedinjene Države su nas dovele do Ustava BiH, do mira u Dejtonu.
I Sjedinjene Države, danas, a ne Brisel, još uvijek razumiju vrijednost dogovora koji funkcioniše, za razliku od ideologije koja ne uspijeva. Vjerujemo u ono što je potpredsjednik DŽej Di Vans nedavno rekao: da su se Evropa i Amerika postale previše komotne u bezbjednosnom okviru tokom proteklih 30 godina – okvir koji je rođen u Klintonovoj eri, koji su postavili oni koji žele da grad države, a sada potpuno nesposoban da odgovori na izazove narednih 30 godina.
Slažemo se. Bosni iz 1995. bio je potreban mir – i dobili smo ga.
Bosni iz 2025. potrebne su reforme – stvarne, zakonite, demokratske reforme.
A za to nam je potrebno da se vratimo osnovama – temeljima koji su u prvom redu učinili Dejton snažnim.
Republika Srpska je spremna – danas, sutra i u budućnosti – da bude pouzdan partner Sjedinjenim Američkim Državama, EU i Rusiji.
Mi ne tražimo strane trupe. Mi ne tražimo razvojnu pomoć.
Otvoreni smo za dijalog i saradnju koja poštuje Dejton, donosi korist svim narodima u Bosni i Hercegovini, i podržava napore Amerike da smanji oslanjanje na nestabilne ili neprijateljske regione tako što će diversifikovati i osigurati lance snabdijevanja kritičnim mineralima.
Uvaženi predsjedniče Narodne skupštine, uvaženi poslanici, građani Republike Srpske i prijatelji širom svijeta,
U svakoj generaciji dođe trenutak kada narod mora da bira, ali ne između rata i mira, nego između istine i komfora.
Ovo je taj trenutak.
Nismo ovdje da rušimo ono što je Dejton izgradio. Ovdje smo da to zaštitimo – od onih koji su zaboravili šta je Dejton.
Nismo ovdje da razgrađujemo Bosnu i Hercegovinu.
Ovdje smo da podsjetimo svijet šta ona zaista jeste: složena suverena zemlja, sastavljena od dva entiteta i tri naroda — koje povezuje dogovor i kojima se ne upravlja dekretima.
I nismo ovdje da pozivamo na nezavisnost.
Pozivamo na međuzavisnost zasnovanu na ravnopravnosti, saglasnosti i ustavnom poretku.
Dopustite da završim jednim zavjetom – ne samo građanima Republike Srpske, već svakom Bošnjaku, svakom Hrvatu, svakom Srbinu, svakom građaninu ove zemlje: mi ne tražimo ništa što je vaše.
Samo tražimo da nam se ne oduzima ono što je naše. Spremni smo da gradimo budućnost u kojoj će sve zajednice napredovati.
U kojoj će kritični minerali biti iskorišćeni za razvoj cijele zemlje, a ne za bogaćenje pojedinaca. U kojoj niko neće biti ućutkivan, i niko neće biti krivično gonjen zato što brani sporazum koji smo svi potpisali.
Hajde da razgovaramo. Hajde da slušamo. Hajde da razgovaramo – odvažno, bez prisile. I dajte da počnemo odmah.
Formalno predlažemo da sve strane potpisnice Dejtonskog sporazuma otpočnu strukturiran i dobronamjeran dijalog — sa ciljem da se vratimo izvornom tekstu, namjeri i strukturi Dejtonskog mirovnog sporazuma, te da svaka eventualna izmjena bude razmatrana isključivo kroz zakonske mehanizme i uz saglasnost, kako sam Dejton i predviđa.
Ovo nije poziv na razgrađivanje Bosne i Hercegovine. Ovo je poziv na njeno vraćanje – vraćanje na njene ustavne osnove.
Da se prilagodi samo u mjeri u kojoj postoji saglasnost. I na potvrdu istine da se mir ne može održati kroz pritisak, kažnjavanje ili dekrete – već isključivo kroz uzajamno uvažavanje i dogovor.
Građanima Republike Srpske: Ovo je naš trenutak. Ne da idemo u bitku, nego da ustanemo. Ne da protestujemo, nego da vodimo.
Ne da pogoršamo situaciju, nego da obnovimo razgovor o Dejtonu i njegovoj obnovi. Dejton nije napuštanje mira.
To je ulazak u sljedeće poglavlje. Svijetu, a posebno Sjedinjenim Američkim Državama kažemo: mi nismo vaš problem. Mi smo vam partner – ako nas prihvatate. Ne tražimo od vas da rješavate naše političke probleme.
Samo tražimo da se sjetite sporazuma čiji ste autor – i da nam pomognete da mu se vratimo.
Spremni smo da doprinesemo vašim strateškim ciljevima – minerali, stabilnost i legitimna diplomatija.
Sve što tražimo zauzvrat jeste da se pridržavate onih istih odredbi koja su Dejton učinila mogućim: saglasnosti, ustavnosti i suvereniteta.
Učinimo da Dejton ponovo funkcioniše. Učinimo ga opet stvarnim. Učinimo ga opet našim.
Prijateljima u Evropi – naročito onima koji se sjećaju teško naučenih lekcija istorije – kažem sljedeće: Znamo da Evropa nije monolitna.
Znamo da u Evropi postoje oni koji razumiju da stabilnost ne nastaje ućutkivanjem izabranih lidera, nego jačanjem institucija, izgradnjom uzajamnog poštovanja i podrškom dijalogu umjesto diktatu u BiH.
Znamo da neki od najglasnijih zagovornika suvereniteta i reforme danas dolaze upravo iz Evrope – lideri koji znaju šta znači braniti svoju državu, dok istovremeno zajednički rade na očuvanju mira.
Tim liderima – i svakom evropskom partneru koji želi budućnost zasnovanu na ravnopravnosti, pravu i uzajamnom uvažavanju – naša vrata su otvorena.
Hajde da radimo zajedno – ne da izbrišemo Dejton, već da ga vratimo. Hajde da izgradimo Evropu u kojoj se sporazumi poštuju, razlike uvažavaju, a suverenitet ne tretira kao prijetnja – već kao temelj saradnje.
Hajde da tim putem krenemo zajedno – sa partnerima u Sarajevu, sa prijateljima u Americi, Evropi, Rusiji i Kini sa saveznicima u istini i pravu i sa punim dostojanstvom slobodnog naroda koji svoju budućnost nikada neće dati u ruke nikome osim sebi.
Ovdje je mjesto i da se zahvalimo Rusiji koja nikada nije napustila podršku slovu Dejtonskog sporazuma.
Principijelna dosljedna politika Moskve omogućila je da se iznova ukaže na poštovanje međunarodnih ugovora, odbaci miješanje u unutrašnje stvari drugih država i intervencionizam koji je vladao na bazi pravila.
Ostajemo partneri u svemu tome.
Kini za principijelno i politički neutralno postupanje, za dosljednost u djelovanju u Savjetu bezbjednosti po pitanjima vezanim za BiH.
Želimo saradnju sa svima. Garantima Dejtonskog sporazuma SAD, Rusiji, EU, Francuskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, hvala, i poziv:
Dozvolite nam naš dogovor, zatvorite OHR, visokog predstavnika, podržite da u Ustavnom sudu rade domaće sudije.
Vrijeme za to je već odavno isteklo.
Bošnjacima:
Prihvatite BiH sporazuma i dogovora; Izdignite se u narod suverenitete, a ne podanika. Prihvatite legitimne, voljom većine izabrane predstavnike Srba i Hrvata. Ne mrzite, dogovorite se sa nama i Hrvatima i održite dogovor. Prestanite klevetati po svijetu, nećete nas pobijediti i poraziti.
Dozvolite da vas poštujemo, tako što ćete vi poštovati nas. Poštujte i prihvatite Republiku Srpsku da bi mi prihvatili BiH. Odrecite se rata, živimo u miru. Mi vas ne mrzimo ali vas nećemo za gospodara. I vama bi to bilo previše.
Hrvatima u BiH:
Poštujemo vas, poštujte i vi nas, vaša/naša prava. Teška nam je istorija i pamtimo zla u njoj. Niko tu nije slavan.
Podržaćemo vaše ciljeve kao konstutivnog naroda i pravo na jednakost naroda. I mi Srbi, nećemo građansku BiH koja bi nas preglasala i dovela do uništenja. Budimo zajedno u političkoj borbi da ne bi posebno shvatili da je kasno. Razumijemo vas ali smanjite tu evropsku brzinu. Prvo rješimo probleme među nama: Bošnjacima, Hrvatima i Srbima.
Srbima:
Mi smo za dogovorenu BiH, dva entiteta i tri naroda. Tražimo i očekujemo naša prava stečena Ustavom BiH. Јedinstvo po svaku cijenu nas Srba, mir među nama samima. Ne dozvolite zabludama braćo Srbi da vas drugi koriste na našu štetu i odbace.
Mi smo suveren državotvorni narod. Naš cilj je naša Republika Srpska. Živio mir i dogovor u BiH. Živjela Republike Srpska. Živjela Srbija.
(rtrs)