Smeđe mramoraste stjenice, u narodu poznatije kao smrdibube, proteklih godina na poljoprivrednim usjevima u Republici Srpskoj pričinjavaju štetu koju je teško procijeniti, ali je sigurno da najviše trpe voće i povrće, rečeno je Srni u nadležnim institucijama zaduženim za sprovođenje programa posebnog nadzora štetnih organizama u biljnoj proizvodnji.
Pomoćnik ministra poljoprivrede Republike Srpske Saša Lalić kaže da je borba sa stjenicama teška jer su se namnožile, te da je nezahvalno navoditi nominalni iznos štete koju pričine.
On je naveo da su struka i nauka predvidjeli mjere koje se odnose na tretiranje ove štetočine.
Prodekan za naučno-istraživački rad i međunarodnu saradnju Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Banjaluci Branimir NJežić pojasnio je da efikasna borba protiv stjenica podrazumijeva nadzor, kao i primjenu mehaničkih mjera, kao i prirodnih preparata, hemijskih sredstava i biološke kontrole.
On kaže da je važno pratiti prisustvo stjenice koje se vrši vizuelnim pregledom ili postavljanjem feromonskih klopki.
“U pravilu na insekticide su osjetljiviji niži razvojni stadijumi. Kod nas nema registrovanih insekticida za njihovo suzbijanje, ali određeni efekat može imati primjena sredstva namijenjenih za suzbijanje drugih štetnih insekata”, rekao je NJežić.
NJežić je naveo da su u praksi efikasnost pokazala eterična ulja mente, metvice, ekstrakti bijelog luka, ljuta paprika i cimet.
“Neka sredstva koja su registrovana kao ojačivači biljaka imaju repelentno dejstvo. U ovim slučajevima preporučuje se prethodno pranje biljaka vodom da bi se sprali prirodni feromoni koje su ostavile pojedini insekti, a privlače ostale jedinke iste vrste. Gajenje mahunarki u blizini proizvodnih površina može poslužiti kao atraktant gdje se onda primjenjuju mjere suzbijanja”, dodao je NJežić.
Prema njegovim riječima, najelegantnija mjera suzbijanja stjenica je primjena parazitskih osica, koje polažu jaja u jaja stjenica u kojima se onda razvijaju larve osica, te se tako sprečava razvoj ove štetočine.
“Smeđu mramorastu stjenicu parazitira samurajska osica koja nije dostupna komercijalno, ali istraživačke institucije vrše uzgoj i introdukciju ovih stjenica u prirodnu sredinu, gdje se one šire i smanjuju brojnost štetnih stjenica. Kod nas ove vrste nisu dostupne, jer postoji trenutno i zakonsko ograničenje za uvoz organizma za biološku kontrolu”, rekao je NJežić.
On je naveo da stjenice napadaju više stotina biljnih vrsta, a najveću štetu prave na povrću i voću, ali i na ratarskim kulturama.
“Velika šteta može nastati na kruški, jabuci, trešnji, lješniku, paradajzu, paprici, soji, kukuruzu. Štetu pričinjavaju sisanjem sokova biljaka i ubrizgavanjem enzima u biljno tkivo koji mogu dovesti do deformacija plodova. Obim štete zavisi od klimatskih uslova, faze razvoja biljke i insekata i primjene mjera suzbijanja”, istakao je NJežić.
Na ovim prostorima zelena stjenica je autohtona, dok je smeđa mramorasta stjenica prisutna od 2017. godine i porijeklom je iz Kine.
Povećanje brojnosti ovih vrsta se pripisuje toplijim i vlažnijim zimama, vlažnijim proljećima, malom broju prirodnih neprijatelja, kao i većem prometu robe i putovanjima ljudi.
Stjenice u jesen traže pogodno mjesto za prezimljavanje tako da često ulaze u kuće i stanove, zbog čega se savjetuje zatvaranje svih otvora i postavljanje mrežarnika na prozore.
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske godinama unazad podržava sprovođenje programa posebnog nadzora štetnih organizama, a ta podrška je sa prvobitnih 500.000 KM podignuta na 800.000 KM, da bi posljednje dvije godine iznosila milion KM.
Programi se sprovode od 2010. godine, a jedan od rezultata je bio 2015. godine kada je od EU dobijeno zeleno svjetlo za izvoz krompira na njeno tržište.
Nadležne institucije u Republici Srpskoj prate oko 70 karantinskih štetnih organizama, doneseno je oko 27 programa, a jedan od njih se odnosi na praćenje smeđe mramoraste stjenice.
(srna.rs)