MEDICINSKE SESTRE I TEHNIČARI DOMA ZDRAVLJA BIJELJINA
Tihe ruke koje spašavaju živote
Bijeljinski Dom zdravlja je zdravstvena ustanova sa dugom tradicijom, ali i jasnom vizijom budućnosti, vizijom u kojoj je pacijent u centru pažnje, a timski rad, stručnost i humanost, temelji su na kojima gradimo svaki dan, kaže za ,,Semberske novine’’ direktor ove ustanove, primarijus dr Danijela Đukin.
-Upravo zato posebno ističem ulogu medicinskih sestara i tehničara, koji su srce naše ustanove. Njihova svakodnevna posvećenost, humanost, profesionalizam i spremnost da pomognu u svakom trenutku, predstavljaju neprocjenjivu vrijednost za sve naše pacijente i za cijeli zdravstveni sistem. Biti direktor ustanove kao što je ova, znači brinuti o svakom segmentu rada, od organizacije i unapređenja usluga, do stvaranja podržavajućeg i podsticajnog okruženja za sve zaposlene. Svjesna sam da bez motivisanih i stručnih zaposlenih nema ni kvalitetne zdravstvene zaštite. Zato ulažemo napore u kontinuiranu edukaciju, modernizaciju opreme i poboljšanje uslova rada za sve zaposlene’’, kaže Đukinova.
Glavna medicinska sestra Doma zdravlja Tatjana Perić, ističe da “biti glavna sestra u ustanovi kao što je ova, znači mnogo više od rukovođenja”.
-To znači biti oslonac, podrška i motivacija svojim kolegama u svakodnevnom radu. Svjesna sam odgovornosti koju nosim i nastojim da svakog dana budem uz svoje kolege, da prepoznam njihove potrebe, da radimo na poboljšanju uslova rada, ali i da ih inspirišem da vjeruju u sebe, svoju profesiju i njen značaj. Medicinske sestre i tehničari su temelj primarne zdravstvene zaštite, a moj zadatak je da im omogućim prostor za profesionalni rast i razvoj, bilo kroz interne edukacije koje redovno organizujemo, bilo kroz učešće u eksternim stručnim usavršavanjima. Zajedno gradimo kulturu u kojoj sestrinstvo ima svoje mjesto, glas i prepoznatljiv identitet. Stojim čvrsto uz svoje kolege, jer vjerujem da samo snažnim i podržanim timom možemo graditi kvalitetan i dostupan zdravstveni sistem u službi svih naših sugrađana”, kaže Perićeva i naglašava da je “priča o sestrinstvu u Domu zdravlja priča o ljudima, predanim, stručnim i hrabrim, te da joj je čast da svakog dana radi rame uz rame s njima”.
-U ovoj zdravstvenoj ustanovi svakodnevno rade ljudi koji se možda ne vide često u javnosti, ali bez čijeg znanja, posvećenosti i stručnosti savremeno zdravstvo ne bi moglo da funkcioniše. Među njima su laboratorijski tehničari, medicinski tehničari u službi hitne pomoći, medicinske sestre u porodičnoj medicini, kao i brojne druge kolege koje čine okosnicu zdravstvenog sistema”, kaže Perićeva.
Viši medicinski laboratorijski tehničar Tanja Jovanović, u laboratoriji radi od 2004. godine.
-Kada sam počela da radim, bilo nas je osmoro i analize su se radile ručno, bez računarskih sistema. Danas nas je 23, laboratorija je renovirana i potpuno digitalizovana. Koristimo savremene automatske analizatore, a rezultati se dostavljaju ljekarima elektronski, u roku od nekoliko sati“, kaže Jovanovićeva, koja trenutno obavlja funkciju glavne sestre laboratorijske dijagnostike. Ona dodaje da njen posao podrazumijeva organizaciju rada, kontrolu kvaliteta, edukaciju osoblja i komunikaciju sa drugim službama, ukratko, ona je karika koja povezuje sve elemente složenog laboratorijskog procesa. Iako ključna za postavljanje dijagnoze, laboratorijska struka, kako Jovanovićeva kaže, još nije dovoljno priznata.
-Naš rad je nevidljiv široj javnosti, ali bez tačnih laboratorijskih nalaza nema ni tačne dijagnoze. Često smo potcijenjeni, iako čak 70 odsto medicinskih odluka zavisi od laboratorijskih rezultata”, kaže Jovanovićeva. S druge strane, u Službi hitne pomoći, posao je drugačije prirode, dinamičan, nepredvidiv i emocionalno zahtjevan.
Medicinski tehničar Ahmed Mešanović, zaposlen u ovoj službi od 2019. godine, kaže da su dežurstva po 12 sati puna izazova.
-Moraš biti mirne glave i spreman na sve, infarkt, saobraćajne nesreće, teške traume. Svaka minuta je važna da se spasi život”, kaže Mešanović i naglašava važnost timskog rada, jer na terenu funkcionišu kao tim: doktor, tehničar i vozač.
-Nismo dovoljno priznati u društvu, a radimo najteže smjene. Bude i situacija kada je prekasno, kada ne možemo pomoći, i to je ono što ostavlja gorak trag”, iskreno kaže Mešanović i dodaje da mu svaki uspješan ishod, daje novu snagu i potvrdu da je izabrao pravi poziv.
Medicinska sestra Ranka Aničić, u Domu zdravlja radi 42 godine i sjeća se vremena kada su radili sa malo opreme i mnogo improvizacije, a danas u svojoj ambulanti koristi savremene aparate i suočava se s većim brojem pacijenata i više administracije.
-Suština mog posla je briga o pacijentu, njihovom psihičkom i fizičkom stanju. Medicinske sestre su često prva linija zdravstvene zaštite i njihova uloga je nezamjenjiva i neizostavna u svakom zdravstvenom sistemu. Najveći izazovi sa kojima se susrećemo su nedostatak osoblja i veliki priliv pacijenata, ali se nažalost, često susrećemo sa teškim sudbinama naših pacijenata, što ostavlja dubok trag u našim srcima. Ipak, ono što ostaje isto, jeste ljubav prema poslu i briga o svakom pacijentu”, kaže Aničićeva.
U timu posvećenih zdravstvenih radnika Doma zdravlja je i Dragana Marjanović, medicinska sestra porodične medicine, koja u ovoj ustanovi radi već dvije decenije.
-Prvih deset godina radila sam u Hitnoj pomoći, a tada nije bilo edukacija i učili smo u hodu. Danas se mnogo više ulaže u znanje, idemo na razne edukacije, i interne i eksterne”, kaže Marjanovićeva koja se dodatno obučavala za rad sestre u timu porodične medicine.
Za mene radni dan počinje osmijehom. Posao jeste težak, ali osmijeh i lijepa riječ često više liječe nego bilo koji lijek. Moj radni dan je veoma dinamičan, razgovori s pacijentima, kućne posjete, terapije i previjanja, a najčešće ga završavamo pisanjem izvještaja ili edukacijama unutar ustanove”, kaže Marjanovićeva koja je kroz svoj posao, imala priliku da prati čitave porodice.
-Često svjedočimo i sreći i tuzi, a razne sudbine ostavljaju trag i u našim srcima. Mi smo uvijek dostupni pacijentima, a nerijetko zanemarimo i vlastite potrebe”, kaže Marjanovićeva i citatom pojašnjava suštinu svog poziva.
-Činiti što niko drugi neće, na način na koji niko drugi ne može, uprkos svemu što nas okružuje i što prolazimo, eto, to znači biti medicinska sestra”, kaže Marjanovićeva za koju je, kao i za mnoge njene kolege, ovo profesija koja, kako kaže, “zahtjeva cjeloživotno učenje”.
-Nastojim da pratim nova dostignuća, nove tehnologije, jer samo tako možemo pružiti najbolju moguću njegu”, kaže Marjanovićeva.
Na kraju, bez obzira da li rade „iza kulisa“, kao laboratorijski tehničari, na prvoj liniji hitnih intervencija, u porodičnim timovima, ili u svakodnevnoj komunikaciji s pacijentima, ovi zdravstveni radnici, zajedno čine stub zdravstvene zaštite. Njihov rad je tih, ali neprocjenjiv. Njihova stručnost ne traži aplauze, ali ih svakako zaslužuju!
(semberija.info)