Na oko devet kilometara od magistralnog puta Bijeljina – Brčko, u selu Gornji Dragaljevac, nalazi se manastir Svetog arhangela Gavrila. Podignut je 1909. godine, a crkva posvećena Svetim apostolima Petru i Pavlu je četvrta crkva na ovom mjestu. Gradnja prve crkve vezuje se za 14. vijek, a posljednju je gradio majstor Ivan Ton. Za zvona ove crkve, rađena u Temišvaru, kaže se da su najčuvenija u okolini. Patos crkve je imitacija patosa Crkve Svete Sofije u Carigradu. Sama crkva je krstolika, a kompletan hram je urađen u duhu srpsko – vizantijskog graditeljstva.
U julu, 2009. godine, na Sabor Svetog arhangela Gavrila, obavljeno je osvećenje obnovljenog manastira i manastirske crkve i obilježena je stogodišnjica ove pravoslavne svetinje. Crkva u Gornjem Dragaljevcu zvanično je proglašena za manastir 1985. godine, dakle, prije 40 godina.
Ovih dana, uz blagoslov Mitropolita Fotija, posjetili smo Manastir u Gornjem Dragaljevcu. Ljubazno i domaćinski, novinara „Semberskih novina“ dočekala je nastojateljica Manastira, mati Teodora, podsjetivši nas na činjenicu da se u crkvenoj porti nalazi oltarski kamen na kojem je ispisano da potiče iz temelja prvobitne crkve koja je sagrađena još u četrnaestom vijeku, 1310. godine. Oltarski kamen pronašla je hadži – igumanija Ekaterina, u februaru 1999. godine.
Mati Teodora u Manastir Svetog arhangela Gavrila došla je uoči Sretenja Gospodnjeg, 2008. godine, i ovdje je već osamnaest godina. -Rođena sam u Gračanici kod Doboja. Inače, u manastir sam otišla 2000. godine i zamonašena sam u Manastiru Sretenje u Ovčarsko – kablarskoj klisuri. Opredijelila me ljubav prema Bogu, molitvi, tihovanju, tom nekom drugačijem životu od ovog koji se, inače, u svjetovnom životu živi. Ima taj trenutak u životu kada te Bog zove, kada to čovjek osjeti u srcu i duši. Onda slijede razgovori i savjeti sa starcima, obilazak manastira. U trenutku kada sam shvatila da je to moje opredjeljenje, odlučila sam da ostavim ovaj zemaljski i opredijelila se za monaški život. Vjera je ono što nas pokreće. To je Bog dao čovjeku i kada se to prihvati, onda ništa nije teško. Imamo posebna pravila, ritam života je ovdje drugačiji. Osnovno što nas pokreće je ta ljubav prema Bogu. Moj brat je sveštenik, dvije godine stariji od mene. Nakon što je on upisao Pravoslavni fakultet, ja sam krenula u Višu medicinsku školu u Zemunu. Korak po korak, učeći od njega, krenula sam i ja njegovim stopama. U Manastiru imamo još jednu monahinju i dvije iskušenice. Uvijek mi napamet padaju riječi: „Ako Hristos nije vaskrsnuo, zalud vjera naša“. Na taj način i naše odricanje, naša vjera, molitva, sve to ima jedan drugačiji i potpuniji smisao. Jevanđelje je snaga iz koje mi crpimo svoju vjeru, poštujući i uvažavajući riječi Božije. Uvijek se obradujemo posjetama vjernika, pogotovo mladih ljudi. Nedjeljom smo ovdje na bogosluženju, na liturgiji. Zidanje objekata, građenje novih sadržaja, sve je to manje bitno u životu. Nama je bitna ta živa Crkva, hrišćanska zajednica, ljudi koji su odani Manastiru. Imamo mlade majke koje imaju po četvoro ili petoro djece i svaka njihova posjeta za nas predstavlja neopisivu radost. Oni su uvijek spremni da nam pomognu oko posluženja u manastirskoj trpezariji. Imamo puno mladih vjernika iz Brčkog koji redovno dolaze u Manastir. Spremni su da se uključe u neku mobu, da pomognu kada zatreba da se nešto uradi, dolaze na slavu Manastira, na Sabor Svetog arhangela Gavrila. Imamo i manastirsko imanje sa stotinu i trideset dunuma zemlje i šume. Tu su i plasteniici, bašta, pčele. Ovom prilikom zahvalila bih se na bezrezervnoj podršci koju imamo od vladike, sadašnjeg mitropolita Fotija. Puno nam je pomogao u vrijeme izgradnje manastirskog konaka“.
Mati Teodora kaže da monaška misija ima smisla, ukoliko narod dolazi na bogosluženja i ukoliko posjećuje crkvu.
-Molimo se za mir u cijelom svijetu, radujemo se svakoj duši koja nam dođe u crkvu. Ukoliko vjerujemo da postoji život vječni, a postoji, onda smo mi tu radi spasenja duša svih nas, radi vjerovanja u jedan bolji život. U vremenima brzog življenja i novih tehnologija, kao društvo doživjeli smo mentalni nazadak. Nikad nismo imali više razvoda među bračnim parovima. Došlo je do stagnacije međusobne ljubavi i poštovanja među ljudima. To nije dobro, jer više nema moba, zajedničkih druženja, razgovora i normalne komunikacije. Povodimo se za navodnim vrijednostima zapadnog svijeta, kopiramo sve to, umjesto da se vratimo svome izvoru i svojoj vjeri, hrišćanskim i pravoslavnim vrijednostima i korijenima. Teško je odoljeti brojnim izazovima, ali, moramo svi mi učiniti dodatni napor da se neke stvari promijene“, kaže mati Teodora.
Šta kaže narodno predanje?
Narodno predanje kazuje da je prvu crkvu u Gornjem Dragaljevcu podigao kralj Milutin, na mjestu današnjeg manastira.
Slijedeći hronologiju događaja na ovim prostorima od prije stotinu i petnaest godina, dokaz te duge narodne i pravoslavne tradicije na području Gornjeg Dragaljevca je i sačuvana skica manastirske crkve iz 1908. godine, koju je projektovao Miloš Miladinović iz Sarajeva.
(semberija.info)