Svaka igračaka nosi različitu simboliku i socijalni uticaj. Lutke su postojale u gotovo svim kulturama, pravljene od drveta, tkanina, kostiju, itd. U mnogim kulturama korištene su za obrazovanje, rituale i mitološke predstave.
Svaki period prati pojava nekog fenomena u svijetu igračaka. Nekad su to bile barbike, pa super-heroji ( Betmen, Superman, Ninja kornjače, itd.) . Danas su to Labubu lutke.
Lutke više nisu samo igračke, postaju sredstvo socijalizacije, simulacije, simbolike konflikta ili lepote.
Psiholozi proučavaju uticaj lutaka na razvoj djece, sliku tijela, agresiju i kreativnost.
U 21. vijeku pojavljuju se lutke koje su edukativne , interaktivne i terapijske, ali i one koje to nisu.
Labubu su vilenjačka, nestašna stvorenja koja dolaze u obliku privjesaka za ključeve i figurica. Kreirao ih je umjetnik iz Hong Konga, Kasing Lung, koji je inspiraciju pronašao u nordijskim bajkama i europskom folkloru iz svog djetinjstva.
Proizvodi ih kineska firma Pop Mart, a dio njihove goleme privlačnosti leži u formatu “slijepe kutije” (blind box), gdje kupac ne zna koju će verziju ili boju dobiti, što dodatno pojačava uzbuđenje pri kupovini.
Popularnost im je eksplodirala do te mjere da su cijene za rijetke primjerke dosegle vrtoglave iznose, a osnovne figure kreću se od otprilike 14 eura, dok veće “mega” edicije koštaju i do 900 eura.
Kad su u pitanju popularne lutke (ili bilo koja druga „hit“ igračka), reakcije dece i roditelja mogu se posmatrati kroz nekoliko nivoa:interesovanja, frustracije, postavljanju granica i drugih pravila.
Posmatrano kroz sistemsku terapiju , to može biti:
- Privremena fascinacija – djeca vole sve što je popularno i to je normalno, to razvija njihovu radoznalost i interes.
- Emocionalna projekcija- lutka može postati “prijatelj”. Na taj način dijete konunicira sa sobom i okolinom.
- Socijalni aspekt –popularne lutke mogu često da dovedu do poređenja među djecom, Na taj način oni kroz razgovor uče o djeljenju, empatiji i socijalnim vještinama.
- Dugoročni efekat – veoma je važno da roditelj posmatra dijete u smislu da li je vezano za materijalne stvari ili razvija kreativne sposobnosti.
Poruka:
Sistmski pristup sugeriše da djetetovo ponašanje često reflektuje emocije ili potrebe, npr. dosadu, želju za pažnjom ili osećaj pripadnosti. Razgovarajte sa djecom, postavljajte im granice i budite otvoreni u razgovoru!
Ljubica Mlađenović – porodični savjetnik u edukaciji
(bndan.com)