Kompanija „Rakić Komerc“, porodična firma iz Batkovića, koja se već pune tri decenije, praktično, od 1995. godine, bavi proizvodnjom i prodajom konzumnih jaja i stočne hrane, odnedavno i proizvodnjom domaće tjestenine, jedna je od rijetko uspješnih privatnih kompanija u Bijeljini i Republici Srpskoj.
Ovo porodično preduzeće, na čijem čelu se, kao osnivači, nalaze bračni par, Rada, inženjer agronomije, i Savo Rakić, diplomirani ekonomista, a u stopu ih prate, po znanju, htijenju i požrtvovanju, sin Jovan, sa suprugom Tanjom i kćerka Dragana, dakle, ovo porodično preduzeće prepoznatljivo je po kontinuiranom razvoju i modernizaciji proizvodnih kapaciteta.
Razgovor sa Jovanom Rakićem, diplomiranim ekonomistom, zaduženim za ekonomsku analizu i razvoj, a upravo taj smjer je Jovan i završio na beogradskom Ekonomskom fakultetu, o razvoju i uspješnom poslovanju Kompanije „Rakić komerc“ vodili smo u objektu nove farme.
-U toku je posljednja faza instalacije opreme na novoj farmi. Tu su trenutno stručnjaci iz Italije i Portugala koji obavljaju posljednja testiranja. Nakon toga slijedi obuka naših radnika koji će raditi na farmi u kojoj će se odgajati jednodnevne pilenke do uzrasta kada koke nosilje počinju nositi jaja. Ovdje se koke ne drže u kavezima, već se slobodno kreću po „ambaru“ ili „staji“. Ovdje se uče kako da što bolje koriste prostor, uz određene stimulacije putem vjetra i svjetla. Pilenke koriste cijeli zapreminski prostor, polijeću i slijeću, uz simulaciju drveća i gnijezda u zatamnjenim prostorima gdje treba da nose jaja. Kapacitet ove farme je 40.000 jedinki. Nakon šesnaest do osamnaest nedjelja, odavde se jedinke prenose u druge objekte. Da bismo imali kontinuiranu proizvodnju jaja, tome prethodi odgoj koka nosilja.’’
S obzirom na to da je riječ o jednoj od najvećih kompanija za proizvodnju konzumnih jaja u BiH, Jovan Rakić kaže da „Rakić Komerc“ ovih dana aplicira za sticanje dozvola za izvoz konzumnih jaja u Evropsku uniju.
-Otvaraju nam se i tržišta CEFTE, kako sa konzumnim jajima, tako i sa jajčanom tjesteninom. Kada je riječ o zatvorenom proizvodnom ciklusu, od stočne hrane, preko konzumnih jaja, do domaće tjestenine, mi sada samo pokušavamo da tu „kružnicu“ uvećamo i da internalizujemo, du juče, eksterne rizike i da ih svedemo na interne. Trudimo se da sve procese ispratimo od početka do kraja. Sada smo u mogućnosti da otkupljujemo žitarice koje su sirove i koje se tek skidaju sa polja. Imamo uređaje za sušenje i grubo čišćenje žitarica, zatim za hlađenje i fino čišćenje žitarica. Puno smo investirali u sve to i stekli su se uslovi za osnivanje robnih rezervi. To su skladišta u kojima je žito iskontrolisano na prijemu i koje se može čuvati duže od deset godina. Imamo potpuno automatizovanu proizvodnju stočne hrane, a upravo fizički povezujemo dotok gotove hrane iz fabrike stočne hrane do samih farmi. Razvićemo proizvodnju šesnaestonedeljnih koka nosilica, a razmišljamo da u narednim godinama uđemo u projekat prerade stajskog đubreta u đubrivo. U pitanju je japanska tehnologija i značajan projekat u koji ćemo ući samo ukoliko pronađemo odgovarajuće partnere, poput Vlade, grada i EU fondova“.
Kompanija je do sada sve investicione projekte uspješno realizovala i u proteklih osam do devet godina iz EU i drugih izvora obezbijedila je podršku u iznosu od 1,3 miliona KM.
-Inače,„Kompanija „Rakić Komerc“ svrstava se u takozvane „konzervativne“ firme, jer su vlasnici kapitala istovremeno i upravljači kapitala, jer smo s velikim oprezom ulazili u nove investicione cikluse. Nismo koristili kredite, što je značilo nešto sporiji razvoj. Zbog toga sam išao na to da obezbijedim inostrane bespovratne izvore sredstava. Učestvovali smo u projektima, kao što su EU4 Agri, EU4Business i drugim fondovima koji su nas podržali. Imamo kontinuiranu podršku resornog ministarstva, odnosno Agencije za agrarna plaćanja. U protekle dvije godine bili smo dio tog projekta i nadam se da će se to održati i u narednom periodu. Podrška Vlade RS i resornog ministarstva puno znače firmama iz primarne proizvodnje koje posluju sa velikim rizikom. Što se tiče tržišta, permanentno pratimo stanje na farmama u EU. Njih glava puno manje boli nego nas. Mi smo prinuđeni da budemo i distributeri svojih proizvoda u tržne centre i proizvodne lance, dok se farmeri u EU bave isključivo proizvodnjom. Oni imaju centre za pakovanje i plasiranje proizvoda na jedno sabirno mjesto, dok mi ovdje kontaktiramo svaki STR i muku mučimo oko naplate. Iz godine u godinu sve je teže i teže. Tržište je jako senzibilno i osjeća se svako „podrhtavanje“ na terenu“.
Rakić kaže da cijene konzumnih jaja trenutno padaju, dok troškovi rastu.
-Ovo je berzanska roba i cijene se mijenjaju, bukvalno, svakodnevno. Sirovine se kupuju jednom godišnje. Ima puno i nelojalne konkurencije. Neke farme se gase, jer ne mogu istrpjeti tržišne pritiske. Jedna loša investicija može da izbriše sve ono pozitivno što je urađeno do tada. Zbog toga treba biti oprezan u ovim vremenima. Često se mijenja regulativa u oblasti osnovice za obračun poreza. Značajna sredstva svake godine uplaćujemo u Fond PIO. Neophodno nam je međusobno razumijevanje u ovoj oblasti. Na nesređenom tržištu, niko vam ne garantuje redovnu naplatu. Često posežemo za uzimanjem druge robe koja ima slabiji obrt u odnosu na ovo što mi proizvodimo“, ističe Jovan Rakić.
SVE TEŽE DOĆI DO DOBRIH RADNIKA
„Fluktuacija na tržištu radne snage sve je izraženija. Iz godine u godinu sve je teže pronaći radnike. Neko opštedruštveno nezadovoljstvo prebacuje se i na privredni teren. Izgubila se tolerancija i lojalnost na relaciji poslodavac – radnik. Obučite radnika i on nekako pregura zimu, a već na proljeće odlazi da radi neke povremene, kako on misli, bolje plaćene poslove. Još uvijek ne odustajemo od tog kulta radnika koji će kod nas zaraditi penziju. U vremenu mobilnosti ljudi žele da isprobaju više poslova. Ima i onih koji odu u inostranstvo, pa se vrate ovamo. Definitivno je jako teško planirati nove poslove. Trenutno imamo ljude iz inostranstva, iz Italije, Malezije, Holandije i Portugala koji obučavaju naše radnike na mašini za sortiranje jaja“, ističe Jovan Rakić.
Kontrola ispravnosti proizvoda na prvom mjestu
„U toj oblasti sarađujemo sa Veterinarskim institutom „Vaso Butozan“ iz Banjaluke koji u Bijeljini imaju svoje odjeljenje, te sa Veterinarskim zavodom „Teolab“ iz Dvorova. Radimo redovne analize na salmonelu, kao i briseve opreme. Bez svega toga ne bismo mogli izaći na tržište. Mi više od stotinu hiljada evra izdvajamo samo za vakcine koje ne garantuju da će životinje biti zdrave do kraja svog proizvodnog vijeka. Ima i farmi koje na tome štede, a time mogu ugroziti sve one koji poštuju epifiziološke mjere.
(semberija.info)