Globalne banke ponovo lome koplja oko klime
Jedna od najvećih ironija savremene finansijske industrije jeste jaz između onoga što bankari ističu u pogledu ESG standarda i onoga što finansiraju, kad govorimo o velikim globalnim
bankama. Najnoviji izvještaj međunarodnih ekoloških grupa pokazuje alarmantan preokret: 65 najvećih svjetskih banaka u 2024. godini plasirale su 869 milijardi dolara u projekte vezane za naftu, gas i ugalj – što je više od petine povećanja u odnosu na prethodnu godinu . Drugim riječima, dvije trećine ovih banaka je povećalo finansiranje fosilnih goriva za oko 162 milijarde dolara u poređenju s 2023. godinom . Taj rast dolazi nakon nekoliko godina pada ulaganja usljed klimatskih obećanja i inicijativa, te označava prekid dosadašnjeg trenda smanjenja finansiranja prljave energije.
Vodeće američke banke prednjače u ovom fossil fuel povratku. JPMorgan Chase je zadržao neslavnu titulu najvećeg svjetskog finansijera fosilne industrije – samo u 2024. posudili su oko 53,5 milijardi dolara projektima nafte, gasa i uglja . Odmah iza su Bank of America (oko 46 mlrd.) i Citigroup (oko 44,7 mlrd.), što znači da su sve tri značajno uvećale svoja izdvajanja (svaka za više od 10 milijardi više nego prethodne godine) . Te brojke potvrđuju sumornu činjenicu: globalne finansije su i dalje duboko u zagrljaju fosilnih goriva, uprkos javnim uvjeravanjima bankara da podržavaju ciljeve dekarbonizacije.
Obećanja o održivosti vs. stvarnost profita
Ovakav razvoj događaja dolazi u trenutku kada kompanije i investitori sve češće govore o ESG standardima (zaštita okoline, društvena odgovornost i korporativno upravljanje) i najavljuju tranziciju ka niskougljeničnim portfolijima. Međutim, ponašanje banaka govori suprotno. Rainforest Action Network (RAN), mreža za klimatsku pravdu koja stoji iza izvještaja, naglašava da banke povećavaju finansiranje „prljave“ energije upravo dok istovremeno mnoge od njih tiho odstupaju od klimatskih obaveza koje su pompezno preuzele na međunarodnim samitima . Podsjetimo, na konferenciji COP26 u Glasgowu 2021. mnogi finansijski giganti su se zakleli na neto-nula emisije i ograničavanje podrške fosilnim projektima. Danas, četiri godine kasnije, svjedočimo rapidnom povlačenju tih obećanja .
Nekoliko ilustrativnih primjera: Šest najvećih američkih banaka – uključujući JPMorgan, Citi i Bank of America – kolektivno je istupilo iz Net-Zero Banking Alliance, globalne inicijative banaka za dostizanje nultih emisija, pravdajući se regulatornim pritiscima . Istovremeno, neke od tih istih banaka su ublažile svoja interna pravila o finansiranju uglja. Primjera radi, Bank of America je krajem 2023. tiho revidirala svoju politiku kako bi omogućila ulaganja u nove elektrane na ugalj „uz pojačanu provjeru“, što je korak unazad u odnosu na ranije potpuno isključenje takvih projekata . Ovakvi potezi šalju jasnu poruku tržištu: profit i geopolitički interesi i dalje imaju prioritet nad zelenim agendama, uprkos svim ESG izvještajima i marketingu.
Energetska nesigurnost kao izgovor
Zašto baš sada dolazi do ovog porasta finansiranja fosilnih goriva? Jedan dio odgovora leži u globalnim potresima na energetskom tržištu. Rat u Ukrajini i geopolitičke tenzije uzdrmali su isporuke energenata, naročito u Evropi, što je dovelo do rekordnih cijena gasa i nafte tokom 2022. i 2023. godine. Pojam energetske sigurnosti iznenada je potisnuo klimatske brige. Zapadne zemlje, u strahu od nestašica, privremeno su se vratile starim navikama – od ponovnog pokretanja termoelektrana na ugalj u Evropi, do sumanutog investiranja u nove terminale za tečni gas (LNG) širom svijeta. Globalne banke su tu osjetile priliku. Prema analizi tržišta, značajan dio povećanog finansiranja u 2023–24. išao je upravo u LNG projekte – kroz pozajmice i obveznice za izgradnju novih terminala, plinskih polja i infrastrukture za transport gasa . Banke su ovo predstavile kao podršku energetskoj stabilnosti u kriznim vremenima; kritičari, pak, ističu da je riječ o izgovoru da se ubrizga još kapitala u fosilni sektor dok su cijene visoke.
Važno je naglasiti: ova ulaganja možda kratkoročno ublažavaju cjenovni šok, ali dugoročno nas udaljavaju od klimatskih ciljeva. Međunarodna agencija za energiju (IEA) jasno upozorava da za održavanje zagrijavanja ispod 1,5°C ne smije biti novih naftnih i plinskih projekata . Svaki novi gasovod ili naftno polje gradi se da traje decenijama, zaključavajući nas u obrasce emisija koji su nespojivi s Pariškim sporazumom. Ipak, logika kratkoročnog profita, poduprta panikom oko sigurnosti snabdijevanja, trenutno preteže u upravnim odborima banaka.
Permska dolina – simbol raznolikosto finansijera
Najveće povećanje finansiranja fosilnih projekata bilježi se u Sjedinjenim Državama, što nije iznenađenje s obzirom na ulogu američkih banaka. No, posebnu pažnju privlači Permska dolina u Teksasu – najveće svjetsko ležište nafte i gasa iz škriljaca – koja je postala epicentar novog investicionog buma. U 2023. i početkom 2024. zabilježeni su rekordni poslovi spajanja i preuzimanja među naftnim i gasnim kompanijama u Permskoj dolini, u ukupnoj vrijednosti višoj od 100 milijardi dolara . Giganti poput ExxonMobila i Chevrona pokupovali su manje operatere (npr. Exxon je najavio preuzimanje kompanije Pioneer Natural Resources za 60 mlrd. USD, Chevron kupovinu Hess-a za 53 mlrd.), konsolidujući rezerve za nadolazeće godine. Ove megaspajanja prate i ogromni krediti i aranžmani koje Wall Street rado facilitira – i profitira na njima.
Štaviše, banke ne finansiraju samo velike korporativne akvizicije, već i direktno ubrizgavaju novac u širenje proizvodnje fosilne energije. Prema podacima RAN-a, među pojedinačnim kompanijama koje su dobile najviše svježeg kapitala od banaka prošle godine našao se i Diamondback Energy – naftno-plinski operater čije su glavne aktivnosti upravo u Permskoj dolini. Diamondback je u 2024. obezbijedio nevjerovatnih 20,9 milijardi dolara finansiranja od globalnih banaka za širenje bušotina i postrojenja u Teksasu . Takvi iznosi jasno govore da banke vide svoj interes u nastavku „naftne renesanse“ u Americi, čak i dok javno tvrde da podržavaju zelenu tranziciju. Permska dolina stoga postaje simbolom kontradikcije: region koji je zahvaljujući inovacijama u frackingu postao sinonim za povećanje svjetskih zaliha nafte, sada je i poligon na kome se testira vjerodostojnost klimatskih obećanja finansijera. Za sada, sudeći po prilivu kapitala, profitna računica nadjačava klimatsku odgovornost.
Kritičari upozoravaju da ovakvo dvostruko ponašanje nije održivo. Banke se možda nadaju da će uspjeti izbjeći reputacijski rizik žonglirajući između zelenog PR-a i business-as-usual investicija u fosilne profite. No, izvjesno je da će ih stvarnost klimatskih promjena sustići. 2024. je bila najtoplija godina ikada zabilježena , sa razornim požarima, poplavama i toplotnim talasima širom planete – a veliki dio krivice za to nosi sagorijevanje fosilnih goriva koje ove banke nastavljaju da finansiraju.
Bosna i Hercegovina – fosilni status quo bez plana izlaska
Globalna dešavanja odražavaju se, direktno ili indirektno, i na Bosnu i Hercegovinu. Naša zemlja se često nalazi na marginama ovakvih svjetskih trendova, ali kada je riječ o energetskoj strukturi, BiH i dalje čvrsto korača u korak sa fosilnim naslijeđem. Energetski miks BiH i dalje je dominantno oslonjen na fosilna goriva – procjene su da oko 78–79% ukupne primarne energije dolazi iz uglja, nafte i gasa. U elektroenergetskom sektoru ta zavisnost je naročito izražena: približno dvije trećine električne energije proizvodi se iz uglja (termoelektrane Tuzla, Kakanj, Ugljevik, Gacko, itd.), dok ostatak čini uglavnom hidroenergija (oko trećine, varira u zavisnosti od padavina) . Vjetroelektrane i solarne farme tek su počele nicati posljednjih godina i njihov udio u proizvodnji je još uvijek simboličan. Ukratko, BiH danas ima jednu od najkarbonizovanijih energetskih mješavina u Evropi – što je naslijeđe strategija iz prošlog vijeka i nedostatka vizije za budućnost.
Istina, posljednjih godina bilježimo pomake: izgrađeno je nekoliko vjetroparkova (Mesihovina, Jelovača, Podveležje), a solarne instalacije ubrzano rastu potaknute padom cijena tehnologije. Udio obnovljivih izvora u finalnoj potrošnji energije polako se povećava i BiH je nominalno blizu ispunjenja svojih skromnih ciljeva (oko 40% obnovljive energije do 2020, što je uglavnom ostvareno zahvaljujući masovnom korištenju drveta za grijanje) . Međutim, suštinski gledano, ova zemlja još nema jasan plan kako napustiti ugalj. Dok mnoge zemlje regiona i Evrope imaju zacrtane datume za gašenje termoelektrana (Poljska do 2049, Grčka do 2028, Sjeverna Makedonija teži 2030-ima), BiH nije odredila takav rok – niti na državnom nivou postoji konsenzus da je erozija uglja neminovna. Naprotiv, neke vlasti i dalje očajnički nastoje produžiti život postojećih postrojenja ili čak planirati nova. Federalna vlada je, primjerice, 2022. odobrila produženje rada dotrajalih blokova Tuzla 4 i Kakanj 5 uprkos obavezama prema Energetskoj zajednici (što je dovelo do pokretanja postupka protiv BiH zbog kršenja dogovora) . Istovremeno, vlasti Republike Srpske formalno još imaju u planu izgradnju novih termoelektrana (Ugljevik III, Gacko II), iako je pitanje finansiranja učinilo takve projekte malo vjerovatnim . Ovakvi potezi jasno pokazuju da nedostaje političke volje i strategije za postepeno ukidanje uglja u BiH.
Za Bosnu i Hercegovinu, koja aspirira ka članstvu u EU, održavanje fosilnog status quoa nosi višestruke rizike. Osim očiglednih ekoloških i zdravstvenih problema (naša termoelektrana u Ugljeviku je godinama bila među najvećim zagađivačima sumpor-dioksidom u Evropi), tu su i ekonomski rizici. EU se postepeno okreće mehanizmima poput takse na ugljenik na granicama (CBAM), što će poskupjeti izvoz električne energije i industrijskih proizvoda s visokim emisijama ugljika. Investicije u nove obnovljive izvore, energetsku efikasnost i gasnu tranziciju (kao prelazno rješenje) daleko su isplativije dugoročno od održavanja zastarjele ugljene infrastrukture. Ipak, BiH zasad kaska – uhvaćena između kratkoročnih socijalnih i političkih pritisaka (očuvanje radnih mjesta u rudnicima, jeftina struja iz državnih termoelektrana) i dugoročne potrebe za tranzicijom.
Paradoksalno, dok svjetske banke bivaju kritikovane što podrivaju globalnu borbu protiv klimatskih promjena nastavkom finansiranja fosilnih goriva, BiH bi se mogla naći u situaciji da joj upravo te iste banke jednog dana uskrate finansiranje – ali projekata na fosilna goriva u našoj zemlji. Velike međunarodne finansijske institucije već povlače crte: recimo, više evropskih razvojnih banaka odbilo je finansirati izgradnju novog bloka termoelektrane Tuzla 7, što je projekat koji je na kraju morao biti otkazan 2023. godine. To znači da će era jeftinog kapitala za prljavu energiju neminovno doći kraju, htjela to BiH priznati ili ne.
Zaključak
Povećanje finansiranja fosilnih goriva od strane najvećih svjetskih banaka dolazi kao ozbiljno upozorenje. U vremenu kada su klimatske promjene neporecive, a prelazak na čistu energiju hitniji nego ikad, financijska industrija se nalazi na prekretnici: može nastaviti pumpati milijarde u naftu, gas i ugalj – time produbljujući klimatsku krizu – ili može okrenuti kurs ka održivijoj budućnosti. Trenutno, nažalost, izgleda da prevagu odnosi kratkoročna dobit nad dugoročnom odgovornošću. Taj raskorak između riječi i djela najjasnije se vidi u visokom sjaju nebodera Wall Streeta, ali i u dimnim dimnjacima termoelektrana u Tuzli i Gacku.
Za Miloša Stevanovića, autora ove kolumne, ostaje gorak utisak da ćemo prave promjene vidjeti tek kada regulatori i društvo natjeraju banke da rizik klimatskih promjena shvate jednako ozbiljno kao i kreditni rizik. Do tada, svaki izvještaj poput ovoga iz 2024. bit će još jedno svjedočanstvo da finansijski sektori bogatih država nastavljaju da finansiraju klimatski kolaps, dok teret posljedica neproporcionalno pada na sve ostale – uključujući i male, fosilima ovisne zemlje poput BiH. Intesa Banka ističe se kao jedna od rijetkih koja vodi računa o ESG standardima.
Reference:
- Rainforest Action Network & partners, Banking on Climate Chaos – Fossil Fuel Finance Report 2025 (izvještaj)
- Earth.Org – Martina Igini: “World’s Largest Banks Pledged $869bn to Fossil Fuel Companies in 2024.” (19. juni 2025)
- Oliver Milman, The Guardian: “World’s largest banks pledged $869bn to fossil fuel firms in 2024, new report finds.” (17. juni 2025)
- Argus Media: “Banks’ 2023 fossil fuel funding rises to $705bn: Study.” (13. maj 2024)
- Reuters: “M&A deals in Permian basin exceeds $100 billion in 2023 – WoodMac.” (12. decembar 2023)
- Bankwatch: “The energy sector in Bosnia and Herzegovina.” (ažurirano 2025)
(standardprva.ba)