U vremenu kada se humanost često svede na riječi i obećanja, Slaven Ristić godinama pokazuje da se istinske vrijednosti mjere isključivo djelima. Posebno u vrijeme praznika, njegova podrška porodicama i djeci nije gest za kamere, već tiha, ali istrajna borba da se sačuva ono ljudsko u društvu koje ga sve češće zaboravlja.
„Čovjek je zbir svega što je prošao i odluka koje je donosio. Imao sam teških trenutaka i loših izbora, ali danas imam priliku da budem ono što jesam – čovjek“, kaže Ristić, naglašavajući da dobrota, ljubav i briga za druge moraju biti temelj svakog društva.
Prema njegovim riječima, živimo u svijetu u kojem su humanost i saosjećanje potisnuti, ali ne i nestali. Upravo zato, kako ističe, vjeruje da se o ljudima ne govori po onome što kažu, već po onome što ostavljaju iza sebe.
„Samo dijela a ne riječi. Danas imamo priliku da slušamo ljude koji imaju svoje sopstvene monologe i koji svaki dan pričaju o dobroti, o poštenju, a to nisu kvalifikacije. Kvalifikacije su ono što govori o vama, a to su dijela i rezultati. Riječi prolaze. Djela ostaju“, poručuje Ristić.
Od osnivanja Republičke stranke Srpske, Ristić i njegovi saradnici ne prekidaju lanac pomoći onima koji najteže žive. Za porodice koje nemaju mogućnost da praznike dočekaju u toplini i obilju, svaka pečenica, svaki paketić, nose poruku da nisu zaboravljeni. Ove godine podijeljeno je oko 50 božićnih pečenica i 100 paketića za najmlađe.
„ Ljubav kao kategorija je jednostavno najiskrenija i najčistija, jer samo davanje je ustvari, po nama, ljubav. Sve ovo što radimo, ne radimo iz razloga da bi promovisali sebe i svoju političku stranku ili politiku. Ovo radimo jednostavno da bi probudili svijest u ljudima i da bi probudili ono dobro što je u ovom narodu, a ima ga“, ističe Ristić.
Govoreći o tome kada se prvi put odlučio na ovakav vid pomoći, Ristić naglašava da nikada ne govori u jednini. Kako kaže, sve što je postigao u životu rezultat je zajedničkog rada ljudi koji su bili uz njega, od saradnika i radnika, do penzionisanih radnika Tehničko-remontnog zavoda Bratunac. Često navodi u šali, da skraćenica TRB,zapravo znači “Tako rade braća”.
„Čovjek ne živi od ljudi, već sa ljudima“, poručuje Ristić, ističući da upravo tu filozofiju promoviše od prvog dana, otkako je stekao slobodu da samostalno donosi odluke. Zahvaljujući tim ljudima, dodaje, stekao je i kapital.
Povezanost sa ljudima i zajednicom, prema njegovim riječima, dokazuje se već deset godina, bez potrebe za samopromocijom. Prvi put su, kaže, javno istupili kroz konkretna djela osnivanjem Republičke stranke Srpske, sa ciljem da pokažu da politika može i mora biti drugačija.
Podsjećajući na latinsku izreku memento mori, zaključuje da je život prolazan i da svako ima izbor kako želi da ga ljudi pamte, po dobru ili po zlu.
„Ne mogu promijeniti sve, ali mogu da budem dio promjene. Ako pokrenemo jedni druge, onda ništa nije nemoguće“, poručuje.
Posebno mjesto u njegovim humanitarnim aktivnostima zauzimaju djeca. Donacije vrtićima, paketići i pomoć najmlađima za Ristića su više od obaveze, to je, kako kaže, zalog za budućnost.
“Smatram da se mi ljudi rađamo dobri, ali da nas život ustvari kvari i čini onim što postanemo. Želim da vjerujem da su djeca anđeli i da su to ustvari krila budućnosti na kojim svi mi počivamo. I naravno da ja iskreno, ne politički, želim da se djeca rađaju, jer to je jedini garant opstanka i mog naroda i svih nas zajedno i nema ništa ljepše od dječijeg iskrenog osmijeha, jer oni ne kalkulišu, oni osjećaju”, kaže Ristić.
Na kraju, Ristić je uputio jednostavnu, ali snažnu prazničnu poruku:
„Želim svima da poželim pamet, razum i da mijenjamo svijest svi zajedno, jer jedino mijenjujući svijest, možemo da promijenimo i društvo u kome živimo. Ako nastavimo ovako kao do sada, slabo ćemo šta uraditi”, zaključio je Ristić.
(bndan)