Umorni od ćutanja, nerazumijevanja i zatvorenih vrata, roditelji djece sa poteškoćama u razvoju, odlučili su da uzmu stvar u svoje ruke. Iz lične borbe i tihe patnje dvadeset troje roditelja nastalo je Udruženje „Bijeljinska Djeca – Suncokreti“. Iako je zvanično osnovano u septembru 2023. godine, ideja o udruženju živjela je mnogo ranije, u svakom pogledu i suzi, kao tihi vapaj za podrškom i prihvatanjem. Iz jedne tuge rodila se nada.
Ono što pokreće ovo Udruženje je osjećaj sigurnosti za dijete koje je prečesto bilo izostavljano i vjera za roditelja koji više ne mora sve sam.
-Pokreću nas djeca, njihovi sitni, ali za nas ogromni uspjesi. Jedna riječ izgovorena, prvi samostalni korak, osmijeh nakon dužeg vremena. Pokreće nas ljubav“, rekla je za „Semberske novine“, Natalija Dragić potpredsjednica udruženja „Bijeljinska Djeca – Suncokreti“.
Udruženje danas okuplja oko 50 porodica, a broj članova stalno raste. Posebno mjesto unutar zajednice zauzimaju djeca u riziku, braća i sestre djece sa poteškoćama, koja su često u sjenci izazova s kojima se porodica suočava. Pored tima roditelja koji čine okosnicu Udruženja, tu su i brojni terapeuti, defektolozi, volonteri i saradnici. Oni donose svoje znanje i stručnost, ali ono što najviše čini razliku jeste srce. Jer bez ljubavi, ovo ne bi bilo ništa više od obične prostorije. Ovako, to je dom.
-Roditelji su srce ovog udruženja. Oni nisu samo posmatrači, oni su naši saborci. Zajedno planiramo, organizujemo, razgovaramo, podržavamo jedni druge. Niko ovdje nije sam. Kad jedna majka zaplače, druga je zagrli. Kad jedan otac klone, drugi mu pruži ruku. I tako idemo rame uz rame. Nekad roditelji djeluju kao raspuštena djeca, ali to je onaj „izduvni ventil” koji nam je prijeko potreban“, kaže Dragićeva.
Dani u Udruženju „Bijeljinska Djeca – Suncokreti“ počinju zagrljajima i smijehom. Djeca svakodnevno uče, crtaju, igraju se, pjevaju i grle. Zajedno sa roditeljima i terapeutima, vježbaju, šetaju, slušaju i pričaju priče. Gotovo svakog dana neko dijete iznenadi naučivši novu riječ, nacrta crtež, napravi korak. Svaki taj trenutak se slavi, jer u ovom prostoru, svaki mali korak doživljava se kao pravo čudo.
-Radionice koje organizujemo su poput terapije za dušu za djecu, ali i za nas. Planiramo da u narednom periodu obuhvatimo, pored ovih trenutno kreativnih radionica i muzičke, senzorne, dramske, radionice socijalnih vještina, grupne igre, pojačati logopedske i defektološke tretmane. Sve biramo pažljivo, osluškujući djecu i njihove potrebe. Svako dijete ima svoju priču i svoj tempo. Naučeni smo iz iskustva da sitnim koracima idemo ka cilju“, navodi potpredsjednica Udruženja.
Jedan od naljepših trenutaka koje pamte je bio kada su djeca iz Udruženja prvi put javno nastupila, izašavši pred publiku s tremom, ali i s ponosom.
-To je bio trenutak priznanja da i naša djeca imaju šta da pokažu, da budu viđena, voljena, prihvaćena. Jednostavno to je bio početak njihove vidljivosti, oni su borci, mi ih pratimo, oni su se izborili“, priča Natalija.
Rad Udruženja trenutno najviše zavisi od dobrih ljudi, pojedinaca, malih firmi, donatora i ljudi iz dijaspore. Grad Bijeljina im je ustupio prostor na korištenje, a od skora su dobili i prostorije u Gojsovcu.
-Saradnja sa zajednicom raste, ali još je dalek put do potpune podrške. Ipak, vjerujemo, jer svaki suncokret traži svjetlost da bi rastao. Grad Bijeljina je jedan od rijetkih gradova koji zaista ima empatiju prema ovoj populaciji, na čemu smo im mi kao roditelji beskrajno zahvalni. Svijest i empatija prema našoj djeci raste kap po kap. Najvažnije je da ljudi od njih ne okreću glavu, da vide našu djecu, da ih pozdrave, nasmiješe se, prihvate. Ko želi više, uvijek smo otvoreni za saradnju, ideje i pomoć. Vjerujemo da će doći dan kada će djeca sa poteškoćama u razvoju imati ravnopravan prostor pod suncem“, kaže Dragićeva za „Semberske“.
Njihova najveća želja je da imaju svoj siguran dom, staln prostor, opremljen i prilagođen, gdje bi djeca dolazila svakoga dana, a roditelji znali da su na sigurnom.
-Moja mašta, od kada se moj Miloš rodio, je da ovo bude neka vrsta komune gde će djeca biti osposobljena za rad, naravno uz pomoć roditelja i asistenata. Da to bude jedna dugotrajna i lijepa priča. Da naši suncokreti nastave da rastu, visoko ka nebu okrenuti suncu“, poželjela je Natalija Dragić.
(semberija.info)