Razvod braka nije laka odluka i stručnjaci ga ubrajaju među najveće psihološke traume za cijelu porodicu. Ipak, statistike pokazuju zabrinjavajući trend – broj razvoda u Bosni i Hercegovini raste iz godine u godinu, naročito u posljednje tri godine. Istovremeno opada broj sklopljenih brakova, što znači da se porodica kao institucija nalazi pred ozbiljnim izazovima. U nastavku analiziramo koliko su se razvodi učestali, kakva je situacija u dva bh. entiteta, šta dovodi do povećanja broja rastava, te nudimo prijedloge kako država može pomoći u prevenciji i podršci porodicama.
Statistika: sve veći broj razvoda
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u našoj zemlji je posljednjih godina zabilježen kontinuiran rast broja razvoda. Primjera radi, 2019. godine razvedeno je 2.790 brakova, dok je 2023. godine ta brojka porasla na 3.048. Nakon blagog zastoja tokom pandemijske 2020. godine, trend razvodljivosti se ubrzao. 2021. godine registrovan je 2.871 razvod, a 2022. godine 2.865 razvedenih brakova – gotovo jednako kao i prethodne godine. Potom je uslijedio novi skok: u 2023. godini u BiH evidentirano je 3.048 razvoda, što je najviši godišnji broj razvoda u posljednjoj deceniji. Za poređenje, prije 25 godina bilo je preko hiljadu razvoda manje nego danas, što pokazuje koliki je dugoročni porast. Istovremeno, bilježi se i pad broja sklopljenih brakova – u 2022. godini sklopljeno je 17.427 brakova, dok je recimo 2017. taj broj bio znatno veći. Ovaj paralelni trend manje vjenčanja a više razvoda dodatno potvrđuje da se bračne zajednice rjeđe formiraju, a češće prekidaju nego ranije.
Statistike otkrivaju i neke zanimljive obrasce: odluku o razvodu najčešće donose parovi u četrdesetim godinama života. U dobnim skupinama mladenaca od 20 do 28 godina na svaka tri sklopljena braka dolazi jedan razvod, što znači da su i mlađi brakovi relativno rizični. Ipak, najveći broj razvedenih brakova ukupno gledano pripada parovima srednje dobi – kako među muškarcima, tako i ženama, najviše razvoda dešava se u životnoj dobi od 40 do 49 godina. Prosječno trajanje bračne zajednice prije razvoda u BiH procjenjuje se na oko 11-12 godina, što sugerira da se mnogi parovi odlučuju na prekid nakon desetljeća zajedničkog života.
Republika Srpska i Federacija BiH: gdje je više razvoda?
Kada se pogledaju podaci po entitetima, vidljivo je da trend rasta razvoda pogađa i Republiku Srpsku i Federaciju BiH. Ipak, zbog razlika u broju stanovnika, apsolutne cifre su veće u Federaciji. U Federaciji BiHje tokom 2023. godine zabilježeno 1.858 razvoda brakova, dok je u Republici Srpskoj iste godine razvedeno 974 braka. Zbirno to odgovara navedenoj cifri od oko 3.000 razvoda godišnje na nivou cijele države. U odnosu na prethodne godine, i jedan i drugi entitet su doživjeli porast: primjerice, u Srpskoj je prije nekoliko godina broj razvoda bio ispod 900 godišnje, da bi sada dostigao skoro hiljadu.
Zanimljivo, najveći broj razvoda u RS bilježi Banja Luka kao pojedinačna lokalna zajednica, sa 206 razvedenih brakova tokom 2023. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, na svakih 1000 sklopljenih brakova u RS razvede se 178 (odnosno oko 18% bračnih parova). Prosječno trajanje braka prije razvoda u Srpskoj nešto je duže nego u FBiH i iznosi približno 13 godina, dok je prosječna starost supružnika pri razvodu oko 43 godine za muževe i 39 godina za žene. U Federaciji, prosjek trajanja brakova do razvoda iznosi oko 11,6 godina, a prema federalnoj statistici čak više od dvije trećineokončanih brakova trajali su 5 i više godina prije razvoda. Ovi podaci ukazuju da se bračne krize ne dešavaju isključivo u ranim godinama braka, nego i nakon dužeg zajedničkog života.
Zašto se brakovi raspadaju? (Uzroci porasta razvoda)
Sociolozi i psiholozi navode čitav spektar razloga koji doprinose porastu broja razvoda u društvu. Pandemija COVID-19 ostavila je izvjesne posljedice – ne samo da je 2020. privremeno odgodila mnoge svadbe, već je donijela i pojačane finansijske probleme u domaćinstvima, što je dodatno opteretilo mnoge brakove. Sociolog Vedran Francuz ističe da je pandemija sigurno imala uticaja na povećan broj razvoda, jer je kod mnogih parova došlo do ekonomskih poteškoća i kriza usljed lockdowna i neizvjesnosti. Nakon što su mjere popustile, neke bračne zajednice koje su već bile narušene možda su doživjele konačan slom.
Uz ekonomski stres, društvene mreže i moderni načini komunikacije pojavljuju se kao neočekivan faktor. Francuz primjećuje da je ekspanzija korištenja društvenih mreža uticala na određene brakove – u onima koji su bili zapušteni i lišeni emocija došlo je do svojevrsnog “buđenja” novih kontakata i spoznaja, što je vjerovatno doprinijelo povećanju broja razvoda. Jednostavnije rečeno, ljudi danas lakše stupaju u komunikaciju sa drugima putem interneta, što može dovesti do nezadovoljstva postojećom vezom ili čak nevjere.
Općenito gledano, stručnjaci naglašavaju da savremeni način života smanjuje toleranciju na bračne probleme. Moderno doba donosi ubrzan tempo i naglasak na individualnim slobodama, zbog čega ljudi imaju sve manje sklonosti ka kompromisu. “Danas ljudi više cijene svoju slobodu i čim osjete da je ona u braku ugrožena, lako ‘presijeku’ bračnu zajednicu” – kaže Francuz, dodajući da se partneri sve brže odlučuju na razlaz čim nastupe ozbiljniji nesporazumi.
Naravno, tu su i tradicionalni razlozi koji su oduvijek postojali, ali ih savremene okolnosti mogu pojačati. Psiholog Aleksandar Milić navodi da parovi najčešće kao povod za razvod ističu nepomirljive razlike u pogledima na brak i životne uloge, zatim nedostatak ili gubitak ljubavi i emocionalne bliskosti, pojavu paralelnih veza (nevjere), kao i probleme finansijske prirode. Dakle, i vrijednosne nesuglasice i emotivno udaljavanje partnera i materijalni stres mogu dovesti do kraha braka. Mnogi parovi u braku tek nakon određenog vremena spoznaju međusobne razlike i neslaganja koje nisu bili u stanju riješiti, što postepeno stvara osjećaj nezadovoljstva, otuđenja i na kraju dovodi do odluke o razvodu.
Važno je napomenuti i da je stigmatizacija razvoda u društvu manja nego ranije. Danas je razvod postao društveno prihvaćeniji kao opcija izlaza iz lošeg braka, posebno ako postoje težak konflikt ili nasilje. Žene su emancipovanije i ekonomski nezavisnije nego prije nekoliko decenija, pa se lakše odlučuju napustiti brak u kojem nisu sretne ili sigurne. Neka istraživanja pokazuju da čak i u zapadnim zemljama većinu razvoda iniciraju supruge – na primjer u SAD oko 69% zahtjeva za razvod podnesu žene – što sugerira da osnaživanje žena utiče i na spremnost da prekinu nezdrave odnose. Sve ove promjene reflektuju se i u BiH, gdje tradicionalni modeli porodice polako ustupaju mjesto modernijim shvatanjima braka, ali i većim očekivanjima od bračnog života.
Iz perspektive pravnika: raste broj parnica za razvod
Porast broja razvoda nije vidljiv samo u statističkim izvještajima već i u praksi onih koji se profesionalno bave porodičnim pravom. Božana Cvijić, direktorica Advokatske kancelarije Stevanović i šefica parničnog odjeljenja, potvrđuje da i njihova kancelarija posljednjih godina bilježi povećan priliv klijenata koji traže razvod. “Primjećujemo porast broja razvoda i vodimo internu statistiku slučajeva – iz godine u godinu sve je više bračnih parova koji nam se obraćaju za pravnu pomoć u razvodu”, ističe Cvijić. Ona dodaje da AK Stevanović ima formiran poseban tim stručnjaka – advokata i psihijatara koji zajednički rade sa klijentima. “Nastojimo, gdje god je to moguće, pomoći supružnicima i kroz procese mirenja. Naš cilj nije samo okončati brakorazvodnu parnicu, nego pružiti podršku paru da pokuša prevazići krizu uz stručnu pomoć”, objašnjava Cvijić. Prema njenim riječima, takav interdisciplinarni pristup može doprinijeti da se neki brakovi ipak spase, ili da se barem razvod provede na civilizovan način uz minimalnu emotivnu štetu po djecu i supružnike. Iskustvo ovog pravnog tima svjedoči da iza brojki o rastućim razvodima stoje stvarni ljudi i porodice, te da svaki slučaj nosi svoju težinu i izazove.
Šta društvo i država mogu učiniti da podrže porodice?
Porast razvoda kao društveni fenomen ne treba posmatrati pasivno – postoji niz koraka koje bi država i društvo mogli preduzeti kako bi se trend usporio i kako bi se pružila podrška bračnim partnerima u krizi. U nastavku izdvajamo nekoliko prijedloga i mjera koje bi mogle pomoći u jačanju porodice i preveniranju nepotrebnih razvoda:
- Edukacija i savjetovanje prije i tokom braka:Jedna od preventivnih mjera je uvođenje ili jačanje bračnog savjetovanja. Primjer Kantona Sarajevo pokazuje pozitivan pristup – zbog rasta razvoda, tamo je 2023. pokrenut program „Predbračno savjetovanje” za zaručnike. U sklopu tog programa budući mladenci prolaze radionice o komunikaciji, rješavanju konflikata i očekivanjima u braku. Slične programe valjalo bi proširiti i na druge sredine. Takođe, dostupna porodična savjetovališta trebaju biti otvorena bračnim parovima koji osjete krizu, kako bi kroz terapiju ili medijaciju pokušali riješiti probleme prije nego što posegnu za razvodom.
- Ekonomska podrška mladim porodicama:Ekonomska nesigurnost često opterećuje bračni život. Država može pomoći kroz mjere ekonomske podrške – olakšice za stambeno zbrinjavanje mladih parova, povoljne kredite, podsticaje za zapošljavanje i usklađivanje rada i roditeljstva. Manji finansijski pritisak značio bi i manje svađa oko novca, koje su čest okidač konflikata.
- Fleksibilno radno vrijeme za roditelje:Poslodavci uz podršku države mogu omogućiti fleksibilnije radne uslove za roditelje maloljetne djece (poput skraćenog radnog vremena ili rada od kuće kada je to moguće). Time bi se roditeljima olakšalo usklađivanje porodičnih obaveza i karijere, što smanjuje stres u braku i ostavlja više vremena za kvalitetan porodični život.
- Zakonske mjere i medijacija pri razvodu: Iako se svaki bračni partner ima pravo razvesti, korisno je zakonski insistirati na mirenju prije okončanja braka, pogotovo ako su u porodici prisutna maloljetna djeca. Već sada porodični zakoni predviđaju obavezno posredovanje u takvim slučajevima, ali treba osigurati da se ti procesi kvalitetno sprovode – uz pomoć stručnih medijatora, psihologa i pravnika. U nekim državama postoje i obavezni bračni seminariza parove koji predaju zahtjev za razvod, kako bi se osvijestile posljedice i možda pružila posljednja šansa za pomirenje. Takve ideje vrijedilo bi razmotriti i kod nas.
- Jačanje odgovornosti nakon razvoda: Država treba osigurati mehanizme da se obaveze prema djeci nakon razvoda striktno poštuju. Čest je problem da jedan od roditelja (najčešće otac) ne plaća redovno alimentaciju i izdržavanje, čime djeca i samohrani roditelj trpe dodatni teret. Efikasnija naplata alimentacije, strože sankcije za izbjegavanje plaćanja i pomoć samohranim roditeljima kroz socijalni fond, doprinijeli bi da posljedice razvoda na ekonomski položaj porodice budu manje traumatične. Takođe, potrebno je raditi na destigmatizaciji samohranih roditelja i pružiti im podršku zajednice.
- Promocija porodičnih vrijednosti: Na širem planu, društvo putem medija, obrazovnog sistema, vjerskih zajednica i nevladinih organizacija može raditi na promociji zdravih porodičnih vrijednosti. To ne znači vraćanje na zastarjele patrijarhalne norme, već isticanje važnosti komunikacije, tolerancije, poštovanja i odgovornosti u braku. Edukacija mladih o izazovima zajedničkog života – već u školama kroz zdravstveni ili građanski odgoj – mogla bi ih bolje pripremiti za bračne uloge jednog dana. Pozitivni primjeri dugogodišnjih sretnih brakova trebali bi imati više prostora u javnosti nasuprot čestom fokusu na skandale i razvode slavnih.
Zaključeno, iako statistike trenutno ne idu u prilog stabilnosti braka u BiH, postoji prostor za djelovanje. Kroz kombinaciju socio-ekonomskih mjera, edukacije i savjetovanja, te angažman šire zajednice, moguće je ojačati instituciju porodice i pružiti pomoć parovima da prevladaju krize. Razvod će uvijek postojati kao izlaz iz nefunkcionalnih i nezdravih odnosa, ali cilj treba biti da se svaki potencijalno spasiv brak dobije šansu kroz podršku i razumijevanje. Na taj način bi se ublažile posljedice aktuelnog trenda rasta razvoda i očuvali porodični temelji za buduće generacije.
Sources: Podaci u tekstu temelje se na zvaničnim statistikama Agencije za statistiku BiH i entitetskih zavoda, kao i izjavama stručnjaka prenesenim u medijima (N1, Nezavisne novine, Radiosarajevo, Hercegovina.info i dr.
(standardprva.ba)