Sa sve većim izazovima u poljoprivredi, poput klimatskih promjena i otpornosti štetočina na hemijske preparate, sve više poljoprivrednika prelazi na prirodne metode zaštite krastavaca. Biološke mjere u plastenicima i na otvorenom značajno doprinose zdravlju biljaka i kvalitetu plodova, uz smanjenu upotrebu pesticida.
Biološki pristup podrazumijeva korišćenje prirodnih neprijatelja štetočina, korisnih mikroorganizama i mehaničkih metoda kontrole.
Prirodne metode zaštite krastavaca
- Korisni insekti – Primjena prirodnih predatora kao što su Amblyseius swirskii i Encarsia formosa pomaže u kontroli tripsa i bijele leptiraste vaši.
- Biološki preparati – Sredstva na bazi korisnih bakterija (Bacillus subtilis) i gljivica (Trichoderma spp.) štite biljke od pepelnice i truleži.
- Biljke rezervoari – Određene biljne vrste služe kao prirodna zaštita, privlačeći korisne insekte koji suzbijaju štetočine.
- Zamke i fizičke barijere – Žute i plave ljepljive ploče su efikasne u hvatanju insekata, dok zaštitne mreže sprječavaju njihov prodor u zasad.
Prevencija bolesti bez upotrebe hemije
Krastavac je osjetljiv na različite bolesti, poput pepelnice (Oidium), virusa krastavca (CGMMV) i virusa nove Delhi (ToLCNDV). Savremene sorte kao što su Metric, Belako, Aurelius i Siriana imaju bolju otpornost na ove patogene, što značajno smanjuje potrebu za hemijskom zaštitom.
Zašto biološke metode umjesto hemijskih?
- Smanjen rizik od hemijskih ostataka – Plodovi su zdraviji i bezbjedniji za upotrebu.
- Očuvanje prirodne ravnoteže – Podsticanje korisnih organizama doprinosi održivom uzgoju.
- Veća tržišna vrijednost – Organski uzgajani krastavci postižu bolje cijene na tržištu.
Primjena prirodnih metoda zaštite u uzgoju krastavaca predstavlja dugoročno isplativ pristup koji čuva prinos i poboljšava kvalitet proizvoda. Sa sve većim zahtjevima tržišta za zdravijom hranom, biološke mjere postaju ključni dio savremene poljoprivrede.
(agrosavjet.com)