Kad sam prvi put obukao prsluk Crvenog krsta, nisam znao koliko će mi to promijeniti život. Danas, nakon brojnih akcija, obilazaka, edukacija i humanitarnih događaja, mogu slobodno reći – Crveni krst me oblikovao u osobu kakva želim da budem.
Više puta sam proglašavan za volontera mjeseca, ali za mene je najveća nagrada kad mi ljudi priđu i kažu: „Vidjeli smo te, radiš pravu stvar.“ Posebno sam ponosan na rekordan broj prodatih markica tokom Nedjelje Crvenog krsta – jer svaki dinar koji prikupimo ide onima kojima je najpotrebnije.
Iako sam još uvijek srednjoškolac, osjećam odgovornost da budem primjer drugima. Volontiranje nije samo „slobodno vrijeme“, to je način života. U Crvenom krstu sam naučio da, biti jak ne znači uvijek podići teret – nekad to znači ponijeti nečiji osmijeh, tugu ili tišinu, i biti uz njega.
Planiram da ostanem volonter dokle god mogu, jer ako možeš da pomogneš – zašto ne bi?
Piše: Vladan Gospavić, volonter Gradske organizacije Crvenog krsta Bijeljina (Objavljeno u 133. broju lista „Humanost“)
(crvenikrstrs.org)