O mjestu biblioteke u savremenom društvu, očuvanju kulturnog identiteta, vraćanju mladih čitanju, obogaćivanju fondova i najtraženijim žanrovima, za „Semberske novine“ govori vršilac dužnosti direktora Narodne biblioteke „Filip Višnjić“, Tanja Mijatović.
Biblioteka je mjesto koje je dio kulturnog identiteta grada. U kojoj mjeri u tom smislu možemo govoriti o nekom konstantnom broju njenih članova ili je možda usljed ekspanzije brzih sadržaja i društvenih mreža, taj broj u opadanju?
– Zaboravlja se da naša djelatnost u svojoj osnovnoj postavci sadrži informaciju, te kao takva ona ne samo da ne ispada iz trenda zbog narečene ekspanzije, već je upravo u korak sa najnovijim tehnološkim dostignućima. Bibliotečko-informaciona djelatnost je izuzetno široko polje i sveukupna bibliotečka zajednica se stara da osvijesti korisnike i samo društvo o tom golemom opsegu. Razbiti tabu o tome da su biblioteke samo pohranitelji knjiga koja se u određenom broju izdaje na korišćenje je vječiti problem, a osobito danas. Dakle, ono što je važan zadatak i imanentno naš, bibliotečki, jeste razdvajanje žita od kukolja u tim, kako ih nazivate brzim sadržajima. Upućivanje korisnika na validne izvore, kvalitetne sadržaje, a to odmah povlači i pitanje bezbjednosti na internetu, umanjivanje frivolnih ili čak opasnih sadržaja. Sa druge strane i mi koristimo mreže za popularizaciju fondova koje pohranjujemo u klasičnoj formi, a da ne govorimo o onome što je svojevremeno najveći projekat biblioteke – digitalna biblioteka. Brojnost članstva je u svim bibliotekama regiona opala u određenom procentu od pandemije, no taj se broj sigurnim tempom vraća. Kada su u pitanju zemlje koje imaju respektabilan odnos prema našoj djelatnosti, vidjećete brojne primjere gdje je članstvo u bibliotekama sastavni dio identiteta, uz ličnu kartu, automatski postajete i član i imate sve benefite besplatnih sadržaja.
Na koji način privući mlade naraštaje čitanju i odlasku u bliblioteku?
– Kompleksno pitanje i kompleksan odgovor. Primarno je osvijestiti omladinu da je biblioteka njihov prostor udobnosti i sigurnosti, da nije apriori to neko strogo mjesto gdje moraš biti ekstremno tih i gdje moraš čitati, učiti, upravo to „moraš“ je riječ koja se diskvalifikuje u bibliotekarstvu. Biblioteka je cjeloživotni centar opuštanja, prijatnosti, ali i učenja, istraživanja. Imamo dosta programa koje posvećujemo razvoju čitaoca koji će samostalno dolaziti i shvatati biblioteku kao više od beletristike, jer knjige koje posjedujemo su iz najnevjerovatnijih kutaka različitih oblasti, nikad ne znate šta će vas u nekom trenutku života zainteresovati, a upravo je tu, u biblioteci. Poštujući smjernice IFLA za rad sa djecom i mladima i sami smo uvjerenja da rani razvoj čitanja počinje još u prenatalno doba. Programom „Da čitanje počne na vrijeme” pripremamo roditelje na porodično čitanje upravo od tog perioda života do treće godine. Potom se nastavljaju radionice grupnih posjeta saradnjom sa vrtićima, da bi se nastavilo kroz susrete sa piscima i druge izložbene, radioničarske aktivnosti sa osnovcima, dok tinejdžere okupljamo na tribinama ili izlazimo u susret njihovim sekcijama, eksperimentalnim novim predmetima i slično.
Sa koliko knjiga raspolaže biblioteka i kako je knjižni fond tematski raspoređen?
– Po posljednjoj reviziji taj broj je 112.889 monografskih publikacija, koji konstantno raste, takođe 29.196 svezaka/brojeva serijskih publikacija i 236 jedinica neknjižne građe. Veliki dio fondova: odjeljenja za djecu, odrasle, naučni fond, zavičajna zbirka, referensna zbirka, legat, posebne biblioteke raspoređeni su prema univerzalnoj decimalnoj klasifikaciji koja odgovara sveukupnom ljudskom djelatnom opsegu od opšte grupe, filozofije, religije, društvenih nauka, prirodnih nauka, primjenjene nauke, medicine, tehnike, umjetnosti, jezika, beletristike, svih nacionalnih književnosti do geografije, biografija, istorije, u najgrubljem opisu. Obavezni primjerak koji zaprimamo na račun matičnosti i stalni fondovi koji su najvrijednije kolekcije, raspoređuju se prema formatima i po tekućem broju, a raritetna i stara građa po godinama i unutar godina, prema univerzalnoj decimalnoj klasifikaciji.
Koliko često ste u prilici da obnavljate knjižni fond?
– Najzahvalniji smo sugrađanima na poklonima i donatorima, pošto tek odnedavno imamo mogućnost tenderske kupovine knjiga.
Da li čitaoci mogu predlagati knjige za nabavku i šta je to što najčešće predlažu?
– Naravno, kroz razgovor sa bibliotekarima i knjižničarima, korisnici govore svoje želje, a mi pravimo liste deziderata prema potražnji, što je jedan divan, gotovo porodičan lanac popunjavanja fondova i povjerenja koje gradimo sa čitaocima.
Koji žanrovi su trenutno najtraženiji?
– Žanrovi su uvijek nezgodno pitanje, jer nije svaka knjiga podjednako lagana za pročitati, pa ako tako brojimo onda ne dobijamo baš relevantan rezultat. Uvijek su traženi krimi romani, ljubavni romani, romani istorijske podloge, biografije, putopisi kao nešto fluentno. Veći je problem navesti čitaoce i na druge žanrove, poeziju recimo, kratku priču ili dramu, koje po formi pašu savremenom brzom životu.
(semberija.info)