Podizanje voćnjaka počinje mnogo prije sadnje prvih sadnica, a jedan od najvažnijih koraka je pravilan izbor zemljišta. Njegova dubina, struktura, sadržaj hranljivih materija, pH vrijednost i vodno-vazdušni režim direktno utiču na ukorjenjavanje, rast, razvoj i buduće prinose voćaka. Budući da je riječ o višegodišnjoj proizvodnji, greške napravljene pri izboru parcele kasnije se teško otklanjaju, a mogu značajno povećati troškove i umanjiti rentabilnost voćnjaka. Zato prije podizanja zasada treba provjeriti zemljišne uslove i utvrditi da li odgovaraju planiranim voćnim vrstama.
Pri izboru zemljišta za podizanje voćnjaka najznačajnije je obratiti pažnju na sljedeće:
- dubina fiziološkog profila;
- fizičke osobine zemljišta u fiziološkom profilu;
- visina nivoa podzemnih voda;
- pH vrijednost zemljišta;
- snabdjevenost zemljišta osnovnim hranljivim elementima, a u nekim slučajevima i sadržaj ukupnih i fiziološki aktivnih karbonata i pojedinih mikroelemenata.
Često se ukazuje potreba i za detaljnijom pedološkom analizom koja uključuje i snabdjevenost zemljišta nekim mikroelementima, a najčešće željezom, magnezijumom i borom.
Zemljišta sa plitkim fiziološkim profilom nisu pogodna za uzgoj voćaka. Plitkim fiziološkim profilom mogu se smatrati zemljišni uslovi koji zbog nepovoljnih fizičkih ili hemijskih svojstava ne dozvoljavaju prodiranje korjenovog sistema voćaka dublje od 0,8 m. U takvim zemljištima korjenov sistem se razvija plitko, što će imati za posljedicu i veću osjetljivost voćaka na promjene režima vlažnosti zemljišta, smjene suve i mokre faze zemljišta. Najbolja su sa aspekta zemljišta, sa ujednačenim fizičkim i hemijskim karakteristikama do dubine 1,5 m. Zemljišta sa plitkim fiziološkim profilom zahtijevaju posebnu pripremu za podizanje voćnjaka. Priprema zemljišta obuhvata odgovarajuće agromeliorativne zahvate, zavisno od fizičkih i hemijskih karakteristika zemljišta, a u cilju otklanjanja ili ublažavanja nepovoljnih osobina, ili kombinaciju agromeliorativnih i hidromeliorativnih zahvata. Zemljišta tipa pseudogleja, čija dubina fiziološkog profila najčešće ne prelazi 0,5 m, zahtijevaju, pored popravke fizičkih i hemijskih svojstava i primjenu odgovarajućeg hidromeliorativnog zahvata u cilju odvođenja suvišnih površinskih voda koje dovode do brzog zasićenja fiziološkog profila u periodima sa više padavina, posebno u jesenjim i proljećnim periodima.
Pri utvrđivanju povoljnih fizičkih osobina zemljišta pedološka analiza treba da obezbijedi odgovarajuće podatke o mehaničkom sastavu, kapacitetu za vodu i vazduh, zapreminsku i specifičnu masu i sl.
Vodno vazdušni režim zemljišta
Povoljnost pojedinih tipova zemljišta za voćarsku proizvodnju najviše je uslovljena vodno-vazdušnim režimom zemljišta. U slabo provjetrenim i nedreniranim zemljištima procesi oksidacije su vrlo nepovoljni i dovode do različitih oblika i stepena asfiksije korjenovog sistema. Ovo ima za posljedicu slab razvoj korjenovog sistema i voćaka u cjelini, slabo i neredovno plodonošenje, slab kvalitet ploda, pojavu različitih oblika fizioloških poremećaja i fizioloških oboljenja stabala. Visok nivo podzemne vode dovodi do sličnih poremećaja u rastu i razvoju voćaka. Zbog toga lokacije koje karakteriše visok nivo podzemne vode nisu pogodne za voćarsku proizvodnju. Zemljišta gdje se nivo podzemne vode penje iznad 1,2 m nisu pogodna za voćarsku proizvodnju, posebno ako je to u toku vegetacije. Ta zemljišta zahtijevaju prethodno odgovarajuće hidromeliorativne zahvate koji će efikasno otkloniti ovaj problem. Ovo povećava investiciona ulaganja i dovodi u pitanje rentabilnost proizvodnje, a time i pogodnost lokacije za voćarsku proizvodnju.
Ph vrijednost zemljišta
Pri ocjeni pogodnosti zemljišnih uslova značajan pokazatelj je pH vrijednost zemljišta. Za većinu voćnih vrsta najviše odgovara slabo kisela i neutralna reakcija. Kisela i alkalna zemljišta su, zavisno od voćne vrste, manje pogodna. Pri tome problem povećane kiselosti zemljišta može se uspješnije riješiti kalcifikacijom u fazi pripreme zemljišta za podizanje voćnjaka, a alkalnost zemljišta je složeniji i za proizvodnju teže rješiv problem. Za većinu voćnih vrsta optimalne pH vrijednosti su 5,5 do 7,0, sa izuzetkom borovnice koja traži kisela zemljišta (pH 4). Zemljišta čija je pH vrijednost ispod ili iznad ovih granica zahtijevaju pažljiviji izbor voćnih vrsta i podloga. U tim slučajevima treba imati u vidu da se kultivacijom zemljišta, u toku održavanja voćnjaka, te vrijednosti mogu mijenjati i postati netolerantne za kulturu koja se planira uzgajati.
Na kiselim zemljištima dolazi do povećanja kiselosti dugogodišnjom upotrebom kiselih đubriva. Na karbonatnim zemljištima treba očekivati povećanu alkalnost zbog pretvaranja ukupnih u fiziološki aktivne karbonate, što je posljedica kultivacije djevičanskih zemljišnih površina koje se uvode u proizvodnju.
Sadržaj humusa u zemljištu
Sadržaj humusa u zemljištu, u njegovom fiziološkom profilu, vrlo je značajan faktor za uspješnost voćarske proizvodnje. Poželjna su zemljišta koja imaju sadržaj humusa preko 3% po cijeloj dubini fiziološkog profila. Međutim, prostori koji se nude voćarskoj proizvodnji najčešće pripadaju zemljištima sa niskim sadržajem humusa. Dobri rezultati se postižu i na glinovitim zemljištima čija snabdjevenost ne prelazi 1,5–2%. Stečena iskustva pokazuju da se ovaj nedostatak može uspješno riješiti unošenjem odgovarajućih količina humusa u fazi pripreme zemljišta za podizanje voćnjaka i u prvim godinama njegovog održavanja.
(agrosavjet.com)