Mali komadić kupusa koji padne dok spremate ručak verovatno će odmah privući kunića. Ali pitanje da li kunić sme kupusnema sasvim jednostavan odgovor: može da ga jede, ali ne svaki kunić, ne u velikoj količini i nikako kao zamenu za seno. Kod osetljivih ljubimaca kupus može izazvati gasove, nelagodnost i promene u stolici, zato ga uvodite oprezno.
Da li kunić sme kupus i koliko često?
Zdrav odrasli kunić sme povremeno da dobije svež, sirov kupus kao deo raznovrsnog izbora lisnatog povrća. Počnite sa vrlo malim komadom – otprilike veličine jednog ili dva zalogaja – pa naredna 24 sata pratite kako se ponaša, jede i kakav mu je izmet.
Ako nema mekanih kuglica, prolivastog izmeta, nadutog stomaka, smanjenog apetita ili neuobičajenog mirovanja, kupus može ostati povremena namirnica na jelovniku. Ipak, ne treba da bude svakodnevna osnova obroka. Za većinu kunića razumna količina je nekoliko listova jednom do dva puta nedeljno, u okviru porcije zelenog povrća, a ne puna činija kupusa.
Kunići imaju veoma osetljiv sistem za varenje. Njihova creva najbolje rade kada neprekidno dobijaju vlakna iz sena. Zato je važno pravilo jednostavno: seno treba da bude dostupno stalno, sveža voda takođe, dok povrće služi kao pažljivo odabrana dopuna.
Zašto kupus nekim kunićima smeta?
Kupus sadrži vlakna i korisne hranljive materije, ali pripada kupusnjačama, grupi povrća koja kod pojedinih kunića može pojačati stvaranje gasova. Gasovi nisu samo neprijatnost. Kod kunića bol i nadimanje mogu dovesti do toga da slabije jedu i manje izbacuju izmet, što zahteva brzo reagovanje.
Neće svaki kunić imati problem. Neki bez teškoća podnose male količine zelenog ili kineskog kupusa, dok drugi reaguju i na sasvim mali zalogaj. Zato iskustvo jednog ljubimca ne treba preslikavati na drugog, čak ni kada su iz istog legla ili jedu istu osnovnu hranu.
Poseban oprez potreban je ako je kunić ranije imao stomačne tegobe, epizode usporenog rada creva, probleme sa zubima, gojaznost ili je trenutno pod stresom zbog selidbe, bolesti ili promene rutine. Tada nije trenutak za isprobavanje nove hrane, pa ni kupusa.
Znaci da kupus treba odmah izbaciti iz jelovnika
Nakon uvođenja kupusa, obratite pažnju na apetit i količinu izmeta. Zdrav kunić redovno jede seno i ostavlja mnogo čvrstih, ujednačenih kuglica. Ako primetite da bira hranu, sedi pogrbljeno, škrguće zubima, stomak mu deluje napeto ili proizvodi znatno manje izmeta, sklonite kupus i drugu novu hranu.
Ako kunić prestane da jede, ne izbacuje izmet nekoliko sati, vidno je malaksao ili pokazuje znake bola, potreban je hitan pregled veterinara koji ima iskustva sa kunićima. Nemojte čekati da se stanje „samo sredi” niti nuditi lekove za ljude. Kod kunića se stanje varenja može brzo pogoršati.
Koju vrstu kupusa kunić može da jede?
Zeleni, crveni, savoj i kineski kupus mogu se ponuditi u malim količinama, ali se podnošljivost razlikuje od kunića do kunića. Mnogi vlasnici lakše uvode kineski kupus ili spoljne listove zelenog kupusa, jer su blaži dodatak mešavini lisnatog povrća, ali i njih treba testirati postepeno.
Crveni kupus nije otrovan, ali može privremeno obojiti urin ili izmet. To ume da zabrine vlasnika, mada sama promena boje ne mora značiti problem. Međutim, ako je prati slabiji apetit, retka stolica ili promena ponašanja, razlog nije za nagađanje već za razgovor sa veterinarom.
Kelj pupčar, karfiol i brokoli takođe pripadaju istoj porodici i kod nekih kunića češće izazivaju gasove. Ne morate ih potpuno zabraniti svakom kuniću, ali nema potrebe da ih nudite ako znate da mu smetaju. Mnogo je važnije da obrok bude stabilan nego da ljubimac proba svaku namirnicu koju vi jedete.
Kupus treba dati sirov, svež i dobro opran pod mlazom vode. Kuvani kupus, kupus sa začinima, zaprškom, uljem, solju, sirćetom ili suhomesnatim proizvodima nije hrana za kunića. Kiseli kupus takođe ne dolazi u obzir zbog soli i dodataka. Ostaci sa porodičnog ručka nisu bezbedna poslastica, bez obzira na to koliko ih kunić rado prihvata.
Kako pravilno uvesti kupus u ishranu kunića
Najčešća greška je da vlasnik, čim kunić pokaže interesovanje, ponudi veću porciju. Novi sastojak uvodite samostalno, ne zajedno sa još tri nove vrste povrća. Tako ćete, ako dođe do problema, znati šta ga je verovatno izazvalo.
Prvog dana ponudite mali, opran komadić lista. Zatim sačekajte najmanje 24 sata i pratite apetit, vodu, ponašanje i izmet. Ako je sve uredno, sledeći put možete dati neznatno više. Ako stolica omekša ili kunić ostavlja manje kuglica nego inače, vratite se na seno i njegovu uobičajenu, proverenu hranu dok se varenje ne stabilizuje.
Ne menjajte više stvari odjednom. Promena peleta, nova poslastica, manje vremena za kretanje i kupus uveden istog dana mogu zajedno opteretiti varenje. Kunići najbolje podnose predvidljivu rutinu, dovoljno prostora za aktivnost i postepene izmene jelovnika.
Šta treba da čini svakodnevni obrok
Seno je najvažniji deo ishrane odraslog kunića i treba da čini najveći deo onoga što pojede tokom dana. Ono obezbeđuje vlakna neophodna za normalan rad creva, a žvakanje pomaže i prirodnom trošenju zuba. Sveža voda mora stalno biti dostupna, bilo iz činije ili pojilice koju kunić zaista ume i voli da koristi.
Zeleno lisnato povrće može biti redovan dodatak, ali najbolje je menjati vrste i posmatrati reakciju ljubimca. Rimska salata, radič, endivija, listovi korijandera, mirođija i peršun mogu biti deo raznovrsne ponude, uz napomenu da i ovde količina zavisi od veličine kunića, zdravstvenog stanja i ostatka jelovnika.
Pelet za kuniće nije zamena za seno. Kvalitetan pelet se daje odmereno, a ne po principu stalno pune posude. Voće i šargarepa često se doživljavaju kao „zdrava” hrana, ali zbog šećera su pre poslastica nego svakodnevni obrok. Kada kunić dobija mnogo slatkih zalogaja, lako počne da zanemaruje seno, a to nije dobro ni za varenje ni za zube.
Mladi, bolesni i gojazni kunići
Mladim kunićima, naročito onima koji još nisu navikli na raznovrsno povrće, kupus uvodite još pažljivije. Njihov sistem za varenje se tek prilagođava. Ako ste kunića tek udomili i ne znate šta je prethodno jeo, nekoliko nedelja držite se poznate hrane i sena, pa nove namirnice dodajte jednu po jednu.
Kunić koji se oporavlja od bolesti, uzima terapiju ili je imao problem sa usporenim radom creva ne treba da dobija kupus bez saveta veterinara. Isto važi za ljubimce koji imaju višak kilograma. Kod njih cilj nije nagla dijeta, već bezbedno podešavanje porcija, više kretanja i jelovnik prilagođen konkretnom zdravstvenom stanju.
Kratak odgovor za vlasnike u žurbi
Da, kunić sme kupus, ali samo sirov, opran i u maloj količini. Uvodi se postepeno, ne daje se svakog dana i prekida se čim primetite promene u apetitu, izmetu ili ponašanju. Seno, voda i stabilna rutina ostaju važniji od svakog lista kupusa.
Posmatrajte svog kunića kao pojedinca, a ne kao ljubimca koji „mora” da jede svako preporučeno povrće. Ako kupus ne podnosi, to nije gubitak – uz dobro seno i pažljivo odabrane namirnice može imati jednako ukusan i zdrav jelovnik.
(petmagazine.rs)