Direktorom Centra za socijalni rad u Bijeljini, Aleksandar Đurđević, za BDA pričao je o prethodnom periodu, odnosno koje su to novine uvedene i na koji način su svoje usluge približili kako djeci, tako i roditeljima, ali i o tome šta planiraju da realizuju u budućem periodu
”Pored naša dva dnevna centra koja već duži niz godina funkcioniraju u okviru Centra za socijalni rad – Dnevni centar za djecu s poteškoćama u razvoju, gdje imamo osamnaest korisnika i Dnevni centar za djecu u riziku, gdje imamo pedeset četiri korisnika s rješenjem za taj centar, najveće bogatstvo Centra su stručni, obrazovani ljudi koji rade u Centru. Imamo veliki broj, zaista, stručnih radnika, logopeda, defektologe, psihologe. Oni su u službi, sve te djece koji su naši korisnici, ali u prethodnom periodu smo, kroz razne projekte otvorili, da kažem, njihova stručna znanja i otvorili Centar ka široj društvenoj zajednici. Dakle, ne samo ka korisnicima dnevnih centara, nego ka svoj djeci, a, prije svega, ka onoj djeci gdje postoji potreba za stručnim radom te vrste, logopedskim, defektološkim i slično, a roditelji, jednostavno, nisu u stanju, u mogućnosti, u prilici da te usluge priušte. Mi smo Centar za socijalni rad, dakle, to nam je prioritet – pomoć ljudima koji nisu u prilici da sebi nešto priušte. Mi smo u toku ove godine realizovali (i još traju ti projekti) besplatne logopedske tretmane za djecu, besplatne defektološke tretmane, tretmane u senzornoj sobi. Centar za socijalni rad Bijeljina jedini ima senzornu sobu na teritoriju Grada Bijeljina. Imamo čak dvije senzorne sobe, jedna opremljena potpuno savremenim, novim metodama i jedna po starijim metodama, iz ranijeg perioda, ali koja je, takođe, jako korisna. Tako da smo i to otvorili ka zajednici i proveli tromjesečni projekat senzorne integracije. Ponovno, od prvog novembra ove godine, krećemo sa novom “turom” projekta za djecu, senzorne integracije, korištenja senzorne sobe. Logopedske tretmane ćemo nastaviti u narednom periodu. Taj projekt nećemo ni prekidati. Ono što je novina, od 1. novembra krećemo s psihološkom podrškom za roditelje djece s poteškoćama i za tu djecu, gdje će naši psiholozi raditi, imati tretmane sa tim ljudima i sa njihovom djecom. Veliki broj raznih aktivnosti, konkretnih aktivnosti kroz koje su prošla djeca Grada Bijeljine, koja su imala priliku i mogućnost da im Centar na taj način pomogne i to ćemo sigurno nastaviti raditi u narednom periodu. Takođe, uveli smo i novu uslugu “Kratak predah”, gdje roditelji djece sa poteškoćama, koji nisu korisnici našeg Centra, mogu da koriste uslugu “Kratak predah”, da više puta u toku sedmice, po nekoliko sati, ostave svoju djecu na ovdje borave u raznim edukativnim i sličnim razvojnim radionicama, a da oni obave svoje poslove koje imaju u toku dana. Mi imamo ograničene kapacitete, imamo ograničen broj ljudi koji radi sa djecom, postoje liste čekanja, ali kroz zanavljanje projekata i produžavanje projekata nadam se da ćemo uspjeti svu zainteresiranu djecu i njihove roditelje ispoštovati i pomoći im u tom nekom stručnom smislu.
Centar za socijalni rad nedavno je nabavio i TOBI komunikator.
Jako važan dodatak za naš stručan rad je i TOBI komunikator koji smo nabavili, koji omogućuje djeci koja su neverbalna, koja imaju određene poteškoće, koja ne mogu da komuniciraju, a koji su mentalno očuvana, da putem tog komunikatora ostvare skoro savršenu komunikaciju sa spoljnim svijetom, da mogu da izgovaraju preko tog komunikatora riječi, komuniciraju, ističu neke svoje potrebe, da su žedni, da su gladni, neka svoja osjećanja i slično. Veliko pojačanje u našem timu je taj TOBI komunikator koji može da koristi određen broj djece koji su ovdje u Dnevnom centru i koji komuniciraju preko tog komunikatora. Naravno, to je tek u nekoj početnoj fazi, nedavno je nabavljen i vidjećemo još, ne samo taj TOBI komunikator, dvadeset prvi vijek je, ima dosta novih tehničkih izuma koja mogu koristiti ovoj djeci. Ne može se gledati kroz novac. To jeste skupo. TOBI komunikator je skup i sva neka tehnika koju planiramo da nabavimo u nekom narednom periodu će biti sigurno skupa, ali to ne možemo svesti na neki novčani ekvivalent. Koji novčani ekvivalent može da ima da imate dijete koje je neverbalno, koje ne može da komunicira, a koje je mentalno očuvano i da vi njemu omogućite da komunicira. Nije dovoljan jedan korak, moramo napraviti više koraka i omogućiti i djeci i roditeljima da, zaista, mogu da budu ravnopravni članovi društva u pravom smislu te riječi.
Predstavnici Centra za socijalni rad jako često posjećuju i druge centre, seminare, radionice. Koliko to pomaže da unaprijedite pružanje svojih usluga?
Ne znam, da li smo ijedan poziv za bilo kakvu edukaciju odbili. Čak smo i proaktivni i sami organizujemo razne posjete kada čujemo da neko radi dobro neki segment iz djelokruga našeg posla. Vrlo rado odemo da vidimo kako rade ti ljudi i da neke stvari primijenimo i u našem svakodnevnom radu. Dosta toga imamo da vidimo i u nekom prethodnom periodu, dosta smo razmišljali oko toga šta je još potrebno da uradimo, koja nova usluga bi bila dobra i svrsishodna. Otvorili smo Savjetovalište za porodicu, dosta smo išli u posjete u prethodnom periodu, bili smo i u Austriji, u Osijeku u Centru za autizam… Vidimo veliki prostor da se unaprijedi socijalna zaštita stanovništva. Za naše sugrađane, koji imaju preko trideset godina, a koji, takođe, imaju određene poteškoće i smetnje, mislim da je neki dnevni centar, dnevni boravak za takva lica nešto sljedeće što trebamo svi zajedno, kao zajednica, uraditi, jer i naši dnevni centri pružaju usluge za djecu. Mi smo to godinama podizali, taj prag. Došli smo do tridesete godine i po zakonu, ne možete više nekoga tretirati djetetom preko tih godina iako ima određene poteškoće. Dakle, ta lica djeca kad napune trideset godina, oni su i dalje djeca i dalje imaju potrebe, i dalje roditeljima treba ta vrsta podrške, ali se ta vrsta podrške gubi. To je nešto što smo, zaista, spremali u prethodnom periodu. Takva neka nova vrsta usluge, koja će se odnositi na starije od trideset godina, na njihovo dnevno zbrinjavanje, na podršku tim roditeljima, jer roditelji su sve stariji. Dok su roditelji mladi, dok su zdravi, dok mogu da vode računa o svojoj djeci, ali kad neko pređe trideset godina, naravno, i roditelj je stariji i zdravljem koje nije kakvo je bilo ranije i snagom koja nije kakva je bila ranije. Mislim da tim ljudima treba podrška, a to je negdje čitav sistem ovdje u Bijeljini to izostavio. Mislimo da bi to bio zaista jedan značajan dodatak za zajednicu da se pobrinemo i za tu kategoriju stanovništva.
Kakva su vam dosadašnja iskustva po pitanju Savjetovališta za porodicu? Da li dolaze ljudi, da li traže vaše savjete u tom segmentu?
Dosta dobro. Mi smo, zaista, kao što sam pričao i za dnevno zbrinjavanje starijih lica, porodično savjetovalište prepoznali kao nešto što je zaista potreba savremenog doba, ta vrsta neutralne, stručne, nepristrasne podrške porodicama, pojedincima. Mi smo radili dugo na spremanju otvaranja Savjetovališta. Otvorili smo ga ove godine, za Međunarodni dan porodice, 15. maja i već pola godine ono radi i funkcioniše, javlja se veliki broj stranaka. Ono funkcioniše na principu dobrovoljnosti, na principu povjerljivosti. Dakle, nikakvi papiri, zahtjevi i slično, ne prolaze ovdje kroz Centar. Ono je fizički izmješteno iz Centra, baš iz tog razloga što je, možda, u nekom postojala neka stigma u nekom prethodnom periodu. Ipak smo mi ovdje, na Balkanu. Da neko potraži podršku, odmah i on, možda, misli za sebe ili društvo za njega, da nije dovoljno dobar ili slično… Mislim da je to neka davna prošlost i da, jednostavno, moderno doba savremenog društva da je potrebna podršku pojedincu, podrška djeci, podrška porodici u svakom smislu očuvanja te porodice, kao osnovne ćelije društva, podrška odgajanju djece, pogotovo u nekim prelaznim, teškim periodima. To sve mi nudimo potpuno besplatno u našem Savjetovalištu. Kolegice koje rade u Savjetovalištu, zaista, imaju bogato iskustvo, bogato formalno i neformalno obrazovanje i gledali smo da to, zaista, bude tako i da to ima nekog smisla, da one, zaista, imaju alate u svojim rukama, da mogu pružiti podršku koja je prijeko potrebna. Kao direktor ustanove sam, zaista, i više nego zadovoljan dosadašnjim radom Savjetovališta. Zadovoljan sam na koji način su građani prepoznali to Savjetovalište i s kojom slobodom se javljaju, obraćaju, dolaze u Savjetovalište i mislim da će se to razvijati još intenzivnije u nekom narednom periodu.
Šta su planovi za budućnost?
To je manje-više najveći dio stvari koje sam već pobrojao. Projekte koje smo radili za podršku zajednici i djeci u toku ove godine ćemo nastaviti u sljedećoj. Dakle, i “Kratak predah” i besplatne logopedske, defektološke usluge, psihološku podršku za roditelje i djecu koji imaju poteškoće u razvoju. Senzorna soba će, takođe, biti otvorena za širu društvenu zajednicu. Sve ovo što govorim već imaju naši korisnici, korisnici naših dnevnih centara, ali kažem, ideja je da to otvorimo i ka zajednici, da djeca koja imaju potrebu, koja nemaju uslove, čiji roditelji nemaju uslove to priušte, jer su to skupi tretmani. Takođe, rekao sam već, ali to je još na nivou ideje, otvaranje određene vrste dnevnog centra ili dnevnog zbrinjavanja, za osobe preko trideset godina. Mislim da je to prvi put o tome da javno govorimo, ali to je nešto o čemu mi svakodnevno razgovaramo, da je taj neki dio izostavljen. Treba da se uključimo, da iz ugla socijalne zaštite obezbijedimo neka prava, zbrinjavanje i slične stvari. To je nešto što ćemo, svakako, raditi u sljedećoj godini i generalno, gledaćemo da, otvorimo Centar ka zajednici, da bude podrška onima kojima je podrška potrebna. Imamo veliki broj korisnika, u pitanju su hiljade, da ne kažem desetine hiljada ljudi koji se po raznim osnovama obraćaju Centru u toku godine, dosta njih su i korisnici određenih prava. Imamo oko dvanaest prava iz oblasti Zakona o socijalnoj zaštiti, iz oblasti socijalne zaštite, imamo četrnaest prava kad je u pitanju Odluka o proširenim pravima Grada Bijeljina. Ono što, takođe, želim da najavim i već smo počeli određene razgovore sa partnerima, sa raznim organizacijama, udruženjima… Ići ćemo u izmjene i dopune Odluke o proširenim pravima, odnosno u potpuno novu Odluku o proširenim pravima. Da ne zvuči grubo, neka prava će biti ukinuta, ali iz prostog razloga što su već predviđena Zakonom o socijalnoj zaštiti i prešla su na taj neki viši nivo i preuzela je država njihovo finansiranje, odnosno Republika Srpska je preuzela finansiranje tih prava. Neka nova prava ćemo sigurno uvesti. Imali smo razgovore sa Udruženjem djece koja boluju od dijabetesa, da određeno pravo bude usmjereno na podršku njima. Takođe, pravo koje se odnosi na građane ugrožene raznim vanrednim situacijama. Imali smo poplave, požare i slično. Potreban je neki fond koji će interventno biti na raspolaganju, da pomogne tim kategorijama stanovništva. Podršku korisnicima novčane pomoći i mnoge druge, da kažem, “anomalije” koje smo primijetili u prethodnoj odluci o proširenim pravima. Gledaćemo da to prevaziđemo, da predvidimo na jedan drugi način. Naravno, tu su nam glavni partneri i saradnici Gradska uprava i Skupština Grada. Mi smo obrađivači te Odluke o proširenim pravima i mi ćemo je spremiti. Naravno, saglasnost treba da daju Odjeljenje za društvene djelatnosti i Gradonačelnik Grada. Onda se to upućuje na Skupštinu Grada i Skupština Grada razmatra i usvaja Odluku o proširenim pravima. Na kraju godine i to je idealno vrijeme da sve to možemo da predvidimo i u budžetu za narednu godinu.
(bndan.com)