Mačka koja godinama uredno koristi toalet, a zatim iznenada obavi nuždu pored njega, ne radi to iz inata. Kada se vlasnici pitaju zašto mačka odbija posip, odgovor je najčešće u jednom od tri pravca: nešto je boli, nešto joj ne odgovara u samom toaletu ili se u njenom okruženju dogodila promena koja joj izaziva stres. Što pre otkrijete uzrok, veća je šansa da se problem reši bez dugotrajnog stvaranja loše navike.
Važno je razlikovati povremeni propust od obrasca. Ako se nezgoda dogodila jednom, na primer dok je toalet bio prljav ili zatvoren u sobi do koje mačka nije mogla da dođe, uzrok može biti jednostavan. Ako mačka uporno bira tepih, krevet, kadu ili isti ugao prostorije, potrebno je reagovati pažljivo i sistematično.
Zašto mačka odbija posip: prvo isključite zdravstveni problem
Iznenadna promena navika u vezi sa toaletom može biti prvi znak da mačka ima bol ili nelagodnost. Mačke vrlo vešto prikrivaju tegobe, pa vlasnik nekada ne primeti problem dok se ne promene ponašanje, apetit ili navike mokrenja.
Upala mokraćnih puteva, kristali u mokraći, idiopatski cistitis i druga oboljenja urinarnog trakta mogu učiniti mokrenje bolnim. Mačka tada ponekad poveže bol sa posipom ili kutijom u kojoj se bol javio, pa počinje da izbegava toalet. Slično se može dogoditi kod zatvora, proliva, problema sa analnim žlezdama ili bola u zglobovima, naročito kod starijih mačaka koje teško ulaze u kutiju sa visokim ivicama.
Posebno obratite pažnju na učestale odlaske u toalet, napinjanje, mijaukanje tokom mokrenja, sitne količine urina, krv u mokraći, lizanje genitalne regije ili mokrenje na neuobičajenim mestima. Kod mužjaka je nemogućnost mokrenja hitno stanje. Ako mačak često odlazi u toalet, napinje se, a urin ne izlazi ili izlazi u tek nekoliko kapi, odmah se javite veterinaru.
Savet
Nemojte pretpostaviti da je problem isključivo vaspitni, naročito ako je mačka ranije uredno koristila posip. Pregled urina, klinički pregled i, po potrebi, dodatna dijagnostika mogu otkriti uzrok koji nije vidljiv kod kuće. Kažnjavanje mačke u ovom trenutku može samo povećati stres i pogoršati problem.
Toalet možda nije dovoljno čist, miran ili dostupan
Mačke imaju izražen osećaj za čistoću. Toalet za mačke koji vlasniku deluje prihvatljivo mački može biti previše prljav, intenzivnog mirisa ili neprijatan pod šapama. Grudvice urina i izmet treba uklanjati svakog dana, a kompletan sadržaj menjati prema vrsti posipa i broju mačaka u domaćinstvu. Kutiju je potrebno prati blagim sredstvom bez jakih mirisa.
Mirisna sredstva, jaki dezinfekcioni preparati i osveživači prostora često imaju suprotan efekat od željenog. Mačji njuh je mnogo osetljiviji od našeg, a miris limuna, parfema ili hemikalija može je odbiti od mesta na kom bi trebalo da se oseća sigurno.
Lokacija toaleta je jednako važna kao i njegova higijena. Kutija pored mašine za veš, bojlera, glasnog zvučnika ili na prometnom hodniku može biti neprijatna jer mačka nema mir dok obavlja nuždu. Toalet ne treba držati ni uz posudu za hranu i vodu. Većina mačaka želi privatnost, ali i dobru preglednost prostora kako se ne bi osećala zarobljeno.
Ako imate više mačaka, pravilo koje se često pokazuje korisnim glasi: broj toaleta treba da bude broj mačaka plus jedan. Dve mačke, na primer, idealno bi trebalo da imaju tri toaleta na odvojenim mestima. Neke mačke neće koristiti istu kutiju sa drugom mačkom, čak i kada među njima nema otvorenih sukoba.
Posip, oblik kutije i sitnice koje mački mnogo znače
Nije svaki posip za mačke prijatan svakoj mački. Neke odbija krupna granulacija, neke prašina, miris ili osećaj peleta pod šapama. Mačići, starije mačke i mačke sa osetljivim šapama često lakše prihvataju mekši, sitniji posip bez dodatih mirisa. Ako ste nedavno promenili vrstu posipa, vratite prethodni koji je mačka pouzdano koristila.
Promenu nemojte uvoditi naglo. Novi posip se postepeno dodaje starom tokom nekoliko dana, kako bi mačka imala vremena da se navikne na novu teksturu i miris. Ako morate da probate drugu opciju, postavite još jednu kutiju sa alternativnim posipom umesto da preko noći promenite jedini toalet koji mačka ima.
Pokriveni toaleti nekim mačkama prijaju jer daju osećaj zaklona, ali drugima zadržavaju neprijatan miris i stvaraju osećaj da nemaju izlaz. Velikoj mački potrebna je dovoljno prostrana kutija da se okrene, zakopa i izađe bez udara u ivice. Kod mačke koja ima artritis, niži ulaz može biti mnogo važniji od samog izbora posipa.
Stres često stoji iza mokrenja van toaleta
Mačka ne mora da deluje uznemireno da bi bila pod stresom. Selidba, renoviranje, dolazak bebe, novog partnera, psa ili druge mačke, promena radnog vremena vlasnika, gosti, pa čak i mačka koju vidi kroz prozor mogu poremetiti njen osećaj teritorijalne sigurnosti.
U takvim situacijama mokrenje van toaleta ponekad je znak anksioznosti, a ponekad obeležavanje teritorije. Obeležavanje je češće kada mačka stoji uspravno, podigne rep koji može blago da podrhtava i ispusti malu količinu urina na vertikalnu površinu. Ipak, i kod takvog ponašanja najpre treba proveriti zdravstveno stanje, jer simptomi mogu ličiti jedni na druge.
Pomozite mački tako što ćete joj vratiti predvidivu rutinu. Obroci, igra i mirni trenuci sa vlasnikom treba da budu približno u isto vreme. Obezbedite joj visoke police, skrovišta i odvojene resurse ako u domu živi više životinja. Nemojte je na silu izvlačiti iz skrovišta niti je nositi do toaleta – to može povećati otpor.
Ako je mačka birala određeni deo stana, mesto treba temeljno očistiti enzimskim sredstvom namenjenim za uklanjanje urina ljubimaca. Obično pranje često ne uklanja miris koji mačka oseća, pa se može vraćati na istu lokaciju. Izbegavajte sredstva sa amonijakom jer njegov miris može podsećati na urin.
Kako vratiti mačku posipu bez kazne
Kada veterinar isključi ili počne da leči zdravstveni uzrok, uvedite promene jednu po jednu. Više naglih promena odjednom otežava da shvatite šta mački zapravo odgovara. Počnite od čiste, otvorene i prostrane kutije na mirnom mestu, sa poznatim posipom bez intenzivnog mirisa.
Ako je mačka počela da koristi određenu podlogu, na primer tepih ili peškir, privremeno možete postaviti toalet što bliže tom mestu. Kada ga počne koristiti, postepeno ga pomerajte nekoliko desetina centimetara dnevno ka željenoj lokaciji. To je sporiji postupak, ali je nežniji i uspešniji od pokušaja da mačku naterate da odmah prihvati drugo mesto.
Nikada je ne grdnite, ne gurajte joj njušku u lokvu i ne zatvarajte je u malu prostoriju kao kaznu. Mačka neće razumeti vezu između kazne i onoga što se dogodilo ranije. Razumeće samo da ste nepredvidivi, a to može pojačati stres i izbegavanje toaleta.
Hitno zakažite pregled ako primetite bilo koji od sledećih znakova:
- mačka se napinje, a ne može da mokri ili izlučuje samo nekoliko kapi;
- u urinu ima krvi, mačka glasno reaguje na bol ili se učestalo liže;
- povraća, odbija hranu, deluje klonulo ili se skriva više nego obično;
- problem se javio naglo kod starije mačke ili traje duže od jednog do dva dana.
Ponekad je rešenje zaista jednostavno – čistija kutija, druga vrsta posipa ili mirnije mesto u stanu. Ali mačkino odbijanje toaleta uvek zaslužuje pažnju, jer je to njen način da vam pokaže da joj nešto smeta. Strpljiv pristup, dobra rutina i pravovremeni pregled daju joj najbolju šansu da se ponovo oseća bezbedno u svom domu.
(petmagazine.rs)