Svjetski dan borbe protiv zloupotrebe droga i nezakonite trgovine drogama obilježava se svake godine 26. juna. Ovaj datum ustanovila je Generalna skupština UN 1987. godine, sa ciljem jačanja međunarodne saradnje u suzbijanju zloupotrebe droga i podizanja svijesti o ozbiljnim posljedicama koje zavisnost ostavlja na pojedinca, porodicu i društvo u cjelini.
Zavisnost od psihoaktivnih supstanci predstavlja jedan od najvećih javnozdravstvenih izazova savremenog društva. Pogađa sve starosne grupe, ali posebno zabrinjava sve češća prisutnost droga među mladima. Stručnjaci upozoravaju da prevencija, rano prepoznavanje problema i dostupna stručna pomoć mogu značajno smanjiti rizik od razvoja zavisnosti i pomoći osobama koje se sa njom suočavaju.
Povodom ovog značajnog datuma razgovarali smo sa specijalistima psihijatrije JZU Bolnica „Sveti Vračevi“ Bijeljina – dr Vanjom Radosavljević, dr Aleksandrom Radosavljevićem i dr Aleksandrom Milićevićem, koji su govorili o uzrocima nastanka zavisnosti, njenim posljedicama, značaju prevencije i mogućnostima liječenja.
Narkomanija – bolest
Prema riječima dr Vanje Radosavljević, narkomanija predstavlja povezanost osobe sa psihoaktivnom supstancom koja se karakteriše sa izrazitim osjećajem zadovoljstva i strasti prilikom konzumiranja istih.
„Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije narkomanija je periodična ili hronična intoksikacija psihoaktivnim supstancama. Osobe koje ih konzumiraju vremenom razvijaju zavisnost a posljedice se odražavaju na fizičko, psihičko, socijalno, moralno i duhovno funkcionisanje. Kod tih osoba razvija se i tolerancija na psihoaktivne supstance i tokom vremena osoba osjeća da treba da poveća dozu kako bi se postigao željeni efekat“, ističe dr Radosavljević.
Ona navodi da mladi često pogrešno vjeruju da će im droga pomoći da budu kreativniji, uspješniji ili produktivniji.
„Mnogi smatraju da će pod dejstvom psihoaktivnih supstanci bolje stvarati, učiti ili obavljati svakodnevne aktivnosti. Takva uvjerenja predstavljaju jednu od zamki koje vode ka razvoju zavisnosti.“
Govoreći o uzrocima, naglašava da oni mogu biti različiti – od određenih osobina ličnosti i teškoća u suočavanju sa životnim izazovima, do prisustva pojedinih psihijatrijskih poremećaja.
„Nerijetko osobe posežu za psihoaktivnim supstancama pokušavajući da pobjegnu od problema, emocionalne boli ili osjećaja neprilagođenosti. Zavisnost često prati i druge psihičke poteškoće koje zahtijevaju stručnu pomoć.“
Droga je danas dostupnija nego ikada
Dr Aleksandar Radosavljević upozorava da je droga postala veoma dostupna mladima i da se najčešće pojavljuje kroz vršnjačke grupe.
„To više nije nešto što se dešava negdje daleko. Droga je prisutna svuda oko nas i mladima je lako dostupna. Najčešće se širi kroz društvo vršnjaka, kada jedan član grupe donosi novo iskustvo i podstiče druge da probaju.“
Posebno ističe opasnost normalizacije upotrebe marihuane.
„Svaki put ka težim oblicima zavisnosti vodi kroz početnu konzumaciju takozvanih lakih droga. Predstavljanje marihuane kao bezazlene ili društveno prihvatljive supstance šalje pogrešnu poruku mladima i umanjuje svijest o mogućim posljedicama.“
Prevencija počinje u porodici
Dr Aleksandar Milićević naglašava da zloupotreba psihoaktivnih supstanci nije samo zdravstveni, već i ozbiljan društveno socijalni problem.
„U posljednje vrijeme primjećujemo porast različitih oblika zavisnosti među mladima. Posebno se izdvajaju zavisnost od interneta i igrica, kao i novijih droga koje mogu da se nađu na tržištu. Zato je prevencija od ključnog značaja.“
Prema njegovim riječima, porodica, škola i šira društvena zajednica imaju zajedničku odgovornost u zaštiti djece i mladih
„Moramo razgovarati sa djecom, edukovati se i naučiti da prepoznamo prve znakove zavisnosti. Potrebno je sistematski raditi na prevenciji kroz škole, uključiti stručne službe i osnažiti nastavnike da prepoznaju rizična ponašanja. Svi zajedno moramo da radimo i razgovaramo o tome. Razlozi zbog kojih mladi posežu za drogama su raznoliki. Prevashodno radi se o radoznalosti pogotovo u adolescentnom periodu, pritisak vršnjaka direktni ili indirektni, emocionalna bol koja može da nastane zbog nedostatka podrške i razumijevanja porodice ili prijatelja, nakon prekida emotivne veze ili porodičnih problema, problema u školi, nedostatak društvenog sadržaja – dosada, itd.“
Iza zavisnosti često stoji dublji problem
Dr Aleksandar Radosavljević ističe da se tokom liječenja bolesti zavisnosti gotovo uvijek otkriju i drugi psihički problemi iz spektra poremećaja ličnosti ili anksiozno depresivne simptomatologije koji su prethodili razvoju zavisnosti a koji naknadno moramo da rješavamo.
On naglašava da ne postoje dva ista pacijenta, te da je zbog toga neophodan individualan pristup.
„Svaka osoba zahtijeva poseban terapijski pristup. Nekome je potrebna čvrsta struktura i jasne granice, a nekome više podrške i ohrabrenja. Najvažnije je izgraditi odnos povjerenja i zajedno raditi na postizanju trajne apstinencije i boljeg kvaliteta života.“
Oporavak je moguć
Govoreći o rezultatima liječenja, dr Radosavljević navodi da mnogi pacijenti nakon uključivanja u tretman uspijevaju da potpuno promijene svoj život.
„Od osoba koje su bile potpuno posvećene nabavljanju droge, bez zaposlenja i zdravstvenog osiguranja, postaju ljudi koji rade, izdržavaju svoje porodice, plaćaju poreze i aktivno učestvuju u društvu. To su vrijedni i korisni članovi zajednice.“
Posebno naglašava značaj podrške porodice tokom liječenja.
„Porodica je važan dio terapijskog tima. Članovi porodice učestvuju u razgovorima, pružaju podršku i pomažu u održavanju apstinencije, što značajno povećava šanse za uspješan oporavak.“
Život bez droge je sloboda
Dr Aleksandar Milićević ističe da je socijalna podrška jedan od najvažnijih faktora u liječenju zavisnosti i da prava sloboda podrazumijeva sposobnost da se odupremo onome što nam šteti.
„Zavisnost se često liječi godinama, zbog čega je podrška porodice, škole, prijatelja i društva od izuzetnog značaja. Mladi moraju da znaju da droga nije rješenje, već samo kratkotrajan bijeg od problema.“
Na kraju razgovora, naši sagovornici uputili su jasne poruke:
„Život bez droge je sloboda. Sloboda nije da radimo sve što želimo, već da možemo da kažemo NE onome što ugrožava naše zdravlje i budućnost,“ ističe dr Milićević.
„Izaberite život. Život – DA, droge – NE“, poručuje dr Vanja Radosavljević.
„Pred vama je mnogo ljepših stvari, mnogo prilika i mogućnosti. Odolite iskušenjima i gradite svoju budućnost na zdravim izborima“, zaključuje dr Aleksandar Radosavljević.
Borba protiv zloupotrebe droga nije zadatak samo zdravstvenih radnika, već društva u cjelini. Pravovremena edukacija, otvoren razgovor u porodici, podrška mladima i dostupnost stručne pomoći predstavljaju najjače oružje u prevenciji zavisnosti. Svaki razgovor, svaka pružena podrška i svaki pravovremeno prepoznat problem mogu nekome promijeniti život.
(bndan.com)