Od poljoprivrede se može lijepo živjeti
Godinama unazad semberski poljoprivrednici ukazuju na negativne pojave u domaćem agraru. Jedan od najvažnijih društvenih procesa koji je zahvatio naš kraj ali i mnogo širi geografski prostor oko Semberije, tiče se demografije, odnosno sve izraženijeg smanjenja broja stanovnika. Mali broj rođenih, na jednoj a na drugoj strani veći broj umrlih i nezaustavljiva migracija radno sposobnog stanovništva iz Semberije uslovili su drastičan pad mladih ljudi koji se bave poljoprivredom.
Ilijaz Hadžić iz Janje spada u red mlađih poljoprivrednika u Semberiji. Od djetinjstva je pomagao svom ocu u njivskim radovima da bi se u 21. godini života osamostalio i već 17 godina živi isključivo od poljoprivrede. Oženjen je, otac troje djece. Ono što je interesantno za Hadžiće jeste mrkva. Naime, ova porodica je nadaleko poznata po proizvodnji povrća sa narandžastim plodom.
-Uzgojem mrkve u Janji, možda i u Semberiji, nisam u to skroz siguran, počeo je moj djed prije 60-ak godina. Nastavio je moj otac, a njega smo naslijedili moja braća i ja. Djed je obrađivao do dva hektara zemlje, otac nekih pedesetak dunuma, a nas trojica obrađujemo oko osam hektara. Uzgajamo mrkvu, cveklu, špinat, rotkvu i prasu a u Janji smo najpoznatiji upravo po proizvodnji mrkve. Iskreno, mogao sam i mogu i dan danas otići raditi u inostranstvo. Ali ne vidim sebe i svoju djecu tamo. Uprkos brojnim problemima koji prate proizvodnju, i naročito, plasman domaćih poljoprivrednih proizvoda, od ovog posla se može lijepo živiti“, izjavio je Ilijaz Hadžić za „Semberske novine“ dodavši da je ovo vrijeme u kojem je mnogo mehanizacije u poljoprivredi. Zahvaljujući tome, danas je mnogo lakše baviti se poljoprivrednom proizvodnjom nego je to bilo u periodu njegovog oca ili djeda.
Posao je organizovan tako da su uključeni svi članovi porodice. Svako prema svojim mogućnostima. I djeca, po povratku iz škole, imaju svoje „dječije“ zadatke. Tek u periodu ubiranja plodova, kada je vrhunac sezone, Hadžići angažuju još nekoliko radnika. Izuzev nešto malo prinosa koje isporučuju kupcima u skladu sa ranije postignutim dogovorima, najveći dio poljoprivrednih proizvoda sa polja porodice Hadžić plasira se na kvantaškoj pijaci Agro-tržnog centra u Bijeljini.
-Nažalost, sve se manje mlađih ljudi bavi poljoprivredom. Kako u Janji tako i izvan Janje. Vidim to na pijaci, uglavnom ljudi zrele i starije životne dobi dovoze svoje proizvode na prodaju. Poseban je problem u povrtarstvu, tamo gdje treba mnogo ručnog rada, gdje treba sa motikom u redak zaći, sageti se, oplijeviti travu… u Janji je sve manje njiva pod paprikama, paradajzom, patlidžanom. Poljima uz Drinu, koja su nekada bila puna takvih njiva, sada dominira kukuruz, pšenica, djetelina a sve je više i voćnjaka. Sve ono što ne traži puno radne snage. U Janji ima nekoliko gazdinstava koja vode ljudi mlađi od 40 godina. Trudimo se da uzgajamo kvalitetne biljke i na tržište plasiramo zdrav i svjež proizvod. Međutim, tu se susrećemo sa najvećim problemom. Problem plasmana. Svi koji su se ikada i na malim površinama bavili poljoprivredom znaju koliko je to težak posao. Posljednjih godina, nama lakše bude proizvesti nego plasirati naše poljoprivredne proizvode. Otvorene granice, nepostojanje dobre kontrole, prekomjerni uvoz poljoprivrednih proizvoda baš u vrijeme kada oni zriju kod nas u Semberiji… sve to utiče da moramo obarati cijene i ponekada i ispod cijene prodavati robu. Samo da je ne vraćamo kući“, zaključio je Hadžić za „Semberske“.
(semberija.info)