Kod spomenika Ljubiši Saviću Mauzeru na Željezničkoj stanici u Bijeljini, obilježene su 34 godine od odbrane Bijeljine .
“Danas smo se okupili u znak sjećanja na tragične događaje iz 1992. godine u noći između 31. marta i 1. aprila kada je od strane ekstremnih, neodgovornih ljudi bošnjačke vjeroispovijesti do podizanja barikada i izlaska na ulice sa dugim cijevima što je unijelo veliki nemir i nesigurnost među građane Bijeljine i okoline. Zahvaljujući tadašnjoj organizaciji Teritorijalne odbrane pod rukovodstvom Ljubiše Savića Mauzera, spriječeno je veće krvoproliće i stradanje između dva naroda na teritoriji opštine. Želim istaći, gledajući današnja zbivanja širom BiH, da je vrijeme ratnih zastava prošlo i da je njima mjesto u muzejima, spomen sobama… a što se tiče pucanja i momaka koji imaju višak adrenalina, širom svijeta su, nažalost, otvorena mnoga ratišta, svako od ova tri naroda u BiH može da odabere poziciju i da se odredi – kome je do rata nek izvoli. Ovi narodi su dosta propatili i mi treba da razvijamo zastave mira i da osiguramo potomcima mirnu budućnost”, poručio je pripadnik Udruženja Garde Panteri, Jovan Krmanović.
Cvijetin Simić, predsjednik SO Bijeljina 1992. godine, rekao je da je Mauzer bio najznačajniji učesnik događaja u to vrijeme i da je uspio da uspostavi koordinaciju između naoružanih grupa u Bijeljini i naseljima.
“Poslije smo, već 2. aprila, zajedno radili na uspostavljanju vlasti na području Grada i mislim da je to uspješno urađeno”, istakao je Simić.
Petar Cvijetinović, predsjednik Udruženja Garde Panteri kaže da godišnjice od odbrane Bijeljine “Panteri” obilježavaju na spomeniku Mauzeru, kao sjećanje na komadanta Kriznog štaba Bijeljine.
“Na današnji dan 1992. godine su uklonjene barikade koje su postavile muslimanske snage, Zelene beretke, i grad je deblokiran. Nije bilo većih borbenih dejstava, ni većih žrtava. Ključnu ulogu je imao naš komadant koji je rukovodio tim ljudima i kriznim štabovima po selima”, rekao je Cvijetinović i istakao da u Bijeljini još uvijek nema ulica sa imenima bitnih srpskih boraca.
Bojan Savić, sin Ljubiše Savića Mauzera, istakao je zahvalnost svim ljudima koji pamte njegovog oca i svake godine se okupljaju na mjestu njegove pogibije.
“Svake godine se saberemo, sjetimo svih heroja. Uvijek govorimo istu stvar, posebno potomci, ljudi koji su sve dali u Odbrambeno-otadžbinskom ratu. To ne smijemo da zaboravimo. Raduje me što mlade generacije i pamte i sjećaju se i žele da znaju. Ovi ljudi, tatini saborci, koji su zaslužni za to da danas živimo u miru, još uvijek imaju šta da kažu, da prenesu i da daju put kojim svi treba da idemo”, istakao je Savić i dodao da će to mladima dati pravac kojim treba da idu u odbrani Bijeljine, Republike Srpske u drugim teškim vremenima.
(bndan.com)