Služba hitne medicinske pomoći predstavlja vid zdravstvene zaštite čiji je osnovni cilj brzo i efikasno zbrinjavanje pacijenta u stanjima koja ugrožavaju život ili mogu dovesti do teških posljedica po zdravlje.
Svih 24 sata ekipe ovih službi, nerijetko, rizikuju i svoje živote, kako bi spasili život pacijenta. N ačelnik službe dr Slaviša Mitrović naglašava da njihov rad podrazumijeva ,,pružanje hitne medicinske pomoći životno ugroženim pacijentima, pacijentima bez svijesti, koji imaju infarkt, moždani udar, teške povrede koje ugrožavaju život, i td.”
-U hitnim slučajevima vrijeme je i najveći prijatelj i najveći neprijatelj s kojim se suočavamo. Brzi dolazak na lice mjesta i intervencije su često pitanje života i smrti. Naš lokalna zajednica je velika, a pokrivamo i područje opština Pelagićevo i Donji Žabar, što samo po sebi govori koliko je dodatno otežan rad naših ekipa. Svjesni smo da svi građani trebaju da imaju medicinsku uslugu, pa tako i hitnu pomoć na raspolaganju 24 sata, ali računamo na razumijevanje građana, jer ekipe šaljemo na teren prema stepenu hitnosti, odnosno, prioritetima”, kaže dr Mitrović i dodaje da trenutno imaju pet specijalista urgentne medicine i četiri doktora medicine, što je svakako nedovoljno za područje sa oko 120.000 građana.
-Za Službe hitne medicinske pomoći postoje posebni uslovi rada, ali kod nas to, zbog manjka broja specijalista, nije moguće organizovati, tako da veoma često radimo i prekovremeno. Sistemski je neophodno riješiti ovaj problem, jer cilj svih zdravstvenih radnika je da se građanima pruži adekvatnu medicinsku pomoć, a ukoliko bi se primjenjivali posebni uslovi rada, vjerujem da bi se i mlade kolege opredjeljivale za ovu specijalizaciju”, kaže dr Mitrović i argumentima potvrđuje rečeno.
-Samo u 2025. godini, imali smo oko 37. 000 pregleda, oko 65.000 usluga medicinskih tehničara u intervencijama, oko 2.700 pregleda u kućnim posjetama i oko 5.100 usluga u kućnim uslovima. Obezbjeđivali smo oko 150 javnih skupova, bilo je više stotina prevoza pacijenata u bolnice na području Srpske i td. Već u januaru ove godine imali smo 6.201 usluga u intervencijama, što najbolje govori o neophodnosti sistemskog rješavanja kadrovskih problema, jer smo druga po veličini Služba u Srpskoj”, rekao je dr Mitrović.
Šef Odjeljenja urgentne medicine dr Slobodan Stanišić, kaže da u ovoj Službi radi već 11 godina, te da je za to vrijeme, kroz Hitnu prošlo pedesetak kolega, ali da se nisu zadržali zbog, najčešće, zahtjevnosti posla.
-Volimo svoj posao, iako je zahtjevan i fizički i mentalno, a i mi smo samo ljudi koji se mogu razboljeti, ljudi kojima treba pauza, jer, kao i svima, događa se ,,zamor materijala”. Urgentna medicina je prava medicina, ovo je spašavanje života, brzo se mora reagovati i brzo se vide rezultati, jer u jednom trenutku imate pacijenta u lošem stanju, a već u sledećem trenutku, njegovo stanje je bolje. To direktno spašavanje života je naša satisfakcija i iskreno se nadam da će Hitna pomoć dobiti zasluženi status, odnosno, posebne uslove rada. Vjerujem da bi u tom slučaju i mlade kolege pronašle sebe u ovoj Službi koja je prva, a nerijetko, najvažnija stepenica, kad je u pitanju ljudski život i zdravlje”, kaže dr Stanišić.
-Timovi Hitne pomoći su na terenu izloženi radu na visokim dnevnim temperaturama, ili u ledu, vodi, snijegu, sa alkoholisanim, agresivnim, psihički oboljelim pacijentima, u nebezbjednom terenu kad su u pitanju saobraćajne nezgode i td. Ipak, svoj posao volim kao i moje kolege u Službi, ali nije prijatan osjećaj kad znate da kolege u okruženju imaju tzv. petobrigadni sistem rada, odnosno, skraćeno radon vrijeme, 35 sati sedmično”, kaže dr Stanišić. Prema riječima zaposlenih u ovojSlužbi, bilo bi odlično kad bi se formirali punktovi Hitne pomoći u Dvorovima, Janji i Dragaljevcu, kako bi se moglo adekvatno reagovati, s obzirom i na zagušenost saobraćaja, koji često otežava prolaz saniteta.
-Primjera radi, prosjek izlaska Hitne pomoći u Novom Sadu je 12 minuta, jer kreće sa najbližeg punkta, a kad bismo i mi imali punktove, naš prosjek dolaska na teren bio bi značajno bolji, jer se na taj način povećava stopa preživljavanja pacijenta”, kažu dr Stanišić i Mitrović, naglašavajući da je reanimacija posle deset minuta upitna, jer nastupaju teške posljedice za pacijenta. Uprkos svemu, rade posvećeno, kako ljekari, tako i medicinske sestre, tehničari, vozači i dispečeri. Nerijetko su izloženi ne samo kritikama na društvenim mrežama, nego i verbalnim i fizičkim napadima na radnom mjestu. Stojički sve podnose, trude se da svima pruže adekvatnu i pravovremenu pomoć, a građane mole da imaju razumijevanja i razmisle o tome da svako od nas može biti hitni slučaj koji čeka intervenciju duže nego je potrebno, upravo zbog zbrinjavanja nehitnih slučajeva. Na kraju, kako stari kažu, “svakom je njegova muka najteža”, ali ne zaboravimo da su i oni samo ljudi, ali ljudi koji spašavaju naše i živote naših najdražih.
PARTICIPACIJA
Od januara ove godine, uvedena naplata participacije u Službama hitne medicinske pomoći u situacijama kada se pacijenti javljaju, a ne radi se o hitnim zdravstvenim stanjima. Participacija za hitna stanja se, kao i prije, NE NAPLAĆUJE! Doktori na osnovu simptoma evidentiraju u IZIS-u da li je riječ o hitnoći ili ne, te na osnovu toga se odlučuje da li se naplaćuje participacija ili ne. U okviru IZIS-a, omogućeno je automatsko razdvajanje hitnih i nehitnih stanja.
Sistem prepoznaje situacije u kojima je riječ o hitnoj medicinskoj pomoći, za koje se participacija ne naplaćuje, čime se onemogućava naknadno zaračunavanje troškova pacijentima u stvarno urgentnim slučajevima. Ova mjera, ima cilj da spriječi dugogodišnju praksu zloupotrebe hitnih službi, koje su mnogi koristili kao najbrži način da dođu do ljekara, upravo zato što za takve preglede nisu morali da plaćaju. U praksi se često dešavalo da pacijenti sa lakšim tegobama, hroničnim problemima ili stanjima koja ne zahtijevaju hitnu intervenciju, dolaze u hitnu pomoć umjesto u ambulante porodične medicine. Time se opterećuju kapaciteti hitnih službi, a u pojedinim situacijama dovođena je u pitanje dostupnost medicinske pomoći onima kojima je ona u tom trenutku zaista bila potrebna. Iz FZO RS su naglasili da je osnovni cilj ove mjere racionalnije korišćenje zdravstvenih resursa, ali i uvođenje jasnih i preciznih kriterijuma za razlikovanje hitnih i nehitnih stanja. Hitna medicinska pomoć mora ostati dostupna svima kojima je neophodna, ali ne smije biti zamjena za redovan sistem zdravstvene zaštite. Uvođenjem participacije za nehitna stanja očekuje se da će se ovakva praksa značajno smanjiti, te da će hitne službe moći efikasnije da odgovore na stvarne urgentne slučajeve. Pacijenti u životno ugrožavajućim situacijama neće snositi nikakve dodatne troškove.
(semberija.info)