Pravoslavni hrišćani 15. februar obilježavaju Sretenje Gospodnje, a vjeruje se na taj dan susreću zima i ljeto. Dani postaju duži a noći kraće.
Na Sretenje se u našem narodu pridaje značaj predskazivanju vremena.
Prema narodnom vjerovanju, ukoliko na ovaj dan padne snijeg ili kiša, smatra se da zima odlazi, dok sunčan dan ukazuje na to da nas očekuje još hladnih dana.
Takođe, postoji i biblijsko vjerovanje.
“Kad je Isusu bilo četrdeset dana, Sveta Djevica Marija i Josif donesu Ga u hram da Ga posvete Bogu. U hram dođe i sjedi sveštenik Simeon, pravedan i pobožan starac, kojem je anđeo Božji rekao da neće umrijeti dok ne vidi Spasitelja. I toga dana javi mu se anđeo i reče da dođe u crkvu, jer će tu vidjeti Hrista. Starac uze dijete na ruke i reče: ‘Sada otpuštaš s mirom slugu svoga, Gospode, po riječi svojoj; jer vidješe oči moje Spasenje tvoje'”.
Kao uspomena na ovaj susret ustanovljen je praznik Sretenje, a praznuje se na današnji dan 15. februara. Naš narod vjeruje da se na praznik Sretenje sreću zima i ljeto, pa je zima kazala ljetu:
“Pomozi Bog, golo ljeto! Ti meni daješ gole i bose ljude a ja tebi obučene i obuvene!”
Ljeto je na to odgovorilo:
“Bog ti pomogao, obučena zimo! Istina je da ti meni daješ obučene i obuvene ljude, a ja tebi gole i bose, ali se djeca i ljudi više raduju meni nego tebi”.
(mondo.rs)