Sveti Nikola, kojeg SPC praznuje 19. decembra, najčešća je krsna slava kod Srba. Kao svetitelj koji je važio za zaštitnika siromašnih, putnika, dece i porodice, bio je blizak narodu koji je vekovima živeo u teškim uslovima, čestim ratovima i seobama, pa otud i veliki broj običaja koji srpski narod praktikuje na ovaj dan.
Sveti Nikola obeležen je crvenim slovom u crkvenom kalendaru, praznik koji pola Srbije slavi, a druga polovina ide na slavu. Praznik posvećen ovom svetitelju je prvi u nizu takozvanih zimskih praznika koji počinju 19. decembra i traju do Bogojavljenja. Tradicija kaže da u noći između 18. i 19. decembra deca koja su bila dobra tokom cele godine dobijaju poklone, slatkiše i voće u svojim čizmama koje roditelji ostavljaju na prozorskom simsu uoči ovog velikog praznika. To je jedan od običaja koji prati dan posvećen ovom velikom svetitelju i zadržan je u nekim delovima Srbije.
Običaji na Svetog Nikolu
Kako Sveti Nikola “pada” u vreme Božićnog posta, obavezna je posna trpeza, uz četiri glavna obeležja slave kod Srba – sveću, vino, kolač i žito (koljivo). Praznik posvećen ovom velikom svetitelju započinje u crkvi, odlaskom na svetu liturgiju, a nastavlja se lomljenjem kolača, paljenjem sveće i služenjem vina i žita. Članovi porodice, kao i gosti, tri puta okreću slavski kolač i ljube ga, uz reči: “Hristos posredi nas jeste i biće”.
Slavski kolač za Svetog Nikolu se nikada ne seče, iako u narodu postoji izreka “rezanje kolača”. Kolač umešen od kvasnog testa u čast svetitelja uvek se lomi, jer predstavlja simbol zajedništva – nož se ne koristi.
U porodicama koje imaju članove na putu ili u inostranstvu, običaj je da se Svetom Nikoli posebno pomole za bezbedan povratak, jer se ovaj svetitelj smatra zaštitnikom putnika i mornara.
Takođe, na ovaj dan se, kako su verovalo naši stari, valja dati milostinju, jer je Sveti Nikola bio dobročinitelj i pomagao je siromašnima.
U narodu postoji verovanje da se na Nikoljdan ne treba svađati niti podizati glas, jer je Sveti Nikola smatran svetiteljem mira i pravde. Ovo nije crkvena zapovest, ali je duboko ukorenjen običaj koji svi Srbi vekovima poštuju.
Legenda o Svetom Nikoli
Sveti Nikola bio episkop Mire, priznat kao svetac od 16. veka. Rođen je oko 280. godine, u bogatoj porodici, u gradu Patari, u provinciji Likija, u azijskom delu današnje Turske. Prema legendi, svetac je spasio tri veoma siromašne sestre od prostitucije. Njihov otac je već pomislio da ih gurne u razvrat kad im je Sveti Nikola pritekao u pomoć, bacajući vreće novca u devojačku sobu. Venčale su se ubrzo nakon što su dobile poklone od sveca koji ih je spasio razvratnog života i privoleo veri u Boga.
Postoji, pak, i druga, mnogo rasprostranjenija legenda: siromašni otac nije mogao da obezbedi miraz svojim ćerkama, pa se molio Svetom Nikoli da mu pomogne, kako mu ćerke ne bi ostale neudate. Svetitelj je uoči 19. decembra niz odžak spustio miraz, uslišivši želju molitveniku koji je iskreno verovao u Boga.
Žitije Svetog Nikole
Sveti Nikola bio je arhiepiskop Mire Likijske. Kad su mu roditelji umrli, sve svoje bogatstvo je razdelio siromasima. Dočekivao je grešnike, branio veru od jeresi i paganskih progonitelja, i sam bivajući mučen od vojnika careva Dioklecijana i Maksimijana, koji su pokušali da unište hrišćanstvo. Nastavio je da brani Hristov zakon, prolazeći kroz grad Miru i uništavajući sve statue bogova koje su pagani obožavali. Predanje kaže da je u Aleksandriji Sveti Nikola iscelio mnoge bolesne i demonima opsednute ljude. Oko 305. godine bio je zatvoren, ali kada je Sveti Konstantin Veliki (305–335) stupio na presto Vizantijskog carstva, hrišćani su mogli slobodno da ispoljavaju svoju veru, potonji Sveti Nikola je pušten na slobodu.
I tu se ne završava jedina povezanost Svetog cara Konstantina Velikog sa Svetim Nikolom. Baš 19. decembra ovaj svetitelj javio u snu Svetom caru Konstantinu, moleći ga da oprosti trojici nevinih mladića koji je trebalo da budu ubijeni sledećeg dana. Kao veliki hrišćanin, Sveti car Konstanin Veliki kojeg SPC praznuje 3. juna, pomilovao je nedužne mladiće.
Sveti Nikola je preminuo oko 345. godine, u gradu Mira (danas Kodžademre, Turska).
On je takođe zaštitnik Svete Rusije i Grčke, dece, nepravedno optuženih, nevino osuđenih, mornara i neudatih devojaka, trgovaca i zalagaoničara.