Bojan Savić:
“Nakon tematske sjednice vidio sam brojne naslove i objave u kojima se ponavljaju standardni izgovori gradske vlasti: rebalans, PDV, “vi i vaši”, “protivnici Bijeljine” i slično… Na prvi pogled reklo bi se: ništa novo.
Međutim, ima jedna novost. Prva žena u istoriji Bijeljine na čelu Skupštine grada od početka mandata susreće se sa niskim udarcima od strane gradonačelnika. Prvi čovjek grada je ovaj put, zabrinut za rejting i reakciju javnosti, napad na ženu ipak prepustio svojim saradnicima.
Izgleda da ga je zaboljelo što je imala petlje da mu se oštro usprotivi, i javno kaže ono što svi, pa i ti isti njegovi najbliži saradnici misle.
Gradonačelnik bi mogao da istrpi svašta, ali ne i istinu. A istina je, nažalost, ta da gradonačelnik i njegovi saradnici već pet godina uspješno presipaju iz šupljeg u prazno i pola decenije još uspješnije zbunjuju građane.
Kome je, zaboga, jasno šta je čija nadležnost, ko je šta trebalo da plati? Cilj gradske vlasti je samim tim ispunjen – uspjeli su da “zamute vodu” i kao dežurnog krivca ponovo targetiraju nekog iz SNSD-a, koji je uvijek kriv za sve.
I mi smo se navikli na to, možda i previše. Strpljivo se povlačimo i nudimo argumente i činjenice “crno na bijelo”, pozivamo na saradnju i usvajamo prijedloge gradonačelnika kao znak dobre volje.
Sve je jasnije da ništa od toga nije i neće biti dovoljno, jer gradonačelnik i grupacija oko njega ne žele saradnju, ne žele da grad funkcioniše normalno. NJih zanima jedino i isključivo – rejting!
Ovaj put kola su se slomila na Željani Arsenović.
I ova tematska sjednica bila je po ko zna koji put ispružena ruka gradonačelniku – “hajde da nađemo rješenje za ono što ste vi uprskali”. I, šta je za to dobila?Prozivke po Fejsbuku od strane gradskih funkcionera da “sikće” i “histeriše”, te salvu odvratnih i mizoginih uvreda botovskog bašibozuka plaćenog našim parama. A zašto?
Samo zato što se usudila da odgovori argumentovano, da ne ćuti kao svi poslušnici gradonačelnika, a očigledno i neki gradonačelnikovi “suparnici”. Svi sve znaju, mali je ovo grad, a neko je Željanu Arsenović, porodičnu i ostvarenu ženu bez mrlje u karijeri, obilježio kao političku prijetnju.
Ja sam taj koji je promovisao politiku pomirenja i saradnje u interesu grada, ali, kao što kažu, za tango je potrebno dvoje. Možda sam ispao naivan, neiskusan, nedovoljno “namazan”, a nije da mi nisu govorili…
Citiraću gradonačelnika Bijeljine, po prvi, a možda i posljednji put: Nadam se da će razum prevladati. Nadam se, ali sumnjam.”
(bndan.com)