Interdigitalne ciste kod pasa nisu klasične ciste ispunjene tečnošću, već bolne upale i infekcije koje se razvijaju u uskom prostoru između prstiju na šapama.
U veterinarskoj praksi, ove promjene se nazivaju furunkuli i jedan su od najčešćih uzroka otoka i curenja gnoja između prstiju, naročito kod pasa koji imaju kratku, čvrstu dlaku i izraženo kožno preklapanje u toj regiji, navodi petDM.
Prvi znaci problema su crvenilo, otok i sjajne, bezdlake promjene koje se pojavljuju u naborima između prstiju, najčešće na prednjim šapama. Psi često počinju da ližu, grickaju ili šepaju na bolnu šapu, a upaljena oblast može da pukne, oslobađajući krvav ili gnojan sekret. Ponekad se javi više čvorića istovremeno, pri čemu se novi formiraju dok se stari još nisu povukli.
Uzrok ovih promjena leži u mikroskopskom oštećenju folikula dlake, koje može biti izazvano nepravilnostima u hodu, prekomjernom težinom, ulegnućima u koži, ili stranim tijelima poput trnja i kamenčića koji dospiju u šapu. Kada folikul pukne, sadržaj se izliva u okolno tkivo, koje ga prepoznaje kao strano i reaguje snažnom zapaljenskom reakcijom. U tom okruženju se često pridružuju i bakterije i gljivice, pogoršavajući stanje. Kod nekih pasa dodatni faktor predstavlja prisustvo potkožnih grinja (demodeks) ili alergijskih bolesti kože kao što je atopijski dermatitis koje pogoduju stvaranju i obnavljanju ovih bolnih promjena.
Veterinar dijagnozu postavlja nakon detaljnog pregleda šapa i uzimanja uzoraka za laboratorijske analize. Da bi se otkrio tačan uzrok i oblikovala odgovarajuća terapija, koriste se različite metode: mikroskopski pregledi dlake i kože, brisevi za identifikaciju infekcija, biopsije, testovi na alergije, pa čak i eliminacione dijete ako postoji sumnja na alergije na hranu. Ponekad je neophodno uraditi i analize hormona, jer određene sistemske bolesti poput hipotireoze mogu doprinijeti razvoju ovog problema.
Liječenje interdigitalnih cisti je često dugotrajno i zahtijeva upornost. Najčešće se započinje medikamentnim putem – koriste se antibiotici i antiinflamatorni lijekovi, kako lokalno, tako i sistemski. Antibiotska terapija se obično sprovodi tokom najmanje četiri nedjelje, čak i nakon što se vidljivi simptomi povuku. Kod težih i hroničnih slučajeva, oralni kortikosteroidi ili imunosupresivni lijekovi poput ciklosporina mogu pomoći u suzbijanju upale. Ako se promjena ne povuče ili se stalno vraća, može se razmotriti hirurška intervencija kojom se uklanja problematično kožno preklapanje, a prsti se međusobno zašivaju kako bi se spriječilo njegovo ponovno stvaranje.
Ova procedura mijenja oblik šape i nosi rizik od ortopedskih komplikacija. Savremenija i nježnija metoda jeste primjena CO₂ lasera, kojim se slojevi bolesne kože precizno uklanjaju uz očuvanje okolnog zdravog tkiva. Za postizanje potpunog efekta često je potrebno nekoliko tretmana. Čak i kada se terapijom postigne smirivanje stanja, mnogi psi ostaju skloni ponovnim epizodama, naročito ako se osnovni uzrok ne može trajno eliminisati. U tim slučajevima, njega prelazi u fazu dugoročne kontrole: redovne antiseptičke kupke (najčešće sa hlorheksidinom i mikonazolom), održavanje šapa čistim i suvim, zaštita od hodanja po grubim ili kontaminiranim površinama, kao i redovna upotreba zaštitnih balzama i krema koji omekšavaju kožu i štite je od pucanja. Psi koji borave u vlažnim i nehigijenskim sredinama, poput prljavih boksova, znatno teže se potpuno oporavljaju.
Interdigitalne ciste su bolne i neprijatne za psa i frustrirajuće za vlasnike, jer zahtijevaju strpljenje, svakodnevnu pažnju i često višemesečnu terapiju. Ipak, uz pravovremenu dijagnozu, precizno utvrđivanje uzroka i dosljednu negu, moguće je obuzdati ovaj problem i omogućiti psu da ponovo bez bola trči i hoda, prenosi Telegraf.
(telegraf.rs)