Danijel Perić, odbornik RSS u SG Bijeljina:
“Poljoprivrednik se postaje iz obaveze prema svojoj porodici, svojim precima.
Iz osjećaja obaveze i odgovornosti. Zna svaki od njih, da su oni prije njega odvajali od usta da bi ta zemlja došla u posjed i da bi je neko poslije njih obrađivao. Seljak izlaskom na njivu vidi pretke koji su odvajali od usta i davali zdravlje i život da ta zemlja ostane u porodici.
Da ne zakorovi‼
Koliko smo to često čuli od ljudi koji brinu o zemlji. Oni koji biraju ovo zanimanje znaju da obrađuju zemlju svojih predaka, natopljenu krvlju i znojem.
Za 100 kg pšenice, napravi se minimum 150 vekni hljeba, koje koštaju 300 KM. Trud seljaka čini 10% cijene hljeba, ostalo su spekulanti, mlinari, pekari, koji ne gledaju u nebo, ne leže pod traktorom i ne gore pod suncem!
Ovdje nešto nije dobro postavljeno! Ti ljudi zaslužuju više od 10% cijene konačnog proizvoda. Obaveza nas kao društva je da ih čuvamo, kao najveći resurs u zlim vremenima koja dolaze. Trenutno su usjevi koje obrađuju nezaštićeni od svih vremenskih nepogoda koje prijete.
Od 100 kg pšenice, od koje se dobije 150 vekni hljeba, ne može se platiti ni dobar ručak u našoj Bijeljini.
Ako će se pozicija vrijednih proizvođača svake godine svoditi na mizerno domunđavanje spekulanata uz kafu i poneku rakijicu, dok semberski seljak lomi leđa, mislim da domaćini treba dobro da razmisle da li će društvu u kojem žive naredne godine uopšte ponuditi hranu iz naše velike žitnice – Semberije.”
(bndan.com)